Arhiv tekstova

Vrijeme je godišnjih odmora. Pravo je. Ali je jednako tako pravo da se zamislimo o tome kako provodimo vrijeme odmora. Tome nas uči jedan ciklus koji je za nas davno normativan: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. 

U naše vrijeme se opravdano raspravlja o radnoj i neradnoj nedjelji. U novom ekonomskom sustavu promijenilo se radno vrijeme, a udruženi privatni vlasnici na svim razinama i drugi sa zakonom ponude i potražnje, natjerali su mnoge da rade u zgodno i nezgodno vrijeme i na stranu je stavljena potreba da nedjelja bude blagdan i dan odmora. Mnogi poduzetnici ne pitaju svoje radnike treba li im odmor, jesu li vjernici i kako organiziraju svoj obiteljski i vjerski život. I sami vjernici imaju problema kad počnu razmišljati i sučeljavati svoje materijalne i duhovne potrebe. 

ZNAK SAVEZA: Crkva je također dužna razmišljati i govoriti o nedjelji i to kao o Danu Gospodnjem. Ona nikada ne smije zanemariti sve ljudske i kršćanske potrebe, a što se tiče i duhovnih, sveta joj je dužnost pomoći ljudima njegovati i hraniti svoju duhovnost, koja bez nedjelje i njezine liturgije ostaje siromašna, neishranjena te joj prijeti smrtna opasnost. To Crkva ne može dopustiti.  

Od davnih vremena javila se potreba za danom odmora i za danom koji se posvećuje Bogu. Kršćani su uzeli nedjelju za Dan Gospodnji, jer nedjelja je dan Kristova uskrsnuća. Ona je tako postala prvi dan u novom tjednu, dan početka novog stvaranja. Kristovo uskrsnuće, naime, jest novo stvaranje. Nadam se da svaki kršćanin zna napamet deset Božjih zapovijedi, od kojih je treća: Spomeni se da svetkuješ Dan Gospodnji. Slavlje Dana Gospodnjeg doziva nam u pamet svetost nekoć subote, danas nedjelje. Ovaj dan Bog nam je povjerio da ga poštujemo u znak saveza između sebe i nas. Ako je Bog »sedmoga dana predahnuo, otpočinuo«, treba predahnuti i otpočinuti i čovjek. Kao što je Bog sedmi dan »počinuo nakon posla«, nakon stvaranja, tako se i u našem ljudskom životu trebaju izmjenjivati rad i počinak. 

Dan Gospodnji pridonosi da »svi imaju dovoljno odmora i slobodna vremena za obiteljski, kulturni, društveni i vjerski život« kaže II. vatikanski sabor u dokumentu o Crkvi u suvremenom svijetu, a Katekizam Katoličke crkve nas uči da Crkva traži da se vjernici uzdrže od poslova koji priječe iskazivanje štovanja Bogu baš u Danu Gospodnjem. I zar nije potreban odmor i duše i tijela. Znademo da je čovjek veći i od subote i nedjelje, kako nas je naučio Isus i ponekad obiteljske potrebe ili velika društvena dobrobit oslobađaju nas od propisa nedjeljnog počinka, ali ne bi valjalo da takva zakonita opravdanja prijeđu u naviku na štetu naše vjere, obiteljskog života i zdravlja. Već davno lijepo je rekao sv. Augustin: »Ljubav prema istini traži sveto slobodno vrijeme, nužda pak ljubavi prihvaća opravdan rad«. Mudri će ovo dobro shvatiti, ali nismo svi dovoljno ni uvijek kršćanski mudri pa je dobro osloniti se i na zakone. 

ZAJEDNIŠTVO U VJERI I LJUBAVI: Mi kršćani znademo da je sv. misa središnji dio Dana Gospodnjeg i da nam Crkva zapovijeda da sudjelujemo u nedjeljnoj i blagdanskoj misi. Nedjeljna misa temelj je cjelokupnog kršćanskog djelovanja i odatle izvire dužnost sudjelovanja u nedjeljnoj misi. Osim ako ih ne priječi bolest, čuvanje male djece, bolesnika i sl. Koji odbijaju sudjelovati u nedjeljnoj misi, iako mogu, griješe. Sudjelovati u nedjeljnoj euharistiji s kršćanskom zajednicom znak je naše svijesti i želje da životno pripadamo i budemo vjerni Kristu i njegovoj Crkvi. Tako javno svjedočimo za svoje zajedništvo u vjeri i ljubavi. Istovremeno svjedočimo Božju svetost i svoju nadu u spasenje i međusobno se podupiremo uz pomoć Božjega Duha na spasenjskom putu.

Plod povezanosti s Isusom Spasiteljem u euharistiji, koji je ljubio svakog čovjeka sve do smrti na križu, jest ljubav prema svima koje je on ljubio. Znamo da su Isusu Spasitelju bili u srcu siromasi i svi koji su bili na bilo koji način uskraćeni, bilo da su bolesni, siromašni ili društveno odbačeni zbog bilo kojega razloga. »Zato je dužnost kršćana«, kaže Katekizam Katoličke crkve, »u slobodne trenutke u Dan Gospodnji, sjetiti se braće i sestara koja imaju iste potrebe i ista prava, ali se zbog siromaštva i bijede ne mogu odmoriti«. Kršćansko je bogoljublje odavna nedjelju posvetilo dobrim djelima i pomoći bolesnima, nemoćnima i starima. Kršćani u nedjelju obitelji i rodbini posvećuju svoje vrijeme, koje ne mogu iskazati u ostale dane tjedna. Nedjelja je pogodna za razmišljanje, šutnju, učenje i razmatranje, što pogoduje rastu kršćanskog života.   

Danas svatko traži slobodno vrijeme za svoje osobne i obiteljske potrebe: ne treba ga tražiti na oblacima, jer imamo nedjelju za svoje i obiteljske i duhovne potrebe, za odmor i iskazivanje prijateljstva i dužnosti prema svojim dragima. Životnim prihvaćanjem Dana Gospodnjega s bogatim crkvenim naslijeđem i civilizacijskim dosezima našega vremena, možemo učiniti da nam i Dan Gospodnji i svi drugi dani u tjednu i godini budu bogati, radosni, da postanu i Gospodnji i naši. 

g