Arhiv tekstova

Vjerujem da će se svi složiti s tim da je izazov stvoriti stabilnu obitelj i odgajati djecu s ljubavlju i predanjem. Iz osobnog iskustva zapazila sam kako u današnje vrijeme nije popularno osnivanje obitelji. Mnogim mladima je buduća »karijera« prioritet. Ako se neki hrabri i odluče za brak, djecu nerado stavljaju na prvo mjesto. Uglavnom se odlučuju za jedno do dva djeteta (ili nijedno). Različiti su razlozi zašto je višečlana obitelj postala rijetkost. Čini mi se da brojne obitelji postaju nalik na zaštićene vrste – one izumiru. 

Obitelj Huska nam je primjer da višečlana obitelj može biti blagoslov. Sve zavisi od načina na koji to promatramo.

Ladislav (33) i Vesna Huska (30) su roditelji četvero djece, s petim na putu. Ladislav je alatničar i apsolvent katehetike, dok je Vesna diplomirana odgajateljica i, kao i njen suprug, apsolvent katehetike. Njihovo najveće blago predstavljaju Petar (7), Tomislav (5), Andrija (3.5), Ivan (2) i još nerođena prinova. Oni će kroz odgovore na različita pitanja pokazati kako se oni snalaze u ulozi roditelja.

4Što je po vašem mišljenju  potrebno za normalno funkcioniranje obitelji?

Vesna: Da bi se ostvarila uspješna obitelj, sve bi moralo biti dogovorno i željeno.

Ladislav: Ako želiš biti član obitelji moraš poštovati druge. Bez obzira na to jesi li dijete, otac ili majka i ako ne poštuješ druge od prvog dana u startu si pogriješio.

4Kako je Subotica multinacionalan grad, koja bi, po vašem mišljenju, bila glavna obilježja jedne hrvatske obitelji?

Vesna: Karakteristika je to da je udaljeni otac model iz kog smo svi mi izašli. Suvremena obitelj, znači i naša današnja hrvatska obitelj, trudi se iz toga izaći, iako tradicija jako puno utječe. Mislim da se danas obitelj mijenja, u tom smislu da je sudjelovanje očeva puno veće. Drugačije je nego prije, ali još je dug put do toga da to može biti zaista sreća za sve. Nadam se da ćemo našoj djeci ugraditi takve vrijednosti da im bude normalno poštovati svoje roditelje kao i, uostalom, sve ljude na koje budu nailazili u životu. Ne živimo u nekoj zamišljenoj idili, u nekom zamišljenom svijetu, ali želimo istaći ono pozitivno i u ono pozitivno ih i uvesti. Mi smo sada s četvero djece i s petim na putu bogatiji, nego kada smo imali jedno dijete i to je činjenica.

4Što mislite koliko su vaši roditelji utjecali na to kako ćete vi svoje dijete odgajati?

Vesna: Ne mogu reći da smo preuzeli njihov model, osim onoga što je nesvjesni dio. Preuzeli smo te osnovne vrednote koje postoje.

4Koliko je za vas bitno obrazovanje? Planirate li da vaša djeca jednog dana studiraju?

Vesna: Iako vrlo cijenimo visoko obrazovanje i želimo to za njih, nama je puno važnije da budu zadovoljni i sretni time što rade. Ne smatramo neophodnim da idu na fakultete. Podržat ćemo ih u svemu i, svakako, ako ikako budemo mogli,  osigurat ćemo im studije, ukoliko to budu željeli. Nikako fakultet po svaku cijenu da bi se imala diploma, jer ni mi nismo robovi toga.

4Koliko je vjera važna za vašu obitelj?

Vesna: Mi u vjeri nalazimo smisao života i želimo to prenijeti na našu djecu bez ikakve prisile. Ipak, ne može dijete ne upiti to što vidi od roditelja i to što doživi«.

Ladislav: »Vjera je jako bitna. Ona treba biti kamen zaglavni, sigurna točka oslonca. Stjecajem okolnosti živimo u vremenu koje je ludo. Ako nemaš sigurnu točku kao što je zdrava obitelj, poskliznut ćeš se, past ćeš, razbit ćeš se. Ništa nije sigurno kao vjera  – i to ona istinita, življena vjera. Ako to nije od malih nogu, ne samo usađeno nego i življeno, jako, jako je teško.

4Pomaže li vam država na bilo koji način?

Vesna: Država daje roditeljski dodatak za drugo, treće i četvrto dijete, a možda uskoro i za prvo. To je zaista velika pomoć. Na primjer, dječji dodatak, koji nije dolazio redovito, sada skoro uvijek dobijamo na vrijeme. Također postoji i općinski pronatalitetni fond koji daje stambene kredite gdje trećinu kredita isplaćuje općina.

4Mnogi su otišli posljednjih godina u inozemstvo. Koji je glavni razlog što ste ostali ovdje, a niste otišli?

Vesna: Mi jako volimo našu domovinu, naš narod i mislimo da ovdje možemo i trebamo dati svoj dio. Smatramo da nam je ovdje mjesto i da, osim toga što je teško, ide na bolje. Samo moramo tražiti svoja prava.                                       g