Arhiv tekstova

Nedavna odluka Republičke radiodifuzne agencije o dodjeli regionalne frekvencije Pannon radiju, koji će emitirati program samo na mađarskom jeziku, osim što je zatekla sve uposlene u Radio Subotici, zatekla je i čelništvo hrvatske zajednice. Informiranje na hrvatskom jeziku još nije dostiglo zadovoljavajuću razinu, a učestalo zapada u nove probleme. Podsjećanja radi, ono je u posljednjih nekoliko godina bilo u znaku skidanja televizijskih emisija s programa, telefonskih prijetnji uposlenicima, sudskih parnica, a sada je i najstariji radijski program na hrvatskom jeziku u Srbiji u situaciji da ga, ukoliko zaživi najavljeno i odlučeno, neće moći slušati najveći broj pripadnika hrvatske zajednice, za koje se i priprema. Činjenica je kako je za veći dio subotičke, pa i šire javnosti, odluka RRA bila potpuno neočekivana, ali je također činjenica i kako se hrvatska zajednica, koja još nije pripremljena ni za ranije najavljenu privatizaciju medija, našla pred još jednim izazovom. Najvažnije institucije hrvatske zajednice nisu u mogućnosti same promijeniti odluku nekog državnog tijela, no, nepobitna je istina da za mnoge najavljene ili nenajavljene novine nema pripremljenih alternativa, a još manje rješenja koja idu u susret događaju. 

STARI I NOVI PROBLEMI: Prvi član Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužen za informiranje Tomislav Žigmanov  o njegovu mandatu i aktivnostima u HNV-u, te o izradi strategije na temelju koje bi se sustavno i uz potporu cijele zajednice prišlo rješavanju problema informiranja na hrvatskom jeziku kaže: »Samo smo planirali raditi na tomu! Moj kratki angažman u IO HNV-u bio je u znaku ustrojavanja samoga Vijeća i pomoć u razvijanju postojećih medijskih projekata. Treba još dodati kako se pred kraj mojega mandata tek počelo otvarati pitanje privatizacije medija, te smo u tom smislu i počeli s planovima o izradi cjelovite strategije informiranja na hrvatskom jeziku, što je ušlo u program rada Vijeća za 2004. godinu«, kaže Žigmanov. O tome kako vidi budućnost radijskog programa na hrvatskom jeziku on dodaje: »S jedne strane, vjerojatno će se na vojvođanskoj razini razvijati u pravcu snažnijeg naslanjanja na javni servis, a s druge strane kroz stvaranje mreže lokalnih produkcijskih projekata. Glede pak Subotice, mislim da će postojeća redakcija nastaviti svoj i više nego uspješan rad u okviru radija s lokalnom frekvencijom«.

Na njegovoj dužnosti, kao člana Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća zaduženog za informiranje, naslijedio ga je Zvonimir Perušić. »Prije otprilike godinu i pol dana, mi smo u Izvršnom odboru HNV-a, praktički predvidjeli ovakav razvoj situacije u Radio Subotici i upravo da bismo išli u susret događaju, a ne iza njega, odlučili smo razraditi ideju formiranja zasebne radijske postaje na hrvatskom jeziku, namijenjene hrvatskoj zajednici. Izradu elaborata ponudili smo nekolicini osoba za koje smo smatrali da svojom stručnošću, ili pozicijom, mogu pridonijeti kvalitetnom rješenju. Rad na projektu prihvatili su: urednica hrvatskog programa na Radio Subotici Ljiljana Dulić, šef tehnike na istoj postaji Franjo Pinter i novinar s najduljim stažem u hrvatskoj zajednici Milovan Miković. Tim je uradio tri elaborata: programski, tehnički i financijski. Ujedno smo prilično daleko odmakli i u pregovorima s mogućim donatorom, koji je bio spreman uložiti značajna sredstva u osnivanje hrvatskog radija, kao i u njegovo daljnje postojanje i razvijanje. Nažalost, kada je postalo jasno da je projekt ozbiljan i da ima šanse biti ostvarenim, u jednom otvorenom pismu skupina tadašnjih, bivših i sadašnjih djelatnika hrvatske zajednice, među kojima je prvi potpisnik bio moj prethodnik na mjestu člana Izvršnog odbora HNV-a zadužen za informiranje, proglasili su projekt hrvatskog radija ‘više no upitnim’, te ‘formalno-pravno promatrano uopće nemogućim’«, kaže Perušić. Osvrćući se na aktualnu situaciju, on dodaje: »Sadašnji uspjeh mađarskog Pannon radija pokazuje da je taj naš projekt itekako bio moguć i neupitan, ali opet smo, isključivo zbog ljubomore i stalnog podmetanja u hrvatskoj zajednici, ostali kratkih rukava. Šteta, jer u suštini imamo široke mogućnosti, ali ih, kao zajednica, uglavnom ne umijemo iskoristiti«.

Na čelu tima koji je radio na izradi i pripremi projekta formiranja i funkcioniranja hrvatske radijske postaje bio je predsjednik Odbora za informiranje HNV-a Milovan Miković, koji o aktualnim problemima u području informiranja na hrvatskom jeziku kaže: »Ja sam svoj dio posla uradio i ne znam gdje je taj naš projekt zapeo. Taj naš elaborat mora biti u HNV-u. Što se tiče Radio Subotice, potpuno je neprihvatljiv stav Vlade i Skupštine Srbije da inzistira na privatizaciji manjinskih medija jer je to u izravnoj suprotnosti sa svime što preporučuju europske institucije. To je jedan politički neprihvatljiv stav i predstavlja nastavak Miloševićeve politike prema manjinama. Žalosno je i što ni Sabor niti Vlada Hrvatske ne reagiraju na to, jer umjesto jedne pozitivne diskriminacije mi ovdje imamo jednu apsolutnu diskriminaciju. S druge strane, neprihvatljivo je i ponašanje onih koji bi trebali na to reagirati, jer su njihove reakcije uvrjedljive i mi ne vidimo što će oni zbilja poduzeti. Uz sve to treba se pitati zbog čega nisu iskoristili izrađeni projekt, a sada će se teško nadoknaditi propušteno«.  

Trenutačno je na dužnosti člana Izvršnog odbora HNV-a zaduženog za informiranje Mato Groznica, koji kaže kako se o aktualnim problemima raspravljalo na Izvršnom odboru HNV-a, te da će se »neka strategija zauzeti prema tome«. »Bit će formirana radna skupina koja će donijeti dokument o načinu izrade cjelovitog sustava  medija na hrvatskom jeziku u Republici Srbiji budući, da sam ništa ne mogu uraditi, već skupa s ljudima iz elektronskih i tiskanih medija na hrvatskom jeziku. Jedna od ideja je da se na RT Vojvodina potencira rješavanje ovoga problema, a da se na općinskoj razini pokuša ostvariti maksimalno. I mi smo zatečeni ovom odlukom RRA, da nakon 38 godina uspješnog emitiranja na više jezika program Radio Subotice ostaje bez frekvencije. To je samo odraz i pokazatelj kako se država odnosi prema manjinama. 

S najviših instanci smo se založili za rješavanje ovog pitanja, koji garantira Međudržavni sporazum, a de facto se krši. Što mi možemo više? Ako država neće uvažiti vaša reagiranja i apele, mi ih samo možemo ponavljati. Mi samo možemo reći: vi nama ne dajete ono što nam pripada. I dalje su oni ti koji odlučuju«.

O postojanju spomenute platforme za regionalno informiranje na hrvatskom Groznica tvrdi: »Sve što smo tražili od bivšeg Izvršnog odbora, ništa nismo dobili. Ništa nismo zatekli u uredu. Očigledno,  istim problemom nošeni, mi smo također potakli da jedno od rješenja bude osnivanje zasebne produkcije koja bi bila samo hrvatska, pa na taj način pokrivala problem Općine Subotica, ali ne i samo nje. To je zasad na razini ideje.

Ideja sadašnjeg IO je da ne izmišljamo toplu vodu, već sve ono što je dosad urađeno nastavimo. Naprosto, iz bivšeg IO nitko nije želio surađivati. Ne samo u oblasti informiranja, nego i u drugim područjima«, tvrdi Mato Groznica. 

BORBA JOŠ TRAJE: Pitanje radijskog informiranja na hrvatskom jeziku na sjeveru Vojvodine sada je i pred Skupštinom Srbije. Republički zastupnik i predsjednik DSHV-a Petar Kuntić zatražio je od mjerodavnih skupštinskih tijela da se očituju o tome je li Republička radiodifuzna agencija uskraćivanjem regionalne frekvencije Radio Subotici prekršila Ustav Srbije i je li time Srbija prekršila niz međunarodnih sporazuma. Pozivajući se na najviši pravni akt države Kuntić je rekao da se stečena prava nacionalnih manjina ne mogu umanjivati. A upravo će se to dogoditi hrvatskoj manjini, dodao je, ukoliko se program na hrvatskom ne bude više mogao slušati na teritoriju koji je do sada pokrivala Radio Subotica. Premda je bilo različitih, pa i negativnih komentara, zaključeno je kako se mjerodavno skupštinsko tijelo mora o tome očitovati na svojoj sljedećoj sjednici. 

Radio Subotica će početkom idućega tjedna na odluku Republičke radiodifuzne agencije podnijeti prigovor uz koji će priložiti i potpise građana. Naime, na sastanku kolegija Radio Subotice dogovoreno je da se započne s prikupljanjem potpisa potpore zahtjevu Radio Subotice za dobivanje regionalne frekvencije i emitiranje višejezičnog programa. Akcija je otpočela 11. srpnja na dva štanda u središtu grada i jednom ispred ulaza u zgradu Radio Subotice, u Ulici Jovana Mikića broj 12.

Potpisi će se na štandovima prikupljati u vremenu od 9 do 13, i od 17 do 21 sat. Potpisi će se također prikupljati i na terenu, u gradu i u okolnim naseljima, a u tome će Radio Subotici pomoći zainteresirani građani, te članovi i simpatizeri pojedinih stranaka koje podupiru njihove zahtjeve.

Glavna urednica Uredništva na hrvatskom jeziku Radio Subotice Ljiljana Dulić o aktualnoj situaciji kaže: »Očekujem da ćemo zadržati regionalnu frekvenciju, ovu dosadašnju ili pak dobiti neku drugu. Poštujući preporuku RRA mi smo se javili i na natječaj za dodjelu lokalne frekvencije. Što se tiče odluke RRA o dodjeli regionalne frekvencije Pannon radiju koji će program emitirati isključivo na mađarskom jeziku, smatram da je to rezultat političkih dogovora, s obzirom na način kako je RRA donijela odluku (»po znanju i savjesti«, a ne objektivnim procjenjivanjem na temelju previđenih kriterija – navedimo samo neke – ekonomska održivost, slušanost, iskustvo u području radiodifuzije, doprinos emitera razvoju regionalne zajednice u području informiranja, kulture i obrazovanja, jamstvo postaje doprinosu većoj kvaliteti i raznovrsnosti programa, transparetnost vlasničke strukture, zaštita pluralizma mišljenja....), a rezultat toga je da je javni interes, koji je RRA trebao uvažiti prilikom dodjele frekvencije, praktično izjednačen s potrebama jedne nacionalne zajednice. Nama poslije konačne dodjele frekvencije predstoji i privatizacija. Onaj tko bude kupio Radio Suboticu ima obvezu nekoliko godina zadržati postojeći višejezični program. Ukoliko se taj novi vlasnik ne bude pridržavao zakonskih odrednica, a vidjeli smo kako to izgleda na primjeru ‘Subotičkih novina’, dobro će nam doći njihovo iskustvo kako bismo djelovali na temelju njega. Novi vlasnik se ne bi trebao tako ponašati«, zaključuje urednica Dulić.   

Ljiljana Dulić kaže i da je hrvatska zajednica nespremno dočekala ovu situaciju s Radio Suboticom, ističući kako je na problem dobivanja frekvencije i privatizacije upozoravala još prije godinu i pol dana, ali bez odjeka u tadašnjem političkom i rukovodstvu HNV-a. »Pokušalo se ići na implementaciju projekta posebnog, hrvatskog radija, a pitanje Radio Subotice i programa na hrvatskom jeziku, znači, našeg ‘vrapca u ruci’, uopće se nije stavljalo na dnevni red. Nastojanja ondašnjeg rukovodstva HNV-a bila su usmjerena i na implementaciju programa na hrvatskom jeziku na pokrajinskom servisu (i vidimo kakvi su rezultati!), a naše uredništvo je praktički ‘pušteno niz vodu’, kao nešto što nije od interesa za hrvatsku zajednicu. Sadašnje rukovodstvo HNV-a također se nije u dovoljnoj mjeri angažiralo po ovom pitanju, ali se nadam da će se tijekom izrade dokumenta o cjelovitom sustavu informiranja u hrvatskoj zajednici pronaći rješenja koja će na najbolji način iskoristiti resurse, te znanje i iskustvo našeg uredništva«.

Nekoordiniran i nesustavan rad unutar hrvatske zajednice, nerijetko »obogaćen« neprikrivenim antagonizmima i podjelama, uz probleme koji se nameću izvan okvira zajednice, dovodi do novih ili pak usporava rješavanje postojećih. Mnogi projekti nisu zaživjeli, a i oni koji postoje, nailaze na brojne probleme za koje bi bilo nemoralno stalne i isključive krivce tražiti u tuđim redovima, kad se oni, teže ili lakše, od situacije do situacije, identificiraju i unutar vlastitih. Dokle god nam je pri razmatranju nekog novog uratka važnije pitanje tko je to uradio, od onoga kako i koliko dobro, moći ćemo s više ili manje neopravdane ljubomore gledati kako bolje organizirane zajednice pokreću nove, i nove projekte, dok se nama »ljuljaju« na vjetru i postojeći, s velikom mukom pokrenuti. 

Pišu: Dušica Dulić i Davor Bašić Palković