Arhiv tekstova

Njemački kemičar Adolf Butenandt otkrio je formulu testosterona, Mađar Albert Szent-Györgyi nam je podario formulu vitamina C, Bugarin R. Mechoulam formulu THC-a, a Britanci Tom Rowlands i Ed Simons poznatiji kao »Chemical Tom« i »Chemical Ed« su sve to smućkali i dobili formulu vrhunske zabave. Naravno, kao i svi egoistični znanstvenici brže-bolje su požurili svoje otkriće podijeliti s ostatkom svijeta. Kako u našu zemlju sve zakasni tako ni ovoga puta nije bilo izuzetka: »Kemijska braća« su još krajem devedesetih otkrili svoj zvuk te se uz sastav The Prodigy i Fatboy Slimom smatraju začetnicima pravca u elektroničkoj plesnoj glazbi poznatog kao »big bit«. Inače, The Prodigy smo imali prilike slušati 90-ih pod sankcijama, a ove godine dolaze na EXIT, pa tko ih je propustio neka brže bolje kupi kartu, dok ih još ima. Fatboy Slim se također ne tako davno oprobao na ovom festivalu, što je bila najposjećeniji tulum u povijesti Exita. Za treći dio slagalice i magičnu formulu trebali smo čekati više od deset godina. Ali vrijedilo je.

Beogradska je arena prošloga četvrtka bila »središte svijeta«. Spektakl  je počeo još u 20 sati nastupima na nekoliko bina ispred ali i unutar same Arene: iznenađujuće veliki broj publike za ovako rane sate zagrijevali su: Bokee, Dacha, MKDSL, Rahmanee, Vlada Janjić i mnogi drugi. Ukupno dvadeset najvećih imena domaće scene. Na glavnom stageu osim Vlade Janjića prije Chemical Brothersa pojavili su se i pioniri electro zvuka Srbije »Noise Destruction« iz Novog Sada, koji su oduševili publiku svojim prvim nastupom nakon gotovo jednog desetljeća odsustva sa scene. Svi ovi momci, odlična zabava i nevjerojatno dobra organizacija pridonijeli su da publika »pukne« od oduševljenja i prije nego li su se glavne zvijezde večeri pojavile na sceni. A onda je ludilo počelo...

Na ogromnom »Stealth« ekranu pojavila su se dva brake dancera (crveni i plavi) i počela »đuskati« uz prve taktove hita »Galvanize«. Tog momenta i posljednja sumnja – da će »kemičari« eventualno raditi neki nestandardan set u želji da nas iznenade – bivala je otklonjena. Inače, »Stealth« ekran je posljednje čudo tehnike i tko to nije vidio uživo teško mu se može opisati – ukratko to je ekran koji je providan i samim tim se ne vidi dok se nešto na njemu ne prikaže, tako da video autoru (VJ-u) otvara mogućnost kombiniranja slike (besprijekorne rezolucije i čistoće) s ambijentalnom rasvjetom i rasvjetnim efektima koji se nalaze u okruženju. Ili mnogo kraće: Neopisivo! 

Kada je utvrđeno da obećani live act neće biti zamijenjen nekim DJ setom, kao što je to uradio Tiga ili Tom Novy prije njega, raspaljena pub-lika nije imala o čemu brinuti. Hit za hitom tresao je Beogradsku arenu, a barem hitova imaju na pretek. Publika je čula sve od »Hey boy, hey girl«, preko »Block rockin’ beats« do super hita »Out of control«, ali i novih stvari sa albuma »We are the night« poput »Do it again«. Ostalo je stvar intenziteta ekstaze u kojoj ste se nalazili. Za prave ljubitelje djela CB, glazba možda i nije bila tako zadovoljavajuća, ali za ostatak auditorija svakako jest, a njih je bilo više, čime je još jednom potvrđeno kako momci iz Britanije znaju što rade. S druge strane, ni najtvrdokorniji fanovi zasigurno nisu imali što prigovoriti na ozvučenje i kvalitetu zvuka, a pogotovo ne na vizualni performans, jer tek kada su se svi navikli na čudo od »Stealth« ekrana, upalila se vješto skrivena laserska rasvjeta, za koju slobodno mogu reći da je »iz snova«. A tko je od čitatelja ovog teksta vidio uživo 3D lasere zna o čemu govorim. 

Beogradu je pružen jedan kompletan auditivno-vizualni preformans. Nastup majstora trajao je oko dva sata, a nakon njih publiku su krenuli zabavljati Marko Nastić i Goran Paunović čime je kompletiran popis eminentnih domaćih DJ-eva.