Arhiv tekstova

Rezultati istraživanja su pokazali da prihvaćanje tradicionalnih uloga među spolovima, preferiranje autoritarno-konformističkog načina mišljenja i sklonost podvrgavanju političkom autoritetu jesu strukturalne komponente našeg koncepta kulturnog konzervativizma koji u izvjesnoj mjeri korespondira sa socijalno-psihološkim sadržajem »autoritarnog konzervativizma«, odnosno konceptom »desne autoritarnosti«. 

Povezanost između patrijarhalnog sindroma i autoritarne poslušnosti ukazuje da se u pozadini političkog podvrgavanja »omnipotentnoj« državi nalazi jedan kulturno-konzervativni obrazac. Drugim riječima, patrijarhalno-autoritarni »društveni karakter« u značajnoj mjeri generira sklonost pokoravanju institucionalno utemeljenom političkom autoritetu. U tom slučaju ljudi lako i bez otpora prihvaćaju učiniti nešto ili misliti na način kako se to od njih zahtjeva, premda ti zahtjevi ne samo da ne moraju biti obrazloženi i opravdani nego se događa da nisu u skladu s određenim etičkim normama ili pak stvarnim nacionalnim interesima. Rezultati analize na deskriptivnoj razini pokazali su da je u »prosjeku« kod svakog trećeg ili 30 posto bunjevačkih Hrvata prisutan ovaj obrazac kulturnog konzervativizma.

POLITIČKO-OBRAMBENI MEHANIZMI: Vidjeli smo također da se antizapadna orijentacija, jugonostalgija i militaristički sentiment nalaze u međusobno takvim korelacijama da na latentnoj razini višeg reda formiraju sindrom socijalnog mentaliteta koji u izvjesnoj mjeri korespondira s »reliktom« socijalističke ideologije. U »prosjeku« oko 40 posto bunjevačkih Hrvata iskazuje ovaj stavovsko-vrijednosni sindrom socijalističkog mentaliteta. Očito je da se u socijalno-psihološkoj pozadini ove vrste političkog konzervativizma nalazi osjećaj egzistencijalne ali implicite i nacionalne ugroženosti, a na što ukazuje nalaz da je kod nešto više od 50 posto ispitanika prisutna svijest o socijalnoj, političkoj i ekonomskoj superiornosti bivšeg komunističkog sustava (U bivšem komunističkom sustavu bilo je više pravde, morala i reda; Josip Broz Tito bio je najbolji državnik kojeg smo ikada imali; Uvođenjem višestranačkog sustava dobili smo samo ekonomsku katastrofu i raspad bivše nam domovine.). Nije stoga neobično da 40 posto bunjevačkih Hrvata smatra kako bi trebalo obnoviti bivšu Jugoslaviju.

Veličina povezanosti između antizapadne orijentacije i militarističkog sentimenta ukazuje na postojanje strukture jednog političko obrambenog mehanizma. Europske integracije i tržišna (kapitalistička) ekonomija se doživljavaju kao izvori egzistencijalnih frustracija i deprivacija, a razrješenje ovih konflikata se traži u militarizaciji društva. S obzirom na utvrđenu strukturalnu povezanost dimenzija političkog konzervativizma, vidimo da se i jugonostalgični sentiment može tretirati kao jedan aspekt političko-obrambenog mehanizma. 

Utvrdili smo da se ispitanici različitih sociodemografskih karakteristika međusobno statistički značajno razlikuju u pogledu stupnja izražavanja kulturnog i političkog konzervativizma. Kulturni konzervativizam je u većoj mjeri prisutan kod muških ispitanika, starijih, niže obrazovanih, kod ateista i »tradicionalnih« vjernika koji se nacionalno izjašnjavaju samo kao Bunjevci, i to neovisno o tome žive li na selu ili u gradu. Politički je pak konzervativizam u najvećoj mjeri prisutan kod Bunjevaca s nižim stupnjevima školske naobrazbe i »tradicionalnih« vjernika, i to neovisno o njihovoj kronološkoj dobi. Postoji također određena tendencija da ženski ispitanici i oni na selu u nešto većoj mjeri iskazuju »sindrom« političkog konzervativizma. Na temelju ovih nalaza možemo zaključiti kako je kulturni i politički konzervativizam u većoj mjeri prisutan kod niže obrazovanih »samo« Bunjevaca koji su »tradicionalni« vjernici (vjernik je samo utoliko što poštuje i drži se običaja svoga naroda). 

GENERALNI KONZERVATIVIZAM: Utvrdili smo postojanje jednog generalnog faktora konzervativizma u čijoj se strukturi nalaze sve dimenzije kulturnog i političkog konzervativizma, tj. patrijarhalni sindrom, autoritarna poslušnost, pokoravanje državnom autoritetu, antizapadna orijentacija, jugonostalgija i militaristički sentiment. Ovaj obrazac generalnog konzervativizma smo nazvali »Tradicionalna autoritarnost i socijalistički mentalitet« a koji je u većoj mjeri prisutan kod niže obrazovanih i ispitanika koji se nacionalno izjašnjavaju samo kao Bunjevci. 

Ostale sociodemografske varijable nemaju takav utjecaj na pojavljivanje jednog ovakvo definiranog faktora generalnog konzervativizma. Naime, za pripadnike pojedinih sociodemografskih skupina karakteristični su različiti obrasci konzervativizma. Tako je, primjerice, kulturni konzervativizam ili tradicionalna autoritarnost dominantnija kod starijih ispitanika, dok je politički konzervativizam ili socijalistički mentalitet dominantniji kod onih koji žive na selu. A jedan tip paternalističko-socijalističkog mentaliteta je karakterističan za ateiste i »tradicionalne« vjernike. Ovi nalazi samo ukazuju na to da pojavljivanje generalnog konzervativizma nazvanog »Tradicionalna autoritarnost i socijalistički mentalitet« ne ovisi toliko o dobi i rezidencijalnom statusu koliko o formalnom stupnju naobrazbe, prisutnosti »bunjevačkog sindroma« u nacionalnoj samo-identifikaciji i manjem stupnju religioznosti.  g