Arhiv tekstova

Tomislav Čuljak (1956.) trenutačno je zaposlen na subotičkoj Super televiziji, na kojoj  radi poslove tehničke produkcije. Svoj dugogodišnji hobi, oličen u kontinuiranoj posvećenosti slušanju kvalitetne glazbe, uspio je pretvoriti u profesionalnu kreativnost koja mu osigurava osobnu egzistenciju. A kako je višedecenijsko druženje i ljubav prema glazbi počelo, otkrio nam je u kraćem razgovoru o, po mnogima, najljepšoj umjetnosti ljudske civilizacije.

4Kada ste se počeli ozbiljnije zanimati za prekrasni svijet glazbe i koji je bio vaš prvi glazbeni uređaj?

Bilo je to prije točno četrdeset godina, 1967. godine, kada sam dobio svoj prvi radio kazetofon. Iako za današnje uvjete više nego skromnih tehničkih potencijala, taj model s tadašnjeg nerazvijenog istočnog tržišta započeo je moj put u kreiranju glazbenih ukusa, ponajprije reprodukcijom glazbe s radijskih valova glasovitog Radio Luxembourga, te glazbenih emisija Dražena Vrdoljaka na Radio Zagrebu.

4Uz slušanje glazbe, jeste li se i sami okušali u ulozi izvođača?

Bilo je to početkom sedamdesetih kada sam za odličan uspjeh u školi bio od strane mojih roditelja nagrađen svojom prvom gitarom. Ispočetka sam počeo sam vježbati, potom i skupa s Draganom Ružićem, Macanom, poslije poznatijim subotičkim glazbenikom. No, sve to i nije toliko dugo trajalo, i odlučio sam ostati »s druge strane« druženja s glazbom.

4Kako ste »u onim vremenima« uspijevali nabavljati tadašnje ploče, nosače zvuka na kojima su bili zabilježeni materijali najpoznatijih izvođača »zlatnog doba sedamdesetih«?

Na domaćem tržištu ploča dominirao je zagrebački »Jugoton« i sve što bi se pojavilo pod njegovom licencijskom oznakom bivalo je i istovremeno kupovano. Opet, moj veliki prijatelj iz najranijeg djetinjstva, svjetski prvak u stolnom tenisu Zoran Kalinić, je sa svakog svog sportskog putovanja po inozemstvu donosio ploče koje se još uvijek nisu mogle nabaviti kod nas.

4Što ste najradije slušali, točnije »ne skidali s gramofona«, u to vrijeme?

Jednom prilikom sam zamijenio dva albuma velikana hard rocka skupine »Black Sabath« za album legendarnih »Crosby, Still, Nash & Yang« i otad počinje moje druženje s ovom fenomenalnom skupinom. Potom slijedi užitak u glazbi »Pink Floyda«, »Allman Brothers Banda«, »Vishbone Asha« i ostalih velikana tog vremena.

4Razvitkom suvremenije tehnologije reproduciranja glazbenih zapisa kvaliteta slušanja glazbe umnogome je bila poboljšana i sve sofisticiranija tehnika je počela bivati dos-tupnija pasioniranim slušateljima. Gdje ste nabavili svoju prvu »kvalitetniju liniju«?

Zoran Kalinić i ja smo naprosto odjurili u Zagreb, u tvrtku »Poljoopskrba« preko koje smo tzv. konsignacijom kupili našu prvu, ozbiljniju glazbenu liniju. Stigavši, na povratku u Suboticu, u ranu zoru tog nezaboravnog jutra, odmah smo prikopčali sve komponente: »Marantz« pojačalo, gramofon »Torence« i zvučne kutije »Acustic research (2x120V) i na užas mojih ukućana »pustili« najkvalitetniji zvuk vrhunske glazbe. Potom sam, tijekom svih sljedećih godina, pasionirano počeo nabavljati sve moguće čimbenike kvalitetne, sofisticirane opreme.

4Kako danas, s navršenih 50 godina života, gledate na svijet suvremene glazbe i na koji način uživate u njenoj reprodukciji?

U biti nema velike filozofije, jer glazbu možemo podijeliti isključivo na dobru ili lošu, neovisno od vremena njenog nastajanja. Preciznije, ukusi su slični, dok su neukusi posve različiti, što najbolje pokazuje dokaz kako kvaliteta uvijek opstaje unatoč godinama i vremenu prolaznosti. Danas glazbu slušam gotovo isključivo putem računalske reprodukcije, nastojeći održati visoku razinu kvalitete prilikom odabira naslova za slušanje, bilo da je u pitanju klasična, umjetnička glazba ili »klasični« rock. Nažalost, današnjica donosi sve više razdvajanja glazbe od umjetnosti, vodeći se krajnjim ciljem marketinško – komercijalne distribucije.

g