Arhiv tekstova

Atletiku je počeo trenirati još zarana, na nagovor svog oca Marka, pa je onda »kraljicu sportova« ostavio zbog nogometa, ali se desetak godina kasnije Željko Ostrogonac (1988.), ponovno na očev nagovor, vraća na tartansku stazu i ovog puta ozbiljnije počinje s treninzima. Rezultat nije izostao, a istrčanih 49,87 u njegovoj matičnoj disciplini 400 m, donijeli su mu mjesto u juniorskoj državnoj reprezentaciji. 

4Zahvaljujući upornosti Vašeg oca Marka, subotička atletika danas ima još jednog reprezentativca. Što je, ipak, najviše uvjetovalo Vašu odluku da se vratite na atletsku stazu?

Atletikom sam se počeo baviti još kao sedmogodišnjak, jer je tata zaključio kako je to najbolji sport za mene. Poslušao sam ga i počeo s prvim treninzima, ali mi je poslije izvjesnog vremena to dosadilo i odlučio sam promijeniti sport. Sljedećih nekoliko godina igrao sam nogomet, a potom prestao. Prije nekih osam mjeseci, ponovno na očev nagovor, počeo sam odlaziti na atletske treninge i odlučio se ozbiljnije posvetiti »kraljici sportova«.

4U vrlo kratkom razdoblju uspjeli ste »istrčati« solidnih 49,87 i izboriti mjesto u juniorskoj državnoj vrsti. Tko je Vaš trener i koliko često trenirate?

Svakodnevno treniram dva sata na subotičkom Gradskom stadionu, pod nadzorom Jozsefa Keresija, ali nastojim još dodatno raditi i individualno, osobito na tjelesnoj spremi. Istrčani rezultat je plod ozbiljnog treninga kojemu sam posvetio posljednjih nekoliko mjeseci, a postignut je u Novom Sadu na kvalifikacijama za Kup. 

4Za koje se sljedeće natjecanje trenutačno pripremate?

Početkom srpnja, točnije 7. i 8. srpnja na programu je državno juniorsko prvenstvo u Senti i tamo ću nastojati ostvariti što bolji rezultat koji bi mi donio, možda, i plasman na juniorsko Svjetsko prvenstvo koje će biti u Hengelou (Nizozemska).

4Koliko iznosi norma za SP?

Za »putovanje« u Nizozemsku potrebno je »istrčati« 48,50 i to je ono o čemu često razmišljam u posljednje vrijeme.

4Tko je Vaš uzor u disciplini za koju dobri poznavatelji atletike tvrde kako je jedna od najtežih trkačkih dionica?

Osobno se najviše divim Ameri-kancu Jeremy Warineru, trenutačno najboljem 400 metrašu svijeta, koji dominira na natjecanjima atletske Svjetske lige.

4U SAD je atletika visoko privilegirani nacionalni sport, a na našim prostorima tavori zbog kronične besparice. Kakav je Vaš sportski status?

Moj je status apsolutno amaterski, jer ne dobivam apsolutno ništa za bavljenje atletikom. Dapače, trenera Keresija mjesečno plaćam iz svog džepa. Ali entuzijazam je najvažniji.

4Koliko koštaju jedne dobre sprinterice?

Vrhunske staju oko 150 eura, najbolje su one koje proizvodi tvrtka Asics, a ja trenutačno trčim u solidnim »adidaskama« koje vrijede oko pola cijene ovih najboljih.

Ukoliko budem postigao neki bolji rezultat, možda i ja dobijem bolje.

4Uz atletiku, usporedo ste završili i srednju medicinsku školu. Što namjeravate dalje po pitanju visokoškolske naobrazbe?

Nakon završetka srednje medicinske sada mi slijedi šest mjeseci pripravničkog staža, a potom bih želio upisati DIF u Zagrebu ili Novom Sadu. Do tada mi ostaje rad u struci i treniranje atletike, na koju sada mnogo ozbiljnije gledam i želio bih postaviti što bolji rezultat u svojoj omiljenoj disciplini. g