Arhiv tekstova

Renesansa znači preporod. Nije sasvim jasno zašto su se autori istoimenog animiranog filma iz Francuske (u koprodukciji s Luksemburgom i Velikom Britanijom) odlučili za taj naziv. Po svojoj dramaturškoj strukturi »Renesansa« pripada žanru SF akcije, ili ako hoćete preciznije SF detektivske priče – znači ništa novo niti zamrlo. S druge strane, stil i tehnika animacije potpuno su originalni i ne sliče ničemu što je do sada viđeno u svijetu animacije (barem kada je riječ o dugometražnim filmovima) – tako da ponovno nema govora o renesansi. Možda odgovor treba potražiti u samoj radnji filma, ali nju ne bismo trebali otkrivati.

DVIJE BOJE: »Renesansa« je ostvarenje od velikog značaja i svakako će naći svoje mjesto u povijesti animacije, a vjerojatno i filma. Možemo je zamisliti kao mješavinu »Blade Runnera«, »Grada grijeha«, »Suvišnog izvještaja« i »Gattace«, s efektima izrade vrlo sličnim onim koje je Richard Linklater koristio u svojim »animiranim« filmovima. Specifikum ovog ostvarenja je u tome, što je u potpunosti crno-bijelo, ali bukvalno. Ono što mi nazivamo crno-bijelim filmom u stvari podrazumijeva paletu sivih boja (izvorno: grayscale). »Renesansa«, naime, posjeduje samo dvije boje: crnu i bijelu (naravno ovo nisu boje, ali to trenutačno nije bitno) i tako dovodi u pitanje ispravnost izraza crno-bijeli film. Da su autori filma obratili pozornost na sve elemente (tipa: scenarij i gluma) kao na fotografiju (možda je ovoga puta bolje reći grafiku), pred nama bi stajalo istinsko remek-djelo. Nažalost nije tako, te se i ovoga puta moramo zadovoljiti pukom vizualnom atrakcijom.

PARIZ U BUDUĆNOSTI: Pariz 2054. godine, Eiffelov toranj koji još uvijek sjaji punim sjajem, ali je većina znamenitosti »grada svijetlosti« zatrpana novim monumentalnim obilježjima Pariza budućnosti. Grad kojim vlada, ima ekonomsku i političku nadmoć, korporacija pod nazivom Avalon (očigledna referenca na nekoliko SF filmova) i svijet opsjednut ljepotom, zdravljem i dugovječnošću. Ipak, oni nisu dovoljni za kvalitetan zaplet kojeg bi postignuti vizualni efekt bio dostojan. Sve to je, istina, idealna podloga za djelovanje Barthelemya Karasa (glas, Daniel Craig), detektiva koji važi za najboljeg, ali i najproblematičnijeg u cijelom distriktu. Njegova je misija u »Renesansi« razriješiti misteriozni nestanak mlade znanstvenice Ilone Tasuiev (glas, Romola Garai) i to uz pomoć neodoljive Bislane (glas, Catherine McCormack). Postavlja se pitanje bi li Bislane bila isto toliko atraktivna da nije korištena rotoskopija (tehnika u kojoj se već snimljeni filmski igrani materijal provlači kroz kompjutorsku obradu i različite algoritme kako bi izgledao kao da je u pitanju animacija). Christian Volckman, redatelj filma, mora da je to znao pa su sve scene s Catherine McCormack urađene u potpunosti ovom tehnikom, dok su Daniel Craig i ostali imali poštedu, u smislu da nisu uvijek odglumili ono što su glumili nego su to za njih uradili računalo i tim za specijalne efekte. Bez obzira na nedostatke, »Renesansa« je velik korak naprijed u žanru animacije (za kojega mnogi predviđaju da će biti dominantan žanr u bliskoj budućnosti), jer je postavila nove tehničke osnove za koje se nadamo da će ih netko iskoristiti, te uz pomoć njih razviti zanimljiviju i kvalitetniju narativnu strukturu.

g