Arhiv tekstova

Nedavnom odlukom Republičke radiodifuzne agencije o dodjeli regionalne frekvencije Pannon radiju, koji će emitirati program na mađarskom jeziku, nakon skoro četiri desetljeća emitiranja programa Radio Subotica je ostala bez regionalne frekvencije. Osim što se dovodi u pitanje opstanak rado slušanog radijskog programa na srpskom jeziku na dobro poznatoj frekvenciji 91.5 MHz, ova je odluka dovela u pitanje i čujnost radio-programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice koji se emitira na istoj frekvenciji od 18 do 21 sat. Do sada se ovaj program mogao čuti u krugu od 50 km, a ako Radio Subotica dobije lokalnu frekvenciju čut će se u rasponu tek od 20 kilometara, čime će veliki dio naselja u kojima žive Hrvati ostati bez mogućnosti da slušaju program na materinjem jeziku. 

U ovoj još vrlo neizvjesnoj situaciji, jer je Radio Subotica uložila prigovor uz koji je priložila preko 19.000 potpisa građana, s glavnom i odgovornom urednicom programa na hrvatskom jeziku Ljiljanom Dulić-Mesaroš razgovarali smo o budućnosti ovog programa i jedine profesionalne redakcije elektroničkih medija na hrvatskom jeziku u Srbiji.

 

HR: Upravni odbor Radio Subotice odlučio je uložiti prigovor na odluku Republičke radiodifuzne agencije (RRA) kojom joj je uskraćena regionalna frekvencija. Što za Radio Suboticu znači gubitak ove frekvencije, a što za program na hrvatskom jeziku?

Radio Subotica je 4. srpnja službeno obaviještena da je dozvolu za emitiranje radijskog programa za područje regije Subotica – Kanjiža – Senta dobio Pannon radio čime je njima dodijeljena i regionalna frekvencija 91.5 MHz. Na toj frek-venciji Radio Subotica emitira program gotovo 39 godina, a trenutačno se na ovoj frekvenciji emitira program na srpskom jeziku i od 18 do 21 sat na hrvatskom jeziku. Radio Subotica trenutačno koristi i drugu frekvenciju od 89.6 MHz, na kojoj emitira cjelodnevni program na mađarskom jeziku, mada službeno ova frekvencija još nije dodijeljena nikome. 

Hrvatski program se do sada emitirao na 91.5 MHz i čuo se do Sombora, pa čak i Bačkog Monoštora, što znači da su u većini naselja, u kojima žive Hrvati mogli čuti taj program. Na lokalnoj frekvenciji, ukoliko je dobijemo, to neće biti moguće.

No, postupak oko regionalne frek-vencije nije završen. Mi smo na rješenje RRA-e u srijedu uputili prigovor, uz koji smo priložili i oko 19 i pol tisuća potpisa građana. Naime, uvjereni da naš višejezični program ima potporu slušatelja, organizirali smo prikupljanje potpisa kako bismo i na taj način osnažili naš prigovor. Potpisi su najvećim dijelom prikupljeni u gradu Subotici i u naseljima u subotičkoj općini, ali i u pojedinim mjestima susjednih općina gdje se čuje naš program kao što su Čoka, Kanjiža, Novi Kneževac, Senta, Bačka Topola... Ukoliko bude negativno rješenje našega prigovora Radio Subotica će pokrenuti upravni spor. Smatramo da se ne može javni interes u pogledu informiranja na ovom području izjednačiti s potrebama jedne nacionalne zajednice, odnosno da je nedopustivo da se regionalni program emitira samo na jednom jeziku, ma koji to jezik bio, s obzirom na multietnički sastav stanovništva ove regije. Osim toga, i potpisi građana govore da je naš program rado slušan i sudeći po reakcijama pojedinih organizacija i političkih stranaka, objektivan i zadovoljava potrebe javnog interesa, odnosno građana, za informiranjem. 

 

HR: Što će se dogoditi ako se prigovor ne uvaži i Radio Subotica ostane na lokalnoj frekvenciji?

U međuvremenu po preporuci RRA-e mi smo predali i dokumentaciju na natječaj za lokalne frekvencije. Na natječaj smo konkurirali s programskom shemom sličnoj onoj koja je postojala do prije pet godina, odnosno, do »zauzimanja« još jedne frekvencije na kojoj se tada počeo emitirati program na mađarskom jeziku. Tada je postojao takozvani »sendvič« program u kojemu su se na po tri sata tijekom dana smjenjivali program na srpskom i na mađarskom jeziku, a naš je išao navečer od 19 sati. Nova programska shema za emitiranje na jednoj frekvenciji podrazumijeva višejezični (na sva tri jezika) jutarnji dvosatni program, potom po dva dvoipolsatna bloka na srpskom i mađarskom, koji će se naizmjenično smjenjivati, i na kraju od 18 do 21 program na hrvatskom jeziku. Uvrstili smo i emisiju na njemačkom jeziku koja će na programu biti petkom od 18 sati, tako da će naš program petkom biti pola sata kraći.

Nadamo se da ćemo, ako ne dobijemo regionalnu frekvenciju, dobiti barem tu lokalnu, ali će se u tom slučaju čujnost našeg programa znatno smanjiti, budući da gradska frekvencija obuhvaća područje oko 20 km u krug, odnosno, zona pokrivenosti se smanjuje na četvrtinu sadašnje pokrivenosti. Međutim, kako su nam nagovijestili iz RRA-e, taj bi se problem djelomice mogao prevladati upućivanjem zahtjeva za »dodatnim pokrivanjem«, odnosno postavljanjem niskih repetitora koji bi ciljano pokrivali određeno područje. To je nešto što možemo uraditi, kako bi se stečena prava hrvatske zajednice ipak manje umanjila, u slučaju da se ne uspije dobiti regionalna frekvencija. 

No, u cijeloj ovoj priči moguć je i treći ishod, a to je da ne dobijemo niti lokalnu frekvenciju. Za Suboticu su predviđene četiri lokalne frekvencije, a kako sam neslužbeno doznala, za njih se prijavilo čak dvadesetak kandidata. Ne mislim da mi u gradu imamo ozbiljnijeg konkurenta, no, s obzirom na sistem rada Savjeta RRA-e i kriterije, kojima se služe prilikom odlučivanja, ni takav ishod nije nemoguć. Moram istaknuti i da je stav Radio Subotice – da ne bi trebalo privatizirati elektroničke medije koji imaju programe na više jezika, već ih transformirati u regionalni ili lokalni javni servis, u određenoj mjeri pridonio uskraćivanju regionalne frekvencije, što nam je i rečeno na sastanku s predstavnicima Savjeta RRA-e upriličenim nakon dobivanja rješenja o dodjeli regionalne frekvencije. Uključivanje ovog »kriterija« u odlučivanje nigdje nije propisano, ali su odgovorni u RRA-i smatrali da ne treba dodijeliti frekvenciju nekome, tko se neće privatizirati do kraja godine kada je krajnji rok (jer u tom slučaju slijedi gašenje postaje), čime su izjednačili naš stav s našim budućim ponašanjem, što je krajnje nedopustivo. To što mislimo da u multietničkim sredinama postoji potreba za regionalnim servisom, ne znači da se mi nećemo ponašati u skladu sa zakonom i privatizirati se, ukoliko ne dođe do izmjena zakona u tom smislu. S druge strane, uskraćivanjem frekvencije »oduzeli« su nam glavni adut za kvalitetnu privatizaciju. 

HR: Radijski program na hrvatskom jeziku na valovima Radio Subotice 91.5 MHz emitira se već osmu godinu….

Uredništvo, koje priprema program na hrvatskom jeziku, prvi put je emitiralo emisiju u trajanju od jednog sata 21. prosinca 1998. godine. Toga je dana na sjednici Skupštine Općine gotovo jednoglasno donesena odluka o pokretanju programa na hrvatskom jeziku u trajanju od pet sati tjedno, odnosno od 19 do 20 sati svakog radnog dana. Praktične pripreme pokretanja programa trajale su sedam dana i dugo vremena je bila zaposlena samo jedna osoba, odgovorni urednik, a program su stvarali i realizirali suradnici, kojih je u toj prvoj godini bilo jako puno. Program je proizvodilo skoro 50 ljudi, kako onih iz novinarske struke, tako i iz raznih područja kulturnog stvaralaštva.

Podsjetimo se, prvi je urednik bio Tomislav Žigmanov, urednik »u sjeni« je prvih pola godine bio Lazar Merković koji je tom poslu učio urednika ali i mnoge druge, a velika je uloga bila i pokojnog mr. Josipa Buljovčića kao lektora, ali i ne samo kao lektora, već i jezikoslovca koji nas je učio pisati i novinarski se izražavati i ispravno govoriti hrvatski što je bilo premisa da pravi program na hrvatskom zaživi. Obojica su u to vrijeme svakodnevno dolazili u redakciju, pomagati i učiti nas. 

HR: Vi ste bili dio tima koji je osnovao taj program?

Nisam bila među onima koji su program osnovali, ali sam se od početka 1999. godine, dakle svega mjesec dana nakon pokretanja, uključila na poziv tadašnjeg urednika i tu su mi bili prvi koraci učenja novinarskom zanatu i specifičnostima radijske produkcije i emitiranja. Radila sam i kao novinar i kao spiker, a radila sam i na organizaciji posla, pronalaženju financija za honorarne suradnike, održavanju komunikacija s institucijama i nekim medijima u Hrvatskoj gdje se odlazilo na tečajeve, fonetske vježbe itd.

HR: Dužnost glavne i odgovorne urednice obavljate od 2005. godine. Kakve ste promjene unijeli u program?

Nakon što je Ivana Petrekanić-Sič duže vrijeme vršila dužnost glavne i odgovorne urednice, i jednog neuspjelog natječaja, jer se nije prijavio nitko tko bi zadovoljio kriterije, javila sam se na natječaj raspisan 2004. godine, a počela sam raditi 1. siječnja 2005. godine. Od tada smo personalno ojačali, uz dotadašnjih troje zaposlenih popunjeno je još jedno radno mjesto, a program je ubrzo proširen prvo na dane vikenda, a ove godine je proširen na tri sata trajanja svakog dana. Drugim riječima, od prvobitnih pet, pa zatim 10 sati tjedno, trenutačno se emitira 21 sat tjedno programa na hrvatskom jeziku na regionalnoj frekvenciji 91.5 MHz. 

U tim proširenjima obnovili smo neke stare emisije kao što su »Razgovor s povodom« i »Kronologija« Lazara Merkovića, i uveli nove, poput »Gospodarskog magazina« ili popularne emisije »Ljudi nizine« koju vodi Bela Francišković. Najvažnije je što smo proširenjem programa uspjeli pomaknuti vrijeme emitiranja našeg Dnevnika na 18 sati umjesto dotadašnjeg termina u 19 sati, budući da dobar dio televizijskih vijesti i dnevnika kreće već od 19 sati. U okviru ova tri sata programa sada našim slušateljima možemo ponuditi i više glazbe koju rado slušaju, jer smo u programu od dva sata ponekad imali ukupno tek oko pola sata glazbe. 

HR: Osim radijskog programa pokrenuli ste još nekoliko projekata…

Da, smatrala sam da trebamo iskoristiti sredstva koja se nude na pokrajinskoj i republičkoj razini za unapređenje javnog informiranja. Pokrenut je naš informativni web portal na hrvatskom jeziku, jedini takve vrste na ovim prostorima, na kojemu imamo aktualne vijesti, kolumne, arhivu vijesti, razne obavijesti i drugo, i čijom smo posjećenosti zadovoljni. Realizirali smo projekt produkcije i emitiranja 20 edukativnih radijskih emisija iz područja agroekonomije, koje je financijski podržalo Ministarstvo poljoprivrede. Aktualan je projekt produkcije radijskih drama na hrvatskom jeziku. Dio sredstava potrebnih da bi se projekt realizirao, dobili smo od Ministarstva kulture i informiranja Republike Srbije, a za drugi dio sredstava konkurirali smo na općinskom natječaju za javno informiranje. Naš partner u ovome projektu je »Hrvatska čitaonica«, redatelj je Rajko Ljubič, a u cijelom projektu bit će angažirani profesionalni i amaterski glumci s ovoga područja. Radio je nositelj projekta, ali smo sigurni da ovaj projekt ima šire značenje, jer je cilj da se snime drame, najvećim dijelom na izvornoj ikavici, i da to ostane kao trajna baština u našoj zajednici. Predviđeno je da se snimi dvanaest drama, nekoliko najpoznatijih drama Matije Poljakovića, kao što su »Ča Bonina razgala«, »Ode Bono na ogled«, zatim dramatizirane priče i bajke Balinta Vujkova, Ive Prćića i Milivoja Prćića. Ovaj je projekt već u tijeku, tekstovi su gotovi, predstoji snimanje i poslije toga produkcija i montaža. Nastojat ćemo to realizirati u svakom slučaju bez obzira na daljnji tijek odvijanja događaja u pogledu sudbine Radio Subotice.

HR: Održali ste konferenciju sve tri redakcije za novinstvo u Media centru 27. lipnja u Beogradu, otprilike odmah nakon što ste iz medija saznali da niste dobili regionalnu frekvenciju. Što je bio cilj konferencije?

Tamo smo istaknuli zahtjev da RRA preispita odluku kojom Subotica nije dobila regionalnu frekvenciju ili da se za područje sjeverne Vojvodine osigura još jedna valna duljina. 

Konferenciji za novinare u Beogradu u znak potpore zaposlenima bili su nazočni i veleposlanik Republike Hrvatske Tonči Staničić i Ines Vidović-Pacek zadužena za kulturu, medije i informiranje u Veleposlanstvu RH. Tom smo prigodom široj javnosti poručili kako držimo da pravo na informiranje na svom jeziku osim Mađara imaju i Hrvati, Srbi i drugi koji žive u regiji Subotica-Senta-Kanjiža, te da nemamo ništa protiv toga da se mađarskoj nacionalnoj manjini osigura cjelodnevni program, ali pri tome treba voditi računa da se ne naruše stečena prava i svih ostalih. Također smo istaknuli da zbog ovakve odluke – kojom je uskraćeno i ugroženo pravo stanovnika Hrvata i Srba, u Subotici i okolici može doći do pogoršanja međunacionalnih odnosa. Prenesena je i ocjena uposlenih Radio Subotice da je riječ o političkoj odluci RRA-e što je obrazloženo time da članovi toga tijela nisu uvažili stručne, tehničke i druge kvalitete Radio Subotice, već su inzistirali na očuvanju stečenih prava isključivo mađarske nacionalne zajednice.

HR: Mađarska vlada je kroz različite oblike donacija omogućila osnivanje Fonda Panonija koji producira TV program, a Pannon radio je konkurirao kao komercijalna radijska stanica. Za pretpostaviti je, dakle, da se ova fondacija vidi kao jedna od onih koja će producirati programe namijenjene mađarskoj nacionalnoj manjini prije svega. Za sada hrvatska nacionalna manjina nema takve fondacije. Kako vidite moguće oblike organizacije informiranja hrvatske nacionalne manjine kroz radijske programe? 

Jedna mogućnost na regionalnoj razini je svakako ova koja trenutačno postoji – u okviru Radio Subotice. U slučaju da ne dobijemo regionalnu, svakako ćemo se natjecati za lokalnu frekvenciju. Mislim da Radio Subotica zbog onoga što jest i što je postigla u ovih 39 godina postojanja, svakako zaslužuje da dobije frekvenciju na ovom području. Druga mogućnost, koja nažalost još nije iskorištena, je program na hrvatskom jeziku na Radio Novom Sadu, u okviru Radiodifuzne ustanove Vojvodine. RNS ima dvije frekvencije namijenjene nacionalnim zajednicama, od kojih se na jednoj emitira program na mađarskom jeziku, a druga je predviđena za sve ostale manjine. Hrvatskog jezika još nema na toj drugoj frekvenciji i pitanje je kada će ga i biti. 

Prilikom nedavnog potpisivanja protokola o tehničkoj suradnji s našom kućom, predstavnici Radio Novog Sada su istaknuli da je sada problem uvrstiti novi jezik, jer se time automatski mora od nekoga oduzeti, čime se narušavaju stečena prava nacionalnih manjina u području informiranja. Raspodjela vremena je godinama unazad rađena tako kako je rađena, a ne postoje jasni kriteriji kako se to radi, jer da postoje, onda bi hrvatska nacionalna zajednica u startu morala participirati s višesatnim dnevnim programom, a ne, primjerice, s pola sata tjedno, što nam se sada nudi. Očevidno je da ne postoji spremnost da se redefinira čitav program i tako poštuju prava svih manjina bez obzira jesu li stare ili nove.

Spomenuli ste i primjer Fonda »Panonija«, odnosno, načina na koji je mađarska zajednica krenula u rješavanje problema informiranja pripadnika svoje zajednice. Mislim da je to dobar primjer, ali bih još naglasila da taj fond nije osnovan samo radi razvoja i unapređenja javnog informiranja na mađarskom jeziku, već i radi promidžbe demokracije, tolerancije, euro-regionalnih integracija te pomaganja raznih oblika stvaralaštva i potpore kulturnim, znanstvenim i obrazovnim institucijama, čiji je cilj očuvanje identiteta mađarske nacionalne manjine u Vojvodini. Nama, hrvatskoj zajednici, nedostaje jedna ovakva institucija, bez obzira hoće li se preko nje rješavati pitanje informiranja na hrvatskom ili ne. Takva institucija trebala bi biti ona glavna spona s našom matičnom državom, preko nje bi se mogli rješavati veliki projekti značajni za očuvanje naše zajednice i našeg identiteta.

HR: Osnivač Radio Subotice je SO Subotica, koja postavlja urednike, Upravni odbor. Slijedi privatizacija. Što će to značiti za program na hrvatskom jeziku?

Ukoliko se nešto ne promijeni u legislativi, obvezni smo privatizirati se do kraja godine. Moram spomenuti da je postupak privatizacije pokrenut još u siječnju ove godine, čime smo mi u Radiju bili zatečeni, jer je besmisleno privatizirati radio koji nema frekvenciju. Taj je postupak privremeno zaustavljen, dok se ne završi postupak izdavanja dozvola za emitiranje i dodjela frekvencije. Bez frekvencije Radio nema što prodati. U međuvremenu je pokrenuta inicijativa nekoliko gradskih elektroničkih medija za izmjenu zakona o radiodifuziji u smislu da se javni servis, uz nacionalni i pokrajinski, proširi i na regije, odnosno općine. Takva praksa uostalom postoji u mnogim zemljama Europe, na koje se često pozivamo. Kao što sam već rekla, mišljenja smo da se ne bi trebali privatizirati mediji koji imaju programe na jezicima nacionalnih manjina. No, ako dođe do privatizacije, kupac je dužan još određeno vrijeme zadržati djelatnost i postojeći program. Agencija za privatizaciju ima mogućnost kod kupnje medijske kuće u kupoprodajni ugovor unijeti i dodatne uvjete, ali iskustvo pokazuje da se često puta novi vlasnik ipak ne pridržava ugovora o kupnji. Dakle, privatizacijom postoji realna opasnost da se manjinski programi, pa tako i hrvatski, smanje ili ugase, jer s komercijalnog stajališta, oni nisu tržišno atraktivni, pa tako ni isplativi budućem vlasniku. 

HR: Koja su moguća rješenja? Koje bi bilo najbolje rješenje po Vašem mišljenju, za hrvatski program? 

Ukoliko se zadrže programi koji jesu, općina je dužna osigurati javno informiranje na postojećim službenim jezicima, bez obzira na to tko je vlasnik ili osnivač medija. Međutim, za sada nema nikakvih nagovještaja kako će se to rješavati, kako će se financirati i producirati program. S druge strane, sve razine vlasti su preuzele obveze prema manjinama ali i dalje ostaje otvoreno pitanje kako se ostvaruju ta prava. Bila bi jako velika šteta da uredništvo programa na hrvatskom jeziku Radio Subotice sa znanjem i iskustvom koje ima nestane, s obzirom da može biti jedno jezgro za razvijanje mreže dopisnika za pokrajinski servis, odnosno za razvijanje elektroničkog informiranja na cijelom teritoriju Vojvodine, bez obzira u kojoj pravnoj ili drugoj formi će se to informiranje realizirati u budućnosti. Napominjem, to je jedina profesionalna redakcija na hrvatskom jeziku na jednom elektroničkom mediju koja postoji u Srbiji. 

HR: Na kome je da to pitanje riješi?

Prije svega je to Hrvatsko nacionalno vijeće, ali i političke strukture preko djelovanja u političkim instancama od lokalnog do republičkog parlamenta. HNV prije svega mora sagledati na koji način će razvijati to područje. 

Pri tome moram reći da je nakaradno riješeno da se u izradi Zakona o radiodifuziji nije vodilo računa o informiranju na jezicima nacionalnih manjina, jer upravo Zakon o radiodifuziji nameće da se moramo privatizirati, ne vodeći računa o nacionalno-manjinskoj problematici. 

Upravo i Radio-Subotica ima dvije frekvencije, jer producira i emitira višejezični program, a po zakonu radijska postaja može imati samo jednu frekvenciju. Ni tu se nije vodilo računa da dvije frekvencije nisu luksuz već potreba na određenim prostorima. 

Postoje nagovještaji da bi se osnivačka prava nad manjinskim elektroničkim medijima prenijela na nacionalna vijeća, kao što su prenesena prava nad tiskanim medijima. Međutim, Radio Subotica nije samo hrvatski program i u tom smislu, ako se usvoji to rješenje, mi ćemo imati probleme formalno-pravne prirode.

HR: S obzirom na to da je SO Subotica bila osnivač, Hrvatsko nacionalno vijeće nije imalo ingerencije nad funkcioniranjem, već prije svega Upravni odbor Radija odnosno Skupština Subotice. Je li bilo ikakvih kontakata i kakvih do sada između Vaše redakcije i HNV-a u vezi budućnosti radijskog programa na hrvatskom jeziku u Subotici?

HNV, iako nema pravo odlučivati o pitanjima Radio Subotice i našeg uredništva, ima pravo dati mišljenje o bitnim pitanjima, koja se odnose na program na hrvatskom jeziku, kao što je, primjerice, izbor urednika. Moram reći da sam još prije dvije godine ukazivala na probleme koji očekuju Radio Suboticu, pa tako i naše uredništvo, ali, nažalost, o tome se tada nije htjelo raspravljati. U međuvremenu su aktualizirani i problemi oko drugih projekata, poput TV Tjednika i programa na Radio Novom Sadu, te su u HNV-u postali svjesni da njihovom rješavanju treba prići sustavno. Na posljednjoj sjednici Izvršnog odbora odlučeno je da se formira tijelo koje će izraditi sveobuhvatni koncept razvoja javnog informiranja u našoj zajednici na svim razinama. Po mojem saznanju trenutačno je u tijeku izrada platforme manjinske politike u ovom području, koja će predstavljati polazni dokument za rad toga tijela i/ili za javnu raspravu, na kojoj bi predstavnici raznih interesnih skupina u okviru naše nacionalne zajednice dali svoj doprinos njenom konačnom uobličavanju.  

No, za naše uredništvo sada nema trajnog rješenja na vidiku, ali se nadam da se neće dopustiti da dugogodišnje iskustvo i znanje jednostavno nestane...       

         g