Arhiv tekstova

Međunarodna SCI mreža (Service Civil International) je krovna institucija onih organizacija koje promiču volonterizam i pacifizam, nadilaženje destruktivnih efekata nacionalizma u Europi tijekom prošlog stoljeća i kroz organiziranje radnih kampova, povezuje ljude različitih identiteta i pripadnosti. Sastanak koordinatora ogranaka SCI mreže se održava jednom u dvije godine i proteklog tjedna je održan u Tavankutu na Etnosalašu Balažević. Sudionici ovog seminara koji je trajao od 3. do 7. lipnja su iz država gdje volonterske organizacije imaju jaka uporišta: Belgija, Njemačka, Švicarska, Austrija, Mađarska, Hrvatska, Grčka, Španjolska i Srbija.

 

Temelj i tradicija SCI mreže

 

SCI je nastao u okvirima poslijeratne Europe početkom XX. stoljeća kao pokušaj da se potakne aktivno sudjelovanje njenih građana u obnovi razrušenih područja nakon rata. U tom kontekstu je izražen i značaj antimilitarizma kao alternative konfliktnom diskursu među europskim državama. Spoznajući značaj ovih nastojanja, SCI mreža je odmakla od svojih početaka koji su se svodili isključivo na radne kampove u pravcu edukacije građana Europe o potrebi dekonstruiranja nametnutih identiteta kolektiva koji pripadnost zajednici često svode na neprijateljsko raspoloženje prema »drugome«. Ovaj proces ima svoj konstruktivni dio koji se očituje kroz razumijevanje interkulturalizma i mirne koegzistencije ljudi različitih profila. Upravo su ove vrijednosti temelj i tradicija SCI mreže i njihova aktualnost ne jenjava ni danas. 

 

Specifičnosti hrvatske zajednice

 

Prvi dan seminara je počeo upoznavanjem Tavankuta i specifičnostima hrvatske zajednice na ovom području. Sudionici su bili podijeljeni u nekoliko skupina i svaka je imala po nekoliko pitanja na koja su morali potražiti odgovore u razgovoru s Tavankućanima. Ovaj zadatak je imao za cilj međusobno povezivanje sudionika seminara, upoznavanje s poviješću ali i svakodnevicom hrvatske zajednice koja je dio jednog šireg multietničkog konteksta Vojvodine. Upravo je ovaj primjer opstanka hrvatske zajednice u Vojvodini, poslužio kao dokaz mladima iz nekoliko europskih država da je međuetnička koegzistencija moguća, uz brojne ali savladive poteškoće. Mnogi su bili iznenađeni činjenicom da je volonterizam davno prepoznat u hrvatskoj zajednici, imajući u vidu da je upravo udruga Matija Gubec osnovana 1946. godine i od tada kontinuirano skrbi o očuvanju identitetskih specifičnosti Hrvata Bunjevaca ali i potiče aktivizam mladih i pruža mogućnosti upoznavanja na kreativan način kroz sudjelovanje u raznim sekcijama Društva. Proces upoznavanja zajednice je uspješniji ako ima i dozu smijeha pa su tako pokušaji sudionika da recitiraju stihove pjesama Mi smo Bunjevci i Tavankutu selo moje malo osigurali relaksirani početak radnog dijela seminara.

Radni dio tematizirao je probleme animiranja većeg broja volontera na kampovima širom Europe. Govorilo se i o projektima koji bi zainteresirali buduće volontere svojom atraktivnošću, a u okviru toga je bila i nezaobilazna tema prikupljanja financija za aktivnosti volonterskih kampova. Da se rasprava ne bi svela samo na iznošenje poteškoća, jedan dan je određen za prezentiranje kreativnih rješenja u organiziranju kampova i načinima funkcioniranja ogranaka SCI mreže u različitim državama Europe. 

Uspješnost ovog seminara se sigurno može mjeriti i zainteresiranošću sudionika koji su slobodno vrijeme i neformalne razgovore koristili za nastavak rasprave o temama koje su se obrađivale tijekom radnog dijela. Efekte ćemo uvidjeti naknadno i nadamo se da će oni imati snažnog utjecaja u promoviranju volonterizma i aktivnog sudjelovanja mladih u zajednicama.