Arhiv tekstova

Prošle nedjelje, 13. svibnja, topnik višestrukog prvaka Škotske i jedan od najvoljenijih nogometaša Hrvatske od njezinog osamostaljenja – Dado Pršo – umjesto u majici svog Rangersa, od navijača na stadionu Ibrox u Glazgowu oprostio se u odijelu s kravatom. Veliki nogometaš i čovjek, koji je sportskom karijerom prošao od visina do ponora i natrag, nažalost morao je platiti danak brojnim ozljedama koje su ga pratile tijekom svih proteklih godina i sa »samo« 32 godine reći »zbogom nogometu«.

DADO PRŠO: Njegova atletska figura (191 cm, 86 kg) i zaštitni znak duge kose povezane u dugi rep, ali i 8 prevažnih golova za nogometnu reprezentaciju Hrvatske u kojoj je debitirao 29. ožujka 2003 godine protiv  Belgije u Maksimiru (tek u 29 godini), zauvijek će ostati upisani zlatnim slovima u povijesti hrvatskog nogometnog sporta. Jer, zahvaljujući Dadinim golovima, Hrvatska je putovala na Euro 2004. u Portugalu, gdje je Pršo zabio i jedan pogodak Francuskoj. A njegova nogometna priča, idealna je mustra za potencijalnu knjigu ili film o junaku nogometnih terena (Pršo je dobitnik najvećeg klupskog priznanja Glazgow Rangersa –Trofej John Grieg, te dva puta proglašavan za najboljeg nogometaša Hrvatske 2003. i 2004.), koji je za proteklih 26 godina igranja (prvi klub zadarski Bagat (1981. godine) prošao »sve i svašta«.

KARIJERA: Sa sedam godina počeo je zabijati prve golove u svom rodnom Zadru, igrajući prvo za nižerazredni Bagat, a potom u istoimenom gradskom prvoligašu. Kao talentiranog i perspektivnog igrača prepoznao ga je splitski Hajduk i već s 12 godina doveo u svoje redove (1986.). Nažalost »bili« nisu imali strpljenja iščekati njegov talent i po svršetku juniorskog staža (1992.) Dado odlazi u Pazinku na jednu sezonu, iz koje odlazi već sljedeće 1993. godine u nižerazrednu momčad francuskog Rouena (do 1995.). Od najnižih stepenica u zemlji svjetskih i europskih prvaka, radeći čak jedno vrijeme i kao automehaničar, Pršo je preko San Raphaela (1996.) stigao iste godinu u Monaco. Potom se seli u Ajaccio na dvije godine, da bi se trijumfalno vratio na veliku scenu 1999. godine u klub iz najpoznatije svjetske kneževine. Pet godina u Monacu i potom, uz rekordni transfer karijere, tri posljednje godine u Glazgow Rangersima (2004 – 2007.) konačni su niz jedne za-nimljive karijere koja je uzlaznim putem krenula nešto kasnije, ali ipak na vrijeme. Debi u 29. godini, za »vatrene« najbolja je potvrda.

USPJESI: Od svih spomenutih momčadi čije je majice nosio, Dado Pršo je bio profesionalac samo u tri kluba: Ajaccio (52 susreta, 21 gol), Monaco (132, 37) i Glazgow Rangers (111, 37). S Monacom je bio prvak Francuske 2000. godine i osvajač Liga kupa (2003), te finalist Lige prvaka (2003.) uz nezaboravna 4 pogotka na jednom susretu Champions leaguea (Deportivo). U majici Rangersa bio je prvak Škotske (2005.), velikom zaslugom upravo njegovih golova, osvajač Liga kupa Škotske i nogometaš godine u ovoj otočkoj državi. Za reprezentaciju Hrvatske je nastupio na Euro 2004. (Portugal) i SP U Njemačkoj 2006. i zabilježio 28 nastupa. Dobitnik je hrvatske nagrade Franjo Bučar za sportske uspjehe, te trofeja Sportskih novosti za fair play zbog nesebičnog žrtvovanja (igranje pod ozljedama) vlastitog zdravlja za potrebe nogometne reprezentacije. Upravo spomenuta nesebičnost i maksimalno zalaganje za svaku loptu na nogometnom travnjaku koštale su ga nove ozljede (ligamenti gležnja) i nemogućnosti igranja oproštajnog susreta pred navijačima koji će zauvijek pamtiti njegovo ime. Najveći klupski trofej John Grieg, govori više od bilo kojih riječi.  g