Arhiv tekstova

Početkom ovoga ljeta nastao je oštar politički sukob unutar vladajuće koalicije u Vojvodini. Razlog je Prijedlog odluke o izmjenama i dopunama Odluke o izboru zastupnika u Skupštinu AP Vojvodine, koji su podnijeli Demokratska stranka, Savez vojvođanskih Mađara i Pokret snaga Srbije. Naime, prema izbornim pravilima iz 2004. godine, 60 od 120 zastupnika u Skupštini Vojvodine bira se po većinskom sustavu, a 60 po proporcionalnom s Vojvodinom kao jednom izbornom jedinicom, cenzusom od 5 posto i prirodnim pragom za stranke i koalicije nacionalnih manjina. DS, PSS i SVM smatraju da ovakav izborni sustav treba promijeniti tako da se i dalje 60 zastupnika bira po većinskom sistemu u jednakom broju izbornih jedinica, 48 po proporcionalnom (cenzus 5 posto, prirodni prag za manjine), a 12 zastupničkih mjesta rezervirano je za predstavnike nacionalnih manjina. 

Za razliku od njih, predsjednik Skupštine Vojvodine Bojan Kostreš, iz Lige socijaldemokrata Vojvodine, predlaže da se svih 120 zastupnika bira po proporcionalnom sistemu, s prirodnim pragom za stranke i koalicije nacionalnih manjina, što podržavaju još tri političke stranke SRS-a, DSS-a i G17 plus. Da bi ovakvo rješenje bilo prihvaćeno, neophodno je izmijeniti Statut APV koji sadrži odredbu da svaka općina mora imati najmanje po jednog zastupnika.

Očigledno zbog neslaganja u vladajućoj koaliciji, predsjednik Skupštine AP Vojvodine odložio je sjednicu Skupštine APV zakazanu za 19. lipnja i potom odbijao zakazati novu, pa mu je upućeno ultimativno pismo u kojemu se traži da sljedeću sjednicu Skupštine, na kojoj će se raspravljati o izmjenama izbornih propisa, održi 21. kolovoza.

Sjednica vojvođanskog parlamenta o izmjeni izbornih propisa mora biti održana u kolovozu, bez obzira na ishod razgovora koji se vode među strankama, jer je druga polovica kolovoza krajnji termin da se odluke o izborima donesu kako bi se stvorile pretpostavke za pripremu sljedećih izbora, koji moraju biti raspisani do kraja godine. 

AKTUALNI PRIJEDLOG: Pod-nositelji ovoga prijedloga smatraju da su ovakve izmjene neophodne zbog toga što je člankom 180 Ustava utvrđeno kako se u autonomnim pokrajinama i jedinicama lokalne samouprave u kojima živi stanovništvo mješovitog nacionalnog sastava omogućuje razmjerna zastupljenost nacionalnih manjina u skupštinama, u skladu sa zakonom.

Prema ovome prijedlogu, pravo na rezervirane predstavnike imaju nacionalne zajednice koje su već osnovale svoja nacionalna vijeća i koja, prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva, imaju najmanje 10.000 pripadnika s prebivalištem na teritoriju AP Vojvodine. Mađari bi dobili tri zaštićena zastupnička mjesta, Slovaci i Hrvati po dva, Romi, Rumunji, Bunjevci, Rusini i Makedonci po jedno. Izostanak Jugoslavena i Crnogoraca iz ove razdiobe zastup-ničkih mjesta objašnjava se činjenicom da oni  nemaju formirana nacionalna vijeća. Prema predloženom, na sljedećim pokrajinskim izborima pripadnici manjina dobivali bi tri glasačka listića, dok bi većinski Srbi glasovali samo dva puta. Uvjet za pojavu kandidata na »manjinskoj« biračkoj listi je prikupljenih 100 potpisa podrške birača, a budući da je predviđeno i formiranje zasebnih biračkih popisa nacionalnih manjina, izbor zastupnika nacionalnih zajednica proveo bi se ako u posebnu biračku listu dotične nacionalne zajednice bude upisan broj koji je za jedan veći od 50 posto punoljetnih pripadnika te zajednice prema rezultatima posljednjeg popisa stanovništva. Manjinske biračke liste vodila bi nacionalna vijeća nacionalnih manjina. Ukoliko se taj uvjet ne ispuni, zastupničko mjesto te nacionalne zajednice pripada broju zastupnika koji se biraju po proporcionalnom izbornom sustavu. Zaštićeni zastupnici birali bi se po jednokružnom većinskom sustavu s Vojvodinom kao jednom izbornom jedinicom. Za zastupnike nacionalne zajednice izabran je kandidat koji je dobio najviše glasova, a u slučaju da se bira više zastupnika, izabrani su oni koji su dobili najviše glasova. 

RAZLIČITA MIŠLJENJA: Pred-sjednik Skupštine Vojvodine Bojan Kostreš, iz Lige socijaldemokrata, uz potporu G17 plus, SRS-a i DSS-a, predložio je da se svih 120 zastupnika bira po proporcionalnom sistemu, s prirodnim pragom za stranke i koalicije nacionalnih manjina. Da bi ovakvo rešenje bilo prihvaćeno, neophodno je  izmijeniti Statut Autonomne Pokrajine Vojvodine koji sadrži odredbu da svaka općina mora imati najmanje po jednog zastupnika. 

Predsjednik Izvršnog vijeća Vojvodine Bojan Pajtić, koji brani Prijedlog, smatra da Ustavni zakon za provođenje Ustava Republike Srbije ne omogućava da postojeća skupština promijeni Statut. 

Potpredsjednica G17 Plus Ivana Dulić-Marković, koja vodi i vojvođanski odbor te stranke, optužila je Demokratsku stranku u Vojvodini da inzistiranjem na izmjeni pokrajinskih izbornih propisa, kojima bi se uveli garantirani mandati za nacionalne manjine, pokušava prilagoditi izborni sustav svojim potrebama.

Budući da je predsjednik Skupštine AP Vojvodine, koji je i zamjenik predsjednika LSV-a, prethodno odgodio sjednicu Skupštine APV zakazanu za 19. lipnja i potom odbijao zakazati ju, upućeno mu je ultimativno pismo. Koordinator vladajuće koalicije u Pokrajini prof. dr. Dragoslav Petrović je uputio javno upozorenje predsjedniku vojvođanskog parlamenta da ako ni poslije dužeg oklijevanja ne bude zakazao sjednicu najvišeg pokrajinskog tijela vlasti to će učiniti sami zastupnici. Iza ovoga poteza, nedvojbeno se krije sukob oko odluke o modelu predstojećih izbora za Skupštinu Vojvodine. 

Predsjednik Saveza vojvođanskih Mađara Istvan Pasztor kazao je kako je ultimativno pismo koje su pokrajinski zastupnici te stranke, skupa s kolegama iz Demokratske stranke i Pokreta snaga Srbije uputili predsjedniku vojvođanskog parlamenta Bojanu Kostrešu sa zahtjevom da se sjednica Skupštine Vojvodine održi 21. kolovoza, samo posljedica odlaganja zasjedanja prvobitno zakazanog za lipanj. Glavna tema tog zasjedanja treba biti prijedlog izmjene izbornih odluka kojima se, po prijedlogu DS-a i SVM-a, predviđa uvođenje garantiranih mandata za nacionalne manjine. Ovaj prijedlog, međutim, nije dobio potporu četvrtog partnera koalicije – Lige socijaldemokrata Vojvodine.

Kako smatra pokrajins-ki zastupnik i potpredsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Dujo Runje, prijedlog DS-a, SVM-a i PSS-a je više nego prihvatljiv za hrvatsku zajednicu u Vojvodini, jer bi, prema njegovim procjenama, »Hrvati u tom slučaju imali tri zastupnika u pokrajinskom parlamentu, od toga dva zagarantirana«.

»Manjinske zajednice ne bi trebale imati prigovor na taj prijedlog jer je to  radikalni skok u odnosu na njihov prijašnji položaj u parlamentu. Ovako bi bolje bila zaštićena manjinska prava, bolje bi se reprezentirala nacionalna struktura Vojvodine, no, je li to sve skupa i tehnički izvodivo nećemo znati dok ne dođe do toga. U principu, sve je to dobro zamišljeno. Smatram da će taj prijedlog proći na sjednici zakazanoj za 21. kolovoza ukoliko bude osiguran kvorum za rad. Ako ne bude kvoruma, sve opcije otpadaju. Iz vizure manjinskih zajednica, to je demokratski prijedlog koji bi trebale podržati. Činjenica je da rezultat tog prijedloga ide više na ruku demokratskoj opciji u novom sazivu parlamenta, jer je prirodno da je to opcija bliža manjinskim zajednicama, ali ja ne vidim nikakav problem u tome. Što je jača demokratska opcija u Pokrajini, stupanj ostvarivanja manjinskih prava će biti viši«, komentira Dujo Runje.

KONTROVERZE: Prema Prij-edlogu, tijela jedinice lokalne samouprave nadležni za vođenje općeg biračkog popisa dužni su pomagati rad nacionalnih vijeća i na njihov zahtjev omogućiti uvid u opći birački popis. Predviđeno je i da će općine u opći birački popis na osnovu posebnog biračkog popisa unijeti slovnu oznaku nacionalne pripadnosti birača. 

Kako tvrdi jedan od kritičara ovog  Prijedloga Miroslav Samardžić, ovakva su rješenja krajne problematična. »I prema Ustavu i prema Zakonu o slobodama i pravima nacionalnih manjina, djelatnost nacionalnih vijeća je ograničena. Može li Autonomna pokrajina bez ovlaštenja u Ustavu i zakonima proširivati nadležnost nacionalnih vijeća? Mogu li nacionalna vijeća postupati kao upravna tijela? Dalje se postavlja pitanje može li Autonomna pokrajina uopće uređivati način vođenja biračkih popisa? Prema Ustavu, ostvarivanje i zaštita sloboda i prava građana su republička nadležnost. Autonomna pokrajina može uvoditi dodatna prava nacionalnih manjina samo ukoliko je to zakonom predviđeno. Prema Prijedlogu, nacionalno vijeće može odbiti da u poseban birački popis upiše građanina koji se ‘lažno predstavio kao pripadnik nacionalne zajednice’. Na temelju kojih kriterija će nacionalno vijeće utvrđivati nacionalnu pripadnost? Ne postoje objektivni kriteriji na osnovu kojih se može utvrditi nečija nacionalnost, pa se zbog toga takva činjenica i ne može dokazivati u pravnom postupku«, tvrdi Samardžić. 

Prema Članu 47 Ustava, izražavanje nacionalne pripadnosti je slobodno. Nitko se nije dužan izjašnjavati o svojoj nacionalnoj pripadnosti. Dakle, ne postoji mogućnost da neko tijelo utvrđuje je li izjava o nacionalnoj pripadnosti koju daje građanin istinita ili nije. »Naime, ukoliko nacionalno vijeće odbija upis, moguća je žalba pokrajinskom tijelu nadležnom za poslove uprave. Jasno je da biračko pravo, kao i svako ljudsko pravo, mora uživati efikasnu sudsku zaštitu. Autonomna pokrajina, međutim, nema sudsku autonomiju, ona ne može utvrđivati nadležnost sudova, pa zbog toga ne može utvrđivati ni način vođenja biračkog popisa. Kako će vođenje posebnih popisa izgledati u praksi? Postojeća nacionalna vijeća imaju sporan legitimitet, nekima je već istekao mandat, oni ni kadrovski nisu osposobljeni za vođenje kompliciranih poslova. Veliki je rizik da na posebne popise neće biti upisane osobe koje nisu nacionalno podobne po kriterijima nacionalnih vijeća, a oštećenima ne stoje na raspolaganju efikasni pravni lijekovi. Može li Autonomna pokrajina svojom odlukom, mimo zakona, utvrditi da se u opći birački popis unose podaci o nacionalnoj pripadnosti? Očigledno je da je Prijedlog po mnogim elementima neustavan i nezakonit, o čemu bi se trebao izjasniti Ustavni sud ukoliko neko pokrene inicijativu za ocjenu ustavnosti. Međutim, ovaj sud još nije formiran i potpuno je neizvjesno kada će početi s radom«, zaključuje o aktualnoj predizbornoj temi Miroslav Samardžić.

Kritičari ovoga prijedloga smat-raju i kako, kada se o ovom slučaju radi, nije riječ o nastojanjima da se unaprijedi politički položaj vojvođanskih manjina, već DS, SVM i PSS nastoje tako skrojiti izborna pravila koja će njima omogućiti da zadrže vlast u Pokrajini, smatrajući kako će zaštićeni manjinski zastupnici uvijek pripadati njihovoj političkoj skupini, a da će biti protiv radikala, SPS-a i DSS-a. Pojednostavljeno, ispada da se manjinama daju garantirani mandati u prvom redu zbog toga da bi se uz njihovu pomoć zaustavila »radikalska plima« koja je izuzetno jaka u Vojvodini. Kritičari ovih odluka ističu da je broj od 12 mandata suviše velik i da može donijeti promjenu odnosa snaga u Skupštini Vojvodine.

»Mislim da neophodnost pozitivne diskriminacije nije nimalo sporna, jer drugačije nijedna od manjinskih zajednica, osim Mađara, ne može dobiti svoje istinske parlamentarne predstavnike. Same manjine ne mogu riješiti pitanje svoje zastupljenosti i zato se ovaj problem mora otkloniti na razini pokrajinskog parlamenta, a veoma je poželjno da taj pristup vremenom dobije i svoju potvrdu u Ustavu Srbije«, kaže o aktualnom pokrajinskom pitanju politički analitičar Vladimir Bruter.

»Pozitivna diskriminacija manjina je neophodna, ali njen obujam mora imati tri neophodna elementa: jednaka prava svih birača, konkurenciju za zastupničke mandate i određen cenzus za osvajanje zastup-ničkih mandata. Garantiranost mandata ne znači da se on ostvaruje mimo opće glasačke procedure i samo svaki birač za sebe može samostalno odlučiti hoće li glasovati za većinske, općenacionalne stranke, ili partije nacionalnih manjina, imajući pri tom na umu da će njegova manjina dobiti mandat i da mu glas neće propasti«, obrazložio je Bruter.

g