Arhiv tekstova

Đakovo je srce Slavonije. I ne samo Slavonije, već čitavoga svijeta, barem se tako dojmilo protekloga vikenda kada su svečanom povorkom s više od 5 tisuća sudionika privedeni kraju 41. Đakovački vezovi. Slika za pamćenje. Lijep konjanik na lipicancu pa zastave, mažoretkinje i limena glazba, pa domaćin, gradonačelnik Đakova Zoran Vinković u četveropregu i njegov gost, predsjednik Sabora Vladimir Šeks, a onda kolona prelijepih narodnih nošnji iz cijele Hrvatske i polovice svijeta, 86 udruga i kulturno-umjetničkih društava, a šećer uvijek dolazi na kraju, 35 svatovskih zaprega i 41 konjanik za 41. Đakovačke vezove. Tu polovicu svijeta simbolizirale su skupine iz Amerike, Austrije, Australije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Italije, Mađarske, Meksika, Srbije, odnosno Vojvodine i Turske.

»Naša tradicija proizišla je iz naše baštine i mi je čuvamo i promičemo evo već 41 godinu, a čuvat ćemo je dok je roda hrvatskoga«, rekao nam je Adam Pavić, predsjednik folklornog odbora Đakovačkih vezova. »Sve je započelo još 23. lipnja, s Bonavitom u Trnavi i dodjelom nagrada najboljim proizvođačima vina, zatim smo ocjenjivali rakije od krušaka i također nagradili proizvođače, a tu je i naš Gastrofest, gdje smo kušali najbolji fiš i slasni slavonski čobanac, imali smo i natjecanje proizvođača kulina i još tristo čuda – izložbe, književne večeri, modne revije, koncerte zabavne i tamburaške glazbe, konjička natjecanja, a do konca današnjega dana još je puno zanimljivih zbivanja. Imali ste prigodu vidjeti prelijepu svečanu povorku s nošnjama, dukatima, zlatarama, ali i sombrerima, upravo je u tijeku smotra folklora Slavonije, Baranje i Srijema s 24 folklorne skupine, sinoć je završena smotra Đakovštine s 19 skupina, slijedi Međunarodna smotra folklora s 20-tak skupina, a po prvi puta smo okupili predstavnike 18 udruga i društava iz Vojvodine u prelijepim šokačkim i bunjevačkim nošnjama. Odradili smo i Male vezove s 25 društava i više od 1400 sudionika i bilo je lijepo vidjeti svu tu djecu koja odrastaju na baštini predaka, i oni su to jamstvo da će ovi vezovi još dugo trajati. Za kraj, kruna svakih vezova, izbor najljepše nošenoga ruha djevojaka, momaka i snaša, a prijavljeno je više od 30 sudionika iz gotovo isto toliko udruga iz svih krajeva Lijepe naše«.

LEGENDA O LJELJAMA: Potpisnik ovih redova nazočio je i svečanom otvorenju Vezova uz gotovo tisuću sudionika iz desetak društava i udruga, sudjelovanje glumaca Gavelle, HNK iz Osijeka i Đakova, desetak tamburaških sastava iz Đakovštine te solista kakvi su - Vera Svoboda, Šima Jovanovac, Marija Pavković, Sanja i Tanja i članove konjogojske udruge »Stari graničar« iz Županje. Scenarist priredbe Mirko Ćurić i glazbeni urednik Tomislav Nemet gradili su priču na legendi o Ljeljama, djevojkama uspravnim ko ljiljan i ko sablja isukana, koje su pridonijele oslobođenju Đakova od Turaka, a najljepšu scenografiju za Đakovačke vezove postavio je još biskup Josip Juraj Strossmayer, sagradivši prelijepu đakovačku katedralu.

U toj je katedrali msgr. Marin Srakić, biskup đakovačko-srijemski, predvodio koncelebriranu svetu misu na radost brojnih vjernika iz Đakovštine, cijele Hrvatske i svijeta, a velika katedrala bila je malena da primi sve koji su htjeli na misno slavlje. Program je dalje nastavljen na pozornici u Strossmayerovom parku, a Vesna Kukavica, urednica Iseljeničkog zbornika Matice hrvatskih iseljenika, rekla nam je da je baš Matica zaslužna za dolazak velikog broja iseljeničkih skupina. »Imamo grupe iz Sjeverne i Južne Amerike, Australije i Europe i, naravno, iz susjednih zemalja, no moram priznati da je gotovo isto toliko grupa došlo na poziv prijateljskih društava. Hrvata danas ima diljem svijeta u 30-tak zemalja i to gotovo 3,5 milijuna, a mnogi, mada su već treća i četvrta generacija, još uvijek njeguju hrvatski jezik. No morate znati da je njima, uz naš, materinski jezik i engleski, španjolski ili njemački, ali pohvalno je da njeguju hrvatski, na kojemu su i danas tako lijepo pjevali«.

DOĆI ĆEMO PONOVNO: Nikol Starčević rođena je u mjestu Mississauga u Ontariu u Canadi i prvi je puta u Đakovu. »Moji su roditelji došli u Kanadu prije 35 godina i ja sam tamo rođena, a ovdje sam došla s našom folklornom skupinom i drago mi je. U grupi nas ima 46, no u društvu nas je više od dvije stotine i uglavnom govorimo hrvatski, mada se međusobno sporazumijevamo engleski. Jučer i danas smo u Đakovu, sutra već idemo za Zagreb, zatim u Podgoru pa u Međugorje, poslije smo na moru od Dubrovnika do Splita i vraćamo se kući«.

Iz Kanade dolazi i HKUD »Hrvats-ki narodni dom«, iz Hamiltona, kaže nam Mishel Vuksan. Sva ova djeca rođena su u Kanadi i uglavnom govore hrvatski, mada se lakše služe engleskim, ali na hrvatskom pjevaju i čisto i tečno, mogli ste se i sami uvjeriti. U Hrvatskoj smo još od prošloga tjedna, sudjelovali smo na smotri u Draganiću, odmarali se par dana u Vodicama, već sutra idemo za Zagreb, ponovno par dana odmora na moru i vraćamo se doma. Đakovo je prelijepi mali grad s puno duše i vjerujem da ćemo ponovno doći na Vezove«.

Iz daleke Australije došla je skupina HKUD »Lado« iz Đilonga (Geelong), rekao nam je Robert Pavić, voditelj skupine. »U Australiji je dosta Hrvata, mi smo blizu Melbourna gdje živi 5-6 tisuća Hrvata, a kod nas oko 1,5 tisuća. U našem društvu nas ima oko 150, mada je ovdje skupina od nas 40-tak. Hrvatski jezik učimo u školi, ali najviše se njeguje u roditeljskom domu, jer naši roditelji vode računa da ne zaboravimo tko smo i odakle smo. U Hrvatskoj smo već tjedan dana, imali smo koncerte u Zagrebu, Karlovcu i na Plitvicama, došli smo na ovu prelijepu smotru u Đakovu, to je nešto neviđeno, i vraćamo se u Zagreb na snimanje emisije »Svirci moji«, zatim idemo u Sarajevo i Metković i onda još imamo šest koncerata u dalmatinskim gradovima, poslije se par dana odmaramo na moru i nazad u Australiju«.

GOSTI I DOMAĆI: Počasni predsjednik HKUD »Silvije Strahimir Kranjčević« iz Bačkog Berega Joza Kolar blista od zadovoljstva. Po prvi puta na Đakovačkim vezovima sudjeluju naši predstavnici iz društava bačkih Hrvata, pa ste tu mogli vidjeti predstavnike iz Berega, Monoštora, Bača i Vajske, Sombora, Tavankuta, Đurđina, Male Bosne i Subotice i neka mi oproste ako sam nekoga izostavio. Divan ugođaj, jednom riječju prelijepo, zadovoljni smo da smo tu, da smo pridonijeli općem dojmu, pokazavši našu nošnju šokačku i bunjevačku i dio naši prelijepih običaja«

A što kaže domaći svijet na Đakovačkim vezovima, pitali smo Marijana Ivića, voditelja muške pjevačke skupine Šokci u okviru Šokačke grane iz Osijeka. »Ja sam još uvijek očaran, teško mi je doći do riječi. Naši su Šokci sudjelovali u svečanom programu otvorenja, sinoć smo nastupili sa skupinama iz Đakovštine i danas ponovno u ovoj prekrasnoj povorci s više od 6 tisuća sudionika, lijepih snaša, svatovskih zaprega, konja i jahača, pa ne znaš koji su ti zvuci miliji – žica tamburice, podvriskivanje snaša i djevojaka, rzanje konja i klepet kola ili lavež hrvatskih ovčara. Ta nikada nitko nije imao taku gustu pjesmu u brkovima kao Šokci proteklih dana u Đakovu, kad su ti ruke skliske od graševine a masne od kulina«.