Arhiv tekstova

Na dužnost pomoćnice pokrajinskog tajnika za propise, upravu i nacionalne manjine s ovlaštenjima zamjenice, Antonija Čota je imenovana prije nešto manje od dva mjeseca - 1. travnja 2007. godine. Mjesto pomoćnika tajnika pripalo je Demokratskom savezu Hrvata u Vojvodini temeljem koalicijskog sporazuma potpisanog između DSHV-a i Demokratske stranke. 

U djelokrugu poslova Čota je zadužena za organiziranje i koordiniranje zadataka i poslova Tajništva te obavljanje poslova  za čije izvršenje dobije ovlasti od tajnika. Istodobno Čota je u Izvršnom odboru Hrvatskog nacionalnog vijeća zadužena za oblast kulture, te svoju ulogu jednim dijelom vidi i u koordiniranju i povezivanju hrvatskih institucija i udruga. 

 

HR: Što je sve u ovlasti Pokrajinskog tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine i koje su Vaše ovlasti?

Djelokrug rada Tajništva je priprema akata, praćenje usuglašenosti propisa i općih akata u postupku njihovog donošenja, staranje o njihovoj normativno-tehničkoj i jezičnoj ispravnosti kao i o objavljivanje propisa Skupštine, Izvršnog vijeća i pokrajinskih tijela uprave. Ovo je tajni-štvo nositelj i niza projekata u oblasti zakonodavstva i u oblasti provođenja zakona, a primjedbama, prijedlozima i sugestijama sudjeluje i u donošenju sistemskih zakona. Posebnu skupinu poslova čine oni koji se tiču uprave kamo spada praćenje i predlaganje mjera za unapređenje organizacije rada pokrajinskih tijela uprave, polaganje stručnih i pravosudnih ispita, postavljanje i razrješenje stalnih sudskih tumača za područje sudova na teritoriju AP Vojvodine i dr. Ostvarivanje prava nacionalnih manjina posebna je sfera rada Tajništva. U ovom djelokrugu obavljaju se poslovi vezani za ostvarivanje Ustavom, Statutom, zakonom i drugim propisima utvrđenih prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina, zaštitu i unapređenje kolektivnih i individualnih prava nacionalnih manjina u AP Vojvodini, sagledavanje stanja i predlaganje donošenja propisa i poduzimanje drugih mjera iz oblasti zaštite nacionalnih manjina sukladno domaćim propisima i međunarodnim aktima. Ovim poslovima obuhvaćena je i suradnja i pomoć društvenim organizacijama i udrugama nacionalnih manjina. U cilju implementacije prava nacionalnih manjina organizirana je i prevoditeljska služba kao i nadzor nad provođenjem odluka, napose u dijelu službene uporabe jezika i dr. Djelatnošću Tajništva obuhvaćeni su i poslovi u svezi vjerskih pitanja, kako u ostvarivanju tako i u financiranju. 

U djelokrugu poslova zadužena sam za organiziranje i koordiniranje zadataka i poslova Tajništva te obavljanje poslova  za čije izvršenje dobijem ovlasti od tajnika. Jednim dijelom svoju ulogu vidim i u koordiniranju i povezivanju hrvatskih institucija i udruga putem Nacionalnog vijeća i pomoć istima u implementaciji svojih prava. 

HR: O čemu ovisi u kojoj će se mjeri sredstva koja Tajništvo određuje za različite programe i iskoristiti za svaku nacionalnu manjinu pojedinačno?

Sredstva se raspoređuju prema propisanim kriterijima. Točnije, sredstva se raspoređuju za djelatnost nacionalnih vijeća i na manjinske udruge, s tim što je ukupna masa sredstava određena odlukama, a kojim programima i u kom iznosu će sredstva biti dodijeljena odlučuju nacionalna vijeća putem svojih tijela. Iznos i način raspoređivanja proračunskih sredstava utvrđen je odlukom shodno kojoj se 40 posto ukupno raspoloživih sredstava daje u jednakim dijelovima svim utemeljenim vijećima, a preostalih 60 posto raspoređuje se prema kriterijima od kojih je brojnost nacionalne manjine i broj članova vijeća najviše rangiran (što je međusobno povezano), a onda i obujam i kvaliteta aktivnosti nacionalne manjine u oblastima informiranja, obrazovanja, kulture i službene uporabe jezika. Drugim riječima, kao posljedica naših »odnarođivanja« možemo očekivati da u idućoj godini udio u sredstvima za hrvatsku manjinu bude manji. Naime, kod izbora vijeća sukladno Pravilniku o radu elektorske skupštine, kao bazični podatak uzet je popis stanovništva iz 1991. godine, te tako HNV sada broji 35 članova. Kod sljedećih izbora sukladno spomenutom aktu i rezultatima popisa stanovništva iz 2002. godine HNV će brojati 21 vijećnika. 

HR: Pokrajinski tajnik Tamas Korhecz često ističe kako i o agilnosti i napora svake nacionalne manjine, odnosno njenih institucija ovisi u kojoj će se mjeri ostvarivati prava. 

U potpunosti se slažem s tom konstatacijom. Dakle, određena prava su zakonom zagarantirana i preko svojih tijela implementacija tih prava se podjednako nadzire za sve nacionalne manjine, pa i hrvatsku. No, pravilo ignorantia iuris nocet u konkretnom slučaju znači kako nije samo štetno nepoznavanje prava već je često potrebno i stvaranje preduvjeta da bi se određeno pravo ostvarilo. Određeni problemi u ostvarivanju manjinskih prava još uvijek postoje. Posljedica je to nedostatka adekvatnih institucija, jasnije definiranih ovlasti, katkada i pravne nedorečenosti, a ni pomanjkanje političke volje nije isključeno. 

HR: U kojoj je mjeri hrvatska nacionalna manjina do sada iskorištavala financijska sredstva na raspolaganju ?

Sredstva iz pokrajinskog proračuna namijenjena za funkcioniranje hrvatska je manjina uvijek u cijelosti iskorištavala.  Tu prije svega mislim na sredstva koja koristi  Hrvatsko nacionalno vijeće, ali i sredstva koja se dodjeljuju putem javnog natječaja za kulturne udruge. No, problem je što hrvatska zajednica nema dovoljan broj profesionalnih institucija koje bi se izravno financirale iz proračuna. Tu su dakako i transferna sredstva koja se raspoređuju izravno iz Tajništva za propise, upravu i nacionalne manjine, a odnose se na financijsku pomoć općinama u kojima je uvedena višejezičnost, za tiskanje višejezičnih obrazaca, natpisa naseljenih mjesta, institucija i dr. Nisam sigurna da su ova sredstva korištena u dovoljnoj mjeri, odnosno da su se potencijalni korisnici javljali na natječaj. 

HR: Općenito gledano o čemu ovisi ostvarivanje prava nacionalnih manjina?

O pozitivnom ozračju, odnosno o društvenom ambijentu, o pravnoj regulativi, gdje još uvijek ima prostora za dosta toga uraditi, o cijelom nizu mjera koje bi bile usmjerene k manjinama, i na koncu, ovisi o manjinama samima, što podrazumijeva i udruženost manjina i svake konkretne manjine pojedinačno. Na polju ostvarivanja prava nacionalnih manjina Vojvodina prednjači u odnosu na Srbiju. Republika Srbija je ratificirala nekoliko međunarodnih dokumenata (Europska povelja o manjinskim i regionalnim jezicima, Okvirna konvencija za zaštitu nacionalnih manjina...), potpisala bilateralne ugovore o zaštiti prava nacionalnih manjina  (s Mađarskom, Hrvatskom, Rumunjskom i Makedonijom), regulirala položaj nacionalnih manjina Ustavom, Zakonom o zaštiti prava i sloboda, Zakonom o lokalnoj samoupravi i dr. Prava garantirana na saveznoj razini tek su odlukama pokrajinskih tijela bliže uređena, a često je tek uputama i konačno nadzorom nad provođenjem omogućeno i njihovo uživanje od strane svake nacionalne manjine. Dakako, ne malu ulogu u svemu ima i financiranje. 

HR: Što treba uraditi kako bi se prava nacionalnih manjina ostvarivala u potpunosti?

Nedostaju programi edukacije građana o vrijednostima integrativnog multikulturalizma kojima bi se s jedne strane razvio interes pripadnika nacionalne manjine za korištenjem prava koja im pripadaju, a s druge strane se razbile ideje koje postoje kod jednog dijela pripadnika većinskog naroda kako su težnje za ostvarivanjem prava nacionalnih manjina dezintegrativne u odnosu na jedinstvo šire društvene zajednice. S druge strane, država, i to prije svega Republika Srbija, treba definirati svoju manjinsku politiku i napraviti strategiju integracije manjina u svoje društvo. Na koncu, valjalo bi unaprijediti i sudjelovanje manjina u procesima donošenja odluka i precizirati kompetencije njihovih samoupravnih tijela – nacionalnih vijeća. 

HR: Predstavnici hrvatske nacionalne manjine često ističu kako je hrvatska nacionalna manjina, kao »nova« manjina, u lošijem položaju od drugih, »starih« nacionalnih manjina? 

Zakon o zaštiti prava i sloboda nacionalnih manjina uveo je u našu ustavno-pravnu praksu institut zaštite stečenih prava po kojemu se pripadnicima nacionalnih manjina ne mogu ukinuti prava koja su im bila priznata međunarodnim ugovorima koje je država do tada potpisala, kao ni prava priznata unutarnjim pravnim propisima. Dakako da, kako Vi kažete, »stare« nacionalne manjine s već izgrađenom infrastrukturom, ostvarivanjem prava u institucijama države, prije svega imam u vidu prosvjetni segment  i bogatu tradiciju u čuvanju kulturnog naslijeđa, imaju prednost. Je li nama netko drugi kriv, do mi sami, što smo, možda jednom, olako pristali biti većinom i tako gotovo izgubili identitet. U odrednicama srpsko-hrvatski izgubili smo jezik, a time i druga prava koja iz toga proizlaze (službena uporaba jezika, novine, medijski prostor itd.). Izgubili smo  škole, kazalište... gotovo i narod. 

Sljedeći će popis pokazati koliko smo kao institucija, stranka i Vijeće bili uspješni. 

No, gdje smo sada? Materinji jezik je zapravo domovina, rekao je Humbolt, a koliko to sami poštujemo najbolje se vidi iz činjenice da je hrvatski jezik u službenu uporabu uveden jedino u Općini Subotica, zatim u naseljenom mjestu Sonta (Općina Apatin) i u mjestu Stara Bingula (Općina Inđija). Najbrojnija, mađarska nacionalna manjina kojoj pripada 14,28 posto stanovnika Vojvodine, ima mađarski jezik u službenoj uporabi u 30 općina, slovački jezik je u službenoj uporabi u 13 općina (Slovaci čine 2,79 posto ukupnog stanovništva Vojvodine, gotovo isto kao i Hrvati), Rumunji koji čine 1,50 posto stanovništva imaju u 9 općina jezik u službenoj uporabi, Rusini kojih je tek 0,77 posto u odnosu na ukupan broj stanovništva koriste se službenim jezikom u 5 općina, dok Hrvati imaju samo u 3 općine jezik u službenoj uporabi i to samo u jednoj za cijeli teritorij (Subotica). Drugim riječima hrvatski jezik nije uveden čak ni u onim općinama ili mjestima u kojima Hrvati čine većinu stanovništva kao što su Bački Monoštor (52,11 posto), Bački Breg (53,17 posto) ili  u mjestu Sot, Općina Šid, gdje Hrvati čine 40,07 posto. Hrvatski bi se morao uvesti u službenu uporabu u Općini Sombor za spomenuta mjesta kao i u naseljenom mjestu Lemeš (18,33 posto Hrvata), zatim u Općini Bač gdje u Bođanima Hrvati čine 15,45 posto stanovništva, Golubincima (15,57 posto), Staroj Pazovi (17,68 posto), Novom Slankamenu (15,74 posto), Starom Slankamenu (16,02 posto), napose tamo gdje za to postoje zakonski okviri.  Pokrajinska je odluka više nego jasna. Ako nacionalna manjina u općini čini 15 posto stanovništva, odnosno 25 posto u pojedinom naseljenom mjestu u općini onda tamo treba uvesti jezik u službenu uporabu. 

HR: U kojoj se mjeri ostvaruje pravo na obrazovanje na materinjem jeziku? 

Po pitanju obrazovanja situacija je gotovo jednaka. Predškolske ustanove i osnovne škole na hrvatskom jeziku postoje samo u Općini Subotica. Srednje škole ili barem odjeli pri srednjim školama, kao ni fakulteti ne postoje. Ove školske godine od ukupno upisane djece Hrvata u prvi razred osnovne škole nastavu na materinjem jeziku pohađa tek 6,73 posto, odnosno 92,27 posto Hrvata pohađa nastavu na srpskom jeziku. Kod ostalih manjina ovaj je odnos obrnuto razmjeran. Čak 81,74 posto djece mađarske nacionalnosti pohađa nastavu na svom materinskom jeziku kao i 76,33 posto malih Slovaka ili 59,57 posto malih Rumunja. Jedino Rusini više pohađaju nastavu na srpskom jeziku, ali i tamo više od 45 posto djece sluša nastavu na materinskom jeziku. 

Slična je situacija i u sferi kulture gdje nemamo niti jednu profesionalnu kulturnu ustanovu, a i na polju informiranja i izdavaštva još puno toga valja poraditi. 

HR: Kad je riječ o položaju nacionalnih manjina gdje ima najviše prob-lema?

Ponajviše u mjestima gdje se ne provode zakonom propisane mjere zaštite kolektivnih prava nacionalnih manjina. U nekim općinama je potrebno provoditi programe edukacije o upravljanju u multietničkim sredinama s ciljem nadvladavanja postojećih animoziteta. Primjerice, pokušaji nasilnih izmjena naziva ulica u pojedinim mjestima, pa i samih naziva mjesta bez poznavanja i uvažavanja povijesnih činjenica. Nadalje kod nekih nacionalnih manjina potrebno je raditi socijalno-ekonomske programe odnosno stvarati posebne uvjete za njihov razvitak i integraciju. Potrebno je naći modalitete po kojima će nacionalne manjine sukladno svojoj brojnosti podjednako uživati određena prava, a da se time ne narušava osjetljivo pitanje stečenih prava kada su primjerice mediji u pitanju.  

HR: Članica ste Izvršnog odbora Hrvatskog nacionalnog vijeća i zaduženi ste za kulturu. Što planirate na ovome polju uraditi? 

Potrebno je još puno toga učiniti na integraciji hrvatskog kulturološkog prostora u Vojvodini, koordinirati rad svih kulturnih udruga, raditi na profesionalizaciji pojedinih udruga ili oblasti djelovanja, povezati udruge i pomoći im da svoje potrebe počnu u većoj mjeri ostvarivati u jedinicama lokalne samouprave na čijem teritoriju djeluju. Naše su udruge različito organizirane, od onih sa stabilnim izvorima, stručnim radom i raznolikošću programa do onih koje nemaju niti osnovne uvjete za rad. Tijekom ljeta održat će se seminari i treninzi o pisanju projekata, u tijeku je popunjavanje upitnika čiji je cilj sagledavanje stvarnog stanja i potencijala u kulturnom amaterizmu, planira se jedna sveobuhvatna prezentacija vojvođanskih Hrvata i dr. Nastojat ću nešto više uraditi na afirmiranju profesionalnog kulturnog stvaralaštva, odnosno nastojat ću da se naša kulturna ponuda obogati. Ponuda naše tradicijske kulture je na zadovoljavajućoj razini, ali mora se priznati kako je gotovo nikakva kada su u pitanju proizvodi tzv. visoke kulture. Dakako, ovo posljednje ne treba raditi nauštrb folklora nego treba učiniti dodatni napor kako bi se organizacijski i strukturalno pripremljeno, adekvatno i prezentiralo, na primjer likovno stvaralaštvo. Na koncu, mislim da bi se moralo nešto uraditi u dijelu znanosti budući da i na tome planu nema odgovarajućeg rješenja.                              

      g