Arhiv tekstova

Prošloga vikenda, od 29. lipnja do 1. srpnja, održan je prvi Svjetski susret Matarića. Bio je to susret koji je spojio članove obitelji Matarić raštrkane po cijelom svijetu i na kojem su se daleki, ali i bliži rođaci velike grane Matarića međusobno upoznali i proveli tri nezaboravna dana. 

POVIJEST FAMILIJE: Članovi familije Matarić hrvatsko-bunjevačke loze doseljeni su iz južne Dalmacije i istočne Bosne veoma davno, po nekim arhivskim spisima možda još u XVI. stoljeću. Tada su Turci s tog područja preselili neke katoličke porodice i nastanili ih u široj okolici Sombora. Mjesto gdje su se nastanili nazvano je – salaši Matarići, a na ovom poznatom lokalitetu i danas postoje ruševine i tragovi salaša. Do prije samo četrdesetak godina na ovim salašima su se rađala djeca. U istraživanju prošlosti Matarića došlo se do spoznaje da svi Matarići imaju korijene s ovih salaša i da su međurodbinski povezani. Prvo ozbiljnije istraživanje rodoslovnog stabla Matarića inicirao je prije par godina Tamaš Matarić iz Budimpešte, čiji je pradjed napustio Sombor i salaše i otišao u Mađarsku. Svesrdnom pomoći i zalaganjem stručnog istraživača obiteljskih stabala Ferenca Brauna uspjela se iz raznih arhivskih spisa sakupiti velika količina podataka, u kojima se spominje preko 1000 Matarića i onih koji su u bračnim vezama povezani s njima. Svi ovi podaci postavljeni su na internetsku stranicu www.mataric.com i tako je nakon manjeg susreta Matarića prošle godine počela intenzivna organizacija oko prvog Svjetskog susreta Matarića.

150 SUDIONIKA: Na susretu je sudjelovalo preko 150 članova porodice Matarić. Osim domaćih Matarića, onih koji žive u Somboru i njegovoj bližoj okolini, skupu se pridružila i grupa Matarića iz Subotice, Mađarske i Hrvatske. Skup je uveličao i prof. glazbe Ivan Matarić iz Züricha, koji je svojim virtuoznim koncertom na orguljama Karmelićanske crkve u petak navečer otvorio ovaj Susret. Sutradan, u subotu u rano jutro, svi sudionici su se skupili na salašu Pavla Matarića u Gradini odakle se u tri »zmajevke« krenulo put starih i skoro već zaboravljenih salaša Matarići. U Matarićima, gdje sada postoji još samo par ruševina nekadašnjih salaša, dok su ostali pretvoreni u plodne oranice, uz pomoć najstarijih članova, koji su u nekima od tih salaša i živjeli, bili su obilježeni lokaliteti nekadašnjih salaša, ukupno njih oko dvadesetak. Smatra se da su salaši napušteni prvenstveno iz razloga što do njih nije vodio kameni put te nije bilo struje. U znak sjećanja na pretke sudionici su na dar dobili suvenir, koji je u sebi imao dvije tematske cjeline. U prvom dijelu simbolično su se nalazili svijeća i kamen kao odgovor na pitanje »zašto smo se odselili?«, a u drugom dijelu gruda zemlje sa salaša Matarića i dio drveta, jer je to jedino što su žitelji tih salaša imali i ono što im nitko nije mogao oduzeti. Također, bilo je predstavljeno i veliko obiteljsko stablo jedne grane Matarića u kojem su navedeni i shematski prikazani svi potomci Antuna Matarića rođenog 1748. Posebno su obrađene familije »opštinara«, »brdara« i »nacinih« Matarića o kojima se uspjelo i sakupiti najveći broj podataka. Na skoro već mrtvim salašima zaorila se pjesma »Već odavno spremam svog mrkova...«, koja upravo svojim riječima opisuje sudbinu sve više i više skupina salaša, pa tako i ovih. 

PRIGODNA BROŠURA: Nakon ovog izleta druženje se nastavilo na salašu Mate Matarića u Nenadiću na kojem su, poslije ručka, podijeljene »Pohvalnice za nesebičan doprinos prvom susretu Matarića« nekolicini najzaslužnijih članova u organizaciji. Susret je uveličan posjetom gradonačelnika grada Sombora Jovana Slavkovića, koji je zajedno sa suprugom na svom reveru ponio karticu sa zaštitnim sloganom susreta »Ja sam Matarić« te je, čini se, ova obitelj barem na nekoliko sati imala i gradonačelnika u svojim redovima. Tada je predstavljena i brošura izdana upravo za ovu prigodu pod naslovom »Sažeta povjesnica somborske obitelji Matarića – iz arhivskih izvornika«, koje je sabrao i zapisao Milan Stepanović. Skup je uzveličala i »Poema o Matarićima«, koju je napisala i pročitala Marija A. Matarić, jedna od najstarijih članica ove velike obitelji i sudionica susreta pučkih pjesnika »Lira naiva«. 

Susret je nastavljen uz sportske aktivnosti, upoznavanje bliže i daljnje rodbine do kasnih sati uz prigodnu glazbu. U nedjelju, sudionici susreta sudjelovali su na misi u župnoj crkvi Svetog Trojstva, kojom je župnik vlč. Josip Pekanović slavio trideset godina od mlade mise, te se u propovijedi osvrnuo na vrijeme iza sebe, ali i vrijeme ispred nas, naglašavajući važnost produženja tradicije, koju sa sobom nosi i obitelj Matarića. Zatim je uslijedio obilazak i razgledanje centra Sombora te svečani prijem kod gradonačelnika u Svečanoj dvorani Skupštine općine Sombor. Na skupu je istaknuta neobična važnost obitelji Matarića u povijesnom razvoju grada Sombora te je Milan Stepanović sudionike podrobnije upoznao sa sadržajem svoje povjesnice. Skup je završen ručkom, uz nadu da će se uskoro održati i sljedeći susret na kojem će se okupiti veći broj ove velike obitelji uz još raznovrsniji kulturno-zabavni sadržaj.