Arhiv tekstova

Stroj koji sluša misli

 

Genijalna ideja iz znanstveno-fantastičnih romana da se mislima kontroliraju kom­pjutori, strojevi i slični aparati sad je moguća, jer je japanska tvrtka Hitachi konstruirala uređaj, koji zamisli iz moždanih vijuga pretvara u elektronske naredbe.

Nova tehnologija za kon­troliranje strojeva i elektroničkih uređaja mislima testirana je u znanstvenom laboratoriju ove tvrtke, blizu Tokija, u gradu Hatojama. Pokus je izvela istraživačica Akiko Obata, koja je nosila osobitu kacigu s osjetilima koji registriraju i najmanje promjene u protoku krvi kroz mozak, pa ih onda pretvaraju u elek­troničke signale. Kako su objas­nili konstruktori, osjetila u kacigi rade tako što određene dijelove glave osvjetljavaju slabim infracrvenim svjetlom i tako registriraju protok krvi u tom dijelu mozga.

Prilikom pokusa kaciga na glavi pokusantkinje Akiko bila je povezana s kompjutorom, a preko nje­ga i s komandama dječjeg električnog vlaka. Zatim je Akiko dobila instrukciju da vrši određenu moždanu aktivnost, na primjer, da jed­nostavno zbraja po dva bro­ja ili da pjeva neku pjesmicu, što je aktiviralo centre u prednjim režnjevima mozga. Rezultat je bio taj da bi se na svako zbrajan­je ili pjevanje vlak pokrenuo, a kad bi se prek­inulo, vlak bi se zaustavljao.

Na gotovo isti način urađen je i pokus s »daljincem« za TV, koji je bio veoma uspješan, jer su se moždanim impulsima nepogriješivo mijenjali programi, dok se televi­zor lako »palio« ili »gasio« mislima.

Za upravljanje strojevima i aparatima putem mis­li, pokraj spomenutih osjetila za protok krvi u mozgu, koriste se i elektrode koje mjere električne, magnetne, radio i druge impulse u glavi i tijelu čovjeka. Ti načini omogućuju slanje komandi pokretima, na primjer, da robot pomakne isti dio tijela koji pomiče i čovjek. Čak je moguće uputiti i jed­nostavnije izravne misaone komande. Primjera radi, pomisli se »gore-lijevo« i tako kompjutorski miš (kursor) ide poprijeko.

Znanstvenici, međutim, plani­raju »kontrolu mislima« spojiti s osobitim optičkim osjetilima, koji reagiraju na pokrete očiju i širenje zeni­ca, kao i s virtualnim soft­verom za prepoznavanje mimike, što bi dovelo do dostatnijeg upravljačkog interfacea. Inače, posljednjih nekoliko mjeseci većina laboratorija velikih japanskih tvrtki utrkuje se koja će razviti prvi komercijalni interface između mozga i stroja, na primjer, veličine samo par centimetara, a koji se može priključiti na sva­ki daljinski upravljač za TV ili na upravljače pomoću kojih bi nepokretne osobe mogle mislima mijenjati nagib naslona bolničkog kreveta ili upravljati motoriziranim invalidskim kolicima. A nakon toga, kažu znanstvenici, logično slijede uređaji za »misaono« upravljanje automobilima.

 

Zračni miš

 

Iz neobične veze kompjutorskog miša i daljinskog upravljača za TV nas­tao je miš bez repa, koji je s kompjutorom povezan bežično, infracrvenom ili radio vezom, ali mu i dalje treba čvrsta podloga. Međutim, nedavno je Patrick Baudish, profesor kompjutorskih nauka na Sveučilištu američke države Vashington, došao na ideju konstruiranja bežičnog miša, koji se može držati u zraku, a da ipak savršeno pre­cizno vrši svoju funkciju. Profesor Baudish je svog miša nazvao sapun (eng. soup), jer se u ruci okreće poput komada vlažnog sapuna.

Ovaj zraćni miš u biti je bežični miš smješten u prozirno kućište od elastične plastike preko kojega je labavo navuče­na vrećica od čupave tkanine. Kad se vrećica okreće, ona klizi preko glatke površine kućišta, što optički čitač tumači kao kretanje podloge i tako pomiče kursor.