Arhiv tekstova

Sveta misa u povodu blagoslova kuće za liječenje ovisnika »Hosana« održana je u crkvi svetog Marka, u subotu, 7. srpnja. Svetu misu predvodio je vlč. Marinko Stantić  uz koncelebraciju fra Svetozara Kraljevića, duhovnika zajednice »Milosrdni otac« u Međugorju, i vlč. Josipa Pavlakovića iz Slovenije, mjesta Stari Trg, gdje se također nalazi ogranak zajednice »Milosrdni otac«, zajednica »Tau«.

OD IDEJE DO REALIZACIJE: Ideja za nastajanje Zajednice »Hosana« rodila se prije tri godine, kada je vlč. Marinko Stantić bio u posjetu zajednici »Cenacolo«, gdje je susreo mladića iz Sombora, koji mu je približio život u Zajednici. »Vidio sam da je to vrlo konkretan korak u poboljšanju života ovisnika. To iskustvo me je nekako uvijek vuklo da se otvori zajednica i ovdje na ovim prostorima. Tada sam uputio zamolbu u Njemačku, tražeći sredstva za kupnju salaša, gdje bi bila zajednica. Ta su mi sredstva stigla početkom godine i uz podršku Zajednice iz Međugorja krenuli smo tražiti salaš za te potrebe. Ono što su iz Zajednice molili je da kuća bude u katoličkoj sredini, tu su prvenstveno mislili što bliže Subotici, te je zbog toga salaš ovdje, na 2 km od Starog Žednika, u osami, kako Zajednica nalaže. Vlasnik Zajednice je Subotička biskupija.«, kaže vlč. Stantić. 

»Inicijalna kuća, gdje je sve započelo, je u Majčinom selu, u Međugorju, koju je fra. Slavko Barbarić nazvao ‚Milosrdni otac‘«, objašnjava fra Svetozar Kraljević, duhovnik Zajednice »Milosrdni otac«. »On je to vodio, probijao put Zajednici, stvarao njenu egzistenciju i okupljao momke. Fra. Slavko Barbarić je preminuo 24. studenoga 2000. godine. Svako jutro momci su se s njime okupljali kod crkve, poslije svete mise, negdje ujutro oko 8 sati. Kada su se okupili 25. studenoga 2000. godine, fra. Slavka nije bilo. Tada smo župnik župe Međugorja fra. Ivan Sesar i ja došli tim momcima i kazali: ‚Momci, računajte na nas. Nastavit ćemo s vama raditi i nećemo vas ostaviti’«, sjeća se fra. Kraljević.

ISKUSTVA KOJA OBEĆAVA-JU: Zajednica funkcionira na katoličkim načelima, ali joj može pristupiti svatko, bez obzira ne vjeroispovijest, čak i nekrštena osoba, pod uvjetom da se pridržava načela Zajednice. Ono, što se od njih očekuje, je poštovanje pravila, koja su ista za sve. 

»Nemamo mi pravila koja su nemoguća za ispuniti. Nema – ne mogu, neću. Ako ti ne možeš ujutro ustati, napraviti osobnu higijenu, raditi, moliti se Bogu, a zauzvrat dobivaš hranu, spavanje i sve moguće što ti treba, onda jednostavno nisi sposoban za živjeti vani, jer je vani još teže. Momak se nauči kroz Zajednicu i skuhat ručak, pospremiti, raditi, hraniti životinje... Jednostavno se ponovno rodi« objašnjava Joško, bivši ovisnik i član Zajednice.

Ivica i Joško su prije dvije i pol godine pristupili Zajednici »Milosrdni otac« u Međugorju. Uloge voditelja, koje su im dodijeljene po dolasku u Zajednicu »Hosana«, doživljavaju vrlo odgovorno. »Čast da budem voditelj i nekome pomognem je moralna obveza svakoga momka, koji je živio u Zajednici. Ovdje smo svi isti, pravila važe isto za sve, mjesto voditelja nema privilegija. Štoviše, mi bismo trebali biti ponizniji, prvo gledati druge, pa onda sebe« kaže Joško.

Iskustvo koje su stekli boravkom u Zajednici zasigurno će im pomoći u razumijevanju mladića, koji se odluče liječiti molitvom i radom. »Nakon prvog dana sve mi je bilo nekako smiješno kako to ljudi rade, ali kad sam upoznao momke i shvatio da mi žele pomoći bez ikakve koristi, ostao sam zatečen. S vremena na vrijeme uklopio sam se s momcima, družili smo se, razgovarali i tako su mi pomogli», prisjeća se Ivica.

Zajednica nije otvorena isključivo za ovisnike. Njoj može pristupiti svatko tko osjeća da je izgubio smisao u životu i krenuo krivim putem, dakle, svatko tko misli da bi mu boravak u Zajednici pomogao u osmišljavanju života.        g