Arhiv tekstova
22.06.2007
Vijesti
Reagiranje na tekst »Trio Minhauzen«
Topništvo pecalo ribu
U mom zavičaju, u Crnoj Gori, izvjesni je Mališa, sudionik NOB-a, godinama pričao kako ga je navodno Tito jednom prilikom, odmah početkom rata, poslao u Berlin da ubije Hitlera. I nije ga ubio, pričao nam je Mališa, samo zato što mu je, kako ga je on iz milošte zvao »Hićo«, kleknuo pred noge i molio za život. Tako Mališa nije promijenio tijek povijesti početkom 20. stoljeća, a kod nas i danas važi izreka – laže ko Mališa.
Sličnu priču iz pera Dragana Jurakića, pročitao sam u pretprošlom broju »Hrvatske riječi«.
U vrijeme najžešćih operacija na Vukovar i zauzimanja cijele Baranje do Osijeka, topnička je baterija, kojom je zapovijedao poručnik Jurakić, imala »vojnu vježbu u Bezdanu«. I kad su završili vježbanje, od 84 rezervista, koliko je po Jurakiću brojala njegova jedinica, 72 ih je dezertiralo, a samo ih je 12 pristalo otići »na hrvatski teritorij«. Ostalo je jedino nejasno, što bi s topništvom, je li i ono »dezertiralo«.
Dobri poznavatelji događaja iz tog vremena tvrde, kako se od 13. listopada do 26. studenoga 1991. artiljerijska jedinica iz bačko-topolskog garnizona mogla naći u Bezdanu, jedino ako su bili ribokradice.
Rezervisti iz Vrbasa tvrde da su u to vrijeme bili na položajima kod Bogojeva i Vajske, a kako se Jurakić našao u Bezdanu, to samo on zna. Ne znam gdje je u Bezdanu mogao isprobati svoje topništvo, kada su preko Dunava bile jedinice JNA, na sjevernoj je strani Mađarska, a ne vjerujem da je topništvom tukao Apatin i Sombor.
Cijelo Jurakićevo pisanje vrvi od nelogičnosti. Kada me je, na primjer u »TV Tjedniku« predstavljao kao »legendu subotičkog ratnohuškačkog novinarstva«, kao dokaz slikom je gledateljima prikazao tri navodno moja »ratnohuškačka« teksta u »Večernjim novostima«. Prvi tekst: »Ubijen vođa Al Kaide u Bagdadu«; drugi: »Uhapšene vehabije u Novom Pazaru«; i treći iz aprila ove godine: »Kuntić se lažno predstavlja«.
Čuo sam od ljudi koji su u to vrijeme bili u rezervi da i danas, poslije 16 godina, povremeno čuju neobičan zvuk ispaljenih granata iz topništva. Ne znam ima li Jurakić ova priviđenja, ali po onome što piše – artiljerija mu je izgleda umanjila pamćenje.
Ovim reagiranjem moja je prepiska s Draganom Jurakićem završena.
Milutin Mitrić
U nedostatku argumenata Jurakić i dalje vrijeđa
Vijećnik DSHV-a i urednik TV emisije na hrvatskome jeziku RT Vojvodine, nekadašnji glasnogovornik stranke Nova socijaldemokratija u Vrbasu Dragan Jurakić (ako u Vrbasu ne postoje dva Dragana Jurakića!) baš nema sreće i bilo bi mu bolje da se prestane razotkrivati, jer time sve dublje u propast uvlači sebe, ali i svoje pokrovitelje, kako političke, tako i medijske. Neki od njih, možda baš i zbog Jurakića, već su na putu političkog mrtvila, samo im to još nitko nije dojavio.
U pretprošlom smo broju, eto, saznali kako pričuvni časnik JNA Jurakić u jesen 1991. godine nije bio na ratnom zadatku, nego na »vojnoj vježbi«. Dakle, baš kao što ni Miloševićeva Srbija »nije bila u ratu«, tako niti Jurakić »nije bio u ratu« nego, eto, na maloj simpatičnoj »vojnoj vježbi«, na koju je išao vjerojatno brati cvijeće. Nije nego! Svi koji su tada prisilno ili dragovoljno u odorama JNA bili na »vojnoj vježbi« itekako su bili u ratu protiv Hrvatske i o tome uopće ne treba raspravljati, niti time čitatelje »Hrvatske riječi« treba opterećivati, sve je jasno.
Slušao sam Dragana Jurakića prije nekoliko dana na Radio Subotici, poprilično je zamuckivao na pitanja voditelja programa: što je tu istina glede njegova boravka na ratištu? Nije ništa odgovorio, ali je čvrsto obećao da će u sljedećem broju »Hrvatske riječi« sve demantirati i dokumentima potvrditi. Jedva sam čekao da vidim taj novi, 224. broj »Hrvatske riječi«. Kad ono, u tom broju ništa, samo jedan faksimil vojne knjižice koji ništa ne govori.
Eto, to su Jurakićevi argumenti. U mojim dosadašnjim tekstovima niti jedanput nisam spomenuo da je Jurakić sa svojom jedinicom jugovojske granatirao Vukovar, kako on tvrdi. Njemu se vjerojatno to iz podsvijesti nameće i pričinjava. Jurakiću, i sada i u ranijim reagiranjima izgovorili ste velike i teške uvrede meni osobno. To ćemo riješiti na drugom mjestu. Vi, Jurakiću, Vašu minhauzenijadu nastavite i dalje u medijima kojima ne smeta Vaš ratnički staž u jugovojsci, a ja sam s Vama polemiku u medijima završio.
Lazo Vojnić Hajduk, vijećnik HNV-a
Tek toliko da se zabilježi
Čitajući prošlotjedno zalaganje čitatelja Martina Bačića za skrb o hrvatskome jeziku i njegovo tumačenje kolumne mons. dr. Andrije Kopilovića, ne mogu a ne primijetiti sljedeće: Prije izvjesnog vremena u Općinskom sudu u Subotici započeo je sudski postupak protiv Martina Bačića, po tužbi privatnih tužitelja za kazneno djelo klevete. Na pitanje sutkinje – na kojem jeziku želi da se sudski postupak vodi, okrivljeni Martin Bačić spremno je odgovorio: na srpskom. Eto toliko o zalaganju g. Bačića za uporabu hrvatskog jezika.
I, s tim u svezi, jedno podsjećanje: kada je 2005. godine u istom tom sudu pokrenut postupak protiv novinara Dušice Dulić i Zvonimira Perušića, u kojemu ih je Radiotelevizija Novi Sad tužila za širenje govora mržnje protiv srpskoga naroda, na isto pitanje sutkinje tuženi su odgovorili: Zahtijevamo da se sudski postupak vodi na hrvatskome jeziku. Bilo je to prvo (i, koliko znam, za sada jedino) suđenje na hrvatskome jeziku u Republici Srbiji. Držim da je i to nekakav trag o hrvatskome prisustvu na ovom tlu.
Zvonimir Perušić, čitatelj
