Arhiv tekstova

12. lipnja 1862.

 

Rođen je Ante Evetović Miroljub, svećenik, profesor filozofije, kateheta, pjesnik, publicist, javni djelatnik. Za života objavio zbirku pjesama Sretni i nujni časi. Posthumno su mu objavljene još tri knjige. Umro je 24. veljače 1921.

 

12. lipnja 1947.

 

Iznenada je preminuo Ivan Malagurski Tanar, prozni i dramski spisatelj, prosvjetni i javni djelatnik. Školovao se u Subotici i Zagrebu. Bio je jedan od utemeljivača i prvi urednik časopisa Klasja naših ravni, pokrenutog 1935.

 

12. lipnja 2004.

 

Hrvatsko nacionalno vijeće u Saveznoj Republici Srbiji i Crnoj Gori, usvojilo je nacionalne simbole – grb i zastavu. 

 

13. lipnja 1823.

 

Inženjer Josip Wüsstinger izradio je detaljnu kartu Rogine bare s okolicom. To je danas prostor na kojem se nalazi Željeznički kolodvor. Mapa sadrži prikaz lokacije mlinova, svih javnih zgrada i privatnih domova s imenima vlasnika.

 

14. lipnja 1903.

 

Pokrenut je dnevni politički list Délvidéki Napló, koji je vremenom, usprkos kraćim prekidima, izrastao u najmjerodavniji list u Subotici i njenoj široj okolici. Prvi urednik bio je Imre Dugović.

 

14. lipnja 1926.

 

U Subotici je rođen Lazar Merković, pjesnik, romanopisac, esejist, kritičar, publicist, prevoditelj, leksikograf, novinar, pripadnik najstarijeg naraštaja hrvatskih pisaca Subotičkog književnog kruga. Utemeljivač je, te prvi glavni i odgovorni urednik časopisa za književnost, umjetnost i društvena pitanja Rukovet (izlazi u Subotici od 1. svibnja 1955). Zahvaljujući L. Merkoviću ovo književno glasilo postaje polazištem mnogim mladim piscima iz Jugoslavije. Tijekom više desetljeća bavljenja prevoditeljstvom s madžarskog jezika preveo je na hrvatski i srpski blizu 1.200 naslova (u šezdesetak knjiga i više desetaka svezaka, 40-tak drama i dr.) preko dvjesto autora: pjesnika, prozaista, esejista, dramskih pisaca, filozofa, znanstvenika i publicista iz Vojvodine i Madžarske. Nezaobilazna je uloga L. Merkovića u poticanju i promidžbi Subotičkog književnog kruga uz jednovremeno osiguranje uvjeta za pokretanje i ustrajno održavanje časopisne (Rukovet) i nakladničke produkcije (Zenit, Osvit), te promišljenom otkrivanju i poticanju mladih pisaca. Unutar ovog kruga više od pola stoljeća stasalo je nekoliko književnih naraštaja koji se služe raznovrsnim stilskim postupcima. Kao novinar i publicist, napose urednik (Hrvatska riječ, Dnevnik, Radio Jugoslavija, Subotičke novine, Radio Subotica i dr.) L. Merković ustrajno prikuplja podatke, istražuje i piše leksikografske natuknice, kroničarske i ljetopisne tekstove. Danomice dopunjujući ovu bio-bibliografsku i literarno-povijesnu križaljku ustrajno je objavljuje u tisku, na radiju i televiziji. Za književni, prevoditeljski i publicistički rad dobio je više tuzemnih i inozemnih priznanja, nagrada i odlikovanja. Djela: – Odbljesci, Subotica 1953; – Između dva pola, Subotica 1957; – Put dug pet života, Rukovet 1957–58, (u nastavcima, ijekavica); – Put dug pet života, Subotica 1965; – Putevima zajedništva, Subotica 1982; –  Osame, Subotica 1988; – Bibliografija časopisa Rukovet 1955. –1990., Subotica 1990; – U ime pravde, Subotica 2007; – Bibliografija Klasja naših ravni, Subotica, 2010. 

 

15. lipnja 1738.

 

Sredinom mjeseca Subotički vojni šanac zahvatila je velika pošast – kuga. Grad je blokiran, na putovima i pustarama postavljene su karaule sa stražom i kontumaciona karantena koja je trajala 40 dana. Subotički su franjevci zabilježili da je epidemija odnijela 313 života, umrlo je 78 muškaraca, 54 mladića i dječaka, 89 žena i 92 djevojke.

 

15. lipnja 1924.

 

Okončana je velika dvodnevna svetkovina invalida koju je organizirala poznata javna djelatnica i spisateljica Mara Malagurski – Đorđević. Nakon dužih političkih trzavica, na ovim priredbama prvi put sudjeluju predstavnici svih ovdašnjih naroda: Hrvati, Mađari i Srbi.

15. lipnja 2000.

 

U Veneciji je otvoren VII. Arhitektonski bijenale na kojem sudjeluju i subotički arhitekti i umjetnici: Viktorija Aladžić, Marija de Negri, Gábor Dömötor, Károly Gyömbér, Gordana Prćić – Vujnović, Ante Rudinski, zatim Eduard Kirbus, Antal Mihály, Gábor Farkas Urbán, Miroslav Bata Kapor, Féliks Lajkó i drugi.

 

16. lipnja 1992.

 

Pod tragičnim uvjetima preminuo je književnik, kulturni djelatnik, po obrazovanju klinički psiholog Ivan Pančić. Pisao je modernu poeziju, snažne osobne imaginacije, neobične po svježini poetskog izričaja i izvornosti. Bio je jedan od začetnika suvremene poratne lirike pisane štokavsko-ikavskim narječjem bunjevačkih Hrvata. Autor je osam knjiga pjesama i studije Kolera u Subotici 1873. Rođen je 11. prosinca 1933.

 

18. lipnja 1989.

 

U katedralnoj crkvi Svete Terezije Avilske obavljen je svečani ceremonijal ustoličenja novog biskupa Jánosa Penzesa. Ovaj čin su prevodili: monsinjor Gabrielle Montalva, pronuncij Svete stolice pri Vladi u Beogradu, potom dr. Franc Perko, nadbiskup Metropolije beogradske i monsinjor Matiša Zvekanović, dotadašnji biskup u mirovini.

 

18. lipnja 2000.

 

U HKC Bunjevačko kolo, članovi Dramskog odjela, premijerno su izveli komad Vrag u selu Tavankutu. Dramski predložak izveden je prema priči L. N. Tolstoja – Prvi krčmar. Djelo je adaptirala i režirala spisateljica i dramaturginja Tatjana Pavišić.