Arhiv tekstova

U okviru programa obilježavanja ovogodišnjih žetvenih svečanosti, prošloga petka 6. srpnja, u čitaonici Gradske knjižnice u Subotici predstavljena je fotomonografija »Dužijanca« trojice autora Laze Vojnić Hajduka, dr. Andrije Kopilovića i Alojzija Stantića.  S obzirom na to da je knjiga objavljena prošle godine, kako je u ime nakladnika NIU »Hrvatska riječ« ovom prigodom istaknuo ravnatelj Zvonimir Perušić, na njezinu promociju se čekalo s razlogom, kako bi bila predstavljena u okviru manifestacije kojom se bavi. 

Govoreći o knjizi, etnologinja s odsjeka za etnologiju i kulturnu antropologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu prof. dr. Milana Černelić, istaknula je kako se radi o luksuzno opremljenom izdanju koje slikom i riječju oslikava mjene kontinuiranog postojanja ove svetkovine, kao tradicije bunjevačkih Hrvata. »Bez obzira na mane – kao što su nedostatak osvrta na radove ranijih autora, te opisa žetvenih običaja unutar salašarskih obitelji, u knjizi je dana značajna kronologija ove svečanosti. ‘Dužijanca’ je značajno etnološko djelo, čija je svrha očuvanje kulturnog identiteta bunjevačkih Hrvata i kao takva može biti osnova za daljnja istraživanja, što Dužijanca kao manifestacija i zaslužuje«, rekla je Milana Černelić.

Prema riječima etnologinje s Instituta za etnologiju i folkloristiku u Zagrebu prof. dr. Jadranke Grbić-Jakopović, knjiga predstavlja dokaz postojanja i trajanja bunjevačkih Hrvata i njihova kulturnog bogatstva, te kao takva »služi na ponos precima, suvremenicima i potomcima«. 

U ovoj najsveobuhvatnijoj studiji o Dužijanci do sada, kakvom ju je ocijenio etnolog s Filozofskog fakulteta u Beogradu, prof. dr. Branko Ćupurdija, neovisno od njezina vrednovanja, kako je naglasio, dani su dragocjeni podaci i tumačenja. Podsjećajući kako se bliži stota godina otkako je Dužijanca kao manifestacija »ušla u grad«, Ćupurdija je predložio da se na razini Općine formira savjetodavni odbor za proučavanje Dužijance, koji bi trebao interpretirati stare zapise, te eventualno o obljetnici proširiti ovo izdanje. 

Svakom se radu može naći mana pa i ovom, rekao je poznavatelj bunjevačkih običaja i kulture dipl. arh. Mijo Mandić, što je zanemarljivo u odnosu na njegovu kvalitetu budući da je monografija svjedočanstvo u očuvanju kulturno-povijesne tekovine Dužijance koja, kako je dodao, predstavlja izraz sveukupnih materijalnih i duhovnih vrijednosti jednog naroda. 

Osvrćući se na aspekte Dužijance, kojima su se u knjizi bavili, o fotomonografiji su ovom prigodom također govorila i dvojica autora knjige – mons. dr. Andrija Kopilović i Alojzije Stantić. 

Također, pročitan je i ulomak teksta posvećen knjizi kojega je napisao Istvan Hupko, scenograf i profesor na Fakultetu dramskih umjetnosti u Novom Sadu.