Arhiv tekstova

Za nedavnog gostovanja subotičkog ogranka Matice hrvatske na festivalu u Osijeku, jedan od domaćina i organizatora bio je i Josip Cvenić, tajnik tamošnjeg ogranka, ali i priznati književnik s brojnim objavljenim naslovima od kojih je jedan doživio i filmsku adaptaciju. O pisanju, te interesiranju čitalačke publike za pisanu riječ, razgovarali smo tijekom jedne od stanki dvodnevnog programa.

4Uz pisanje, kao vjerojatno Vaš primarni literarni izraz, godinama se bavite i uredničkim poslovima na dužnosti tajnika Matice hrvatske Osijek. Kako je »sjediti na dva stolca«?

Odmah moram pojasniti kako to nikako nisu dva stolca, stolce imaju funkcionari, već mogu biti samo dvije »šamlice«, kako to kažu stari Esekeri. Šalu na stranu, nedavno sam imao takvu situaciju, jer mi je izašao novi roman »Obrnuto prepisivanje« i knjiga pjesama »Volim drugu obalu«, a kako prirodom svog tajničkog posla organiziram nekih 35 promocija tijekom godine, odlučio sam spomenute naslove promovirati na jedan posve drugačiji način. Uz pomoć prijatelja, glumca Velimira Čokljata, ugodio sam jednu večer neformalnog predstavljanja u kojemu nisam bio niti književnik, urednik ili tajnik, već samo jednostavno autor.

4Jeste li, prirodom profesionalne obveze, znatno stroži prema sebi kao autoru?   

Moram priznati da jesam, jer radeći na mjestu tajnika i urednika svakodnevno imam priliku susretati se s brojnim, tuđim rukopisima i čitajući ih mogu uspoređivati »sve što papir može trpjeti«. Opet tridesetogodišnje iskustvo pisanja daje mi sposobnost procjene dobrog i kvalitetnog literarnog štiva.

4Svaki literat ima neku odrednicu u koju bi se mogao svrstati njegov stvaralački opus, dok je kod Vas prisutna svestrana šarolikost okušavanja u brojnim različitim formama, počevši  od pjesama pa sve do romana?

Osobno se nikada nisam želio držati samo jedne forme, jer volim istraživati u svom stvaralačkom radu. Pisao sam i pišem pjesme, prozu, eto, okušao sam se i na polju scenarija, a imam napisane i neke drame. 

4Što želite poručiti svojim čitateljima, tj. što bi bila Vaša namjera literarnog izražavanja?

Imam dvije glavne linije svog književnog izražavanja. Prva su moje djetinjstvo i moj grad, dok se u drugom smjeru nastojim baviti problemima lokalnog i globalnog djelovanja na naše živote. Tako sam još 1986. godine imao roman »Blank«, koji je govorio o problemima manipulacije filmskom trakom, zasnovan na jednom eksperimentu prema kojem se u 24 sličice, koje čine sami film, može ubaciti još jedna s tekstom što u mnogome mijenja cjelokupnu dosadašnju percepciju ovog suvremenog fenomena. I tako je roman nastao kao priča o svojevrsnoj manipulaciji cijelog čovječanstva.

4Popularna literatura današnjice često svjesno ili nesvjesno zna zaći »u vode« zabave, no čini se kako Vi nikako ne želite taj epitet svog pisanog djelovanja.

Nisam zabavljač, već ponajprije nastojim pisanjem ukazati na određene probleme suvremenoga života i skretati ljudima pozornost na nešto što im se, primjerice, svakodnevno događa, a da oni toga često uopće nisu niti svjesni. Tako je svojevremeno nastao i moj dječji roman koji se bavi problemom Černobila i radioaktivnih oblaka koji su poslije te nuklearne katastrofe stigli, djelomice i nad naše glave.

4Iako su knjige najrašireniji medij, filmska je industrija uspjela preoteti veći dio publike i jedan film može prenijeti mnogo više poruka u znatno kraćem vremenu svog djelovanja. Jedan ste od rijetkih hrvatskih književnika čije je djelo i ekranizirano, no kako je uopće došlo do Vašeg angažmana na filmskom scenariju za film »Kraljica noći«?

U biti cijela priča oko scenarija nastala je posljedicom interesiranja redatelja Branka Schmidta i producenta HRT-a Bužimskog za dio iz mog romana »Kainov pečat«, nagrađenog »Kozarčevom nagradom« i brojnim dobrim kritikama, koji se opet događa u vremenima socijalizma i opisuje odnos između dva dugogodišnja prijatelja koje ljudske sudbine razdvajaju u ratnom vihoru. Nakon uspostavljanja suradnje, sjeo sam i napisao scenarij na temelju svog romana, ali udovoljavajući željama redatelja to sam učinio u čak četirima verzijama, za što mi je opet trebalo nekih šest do sedam mjeseci.

Na koncu, kako gledate na budućnost literarnog izražavanja?

Sve je više novih autora, jer je računalna revolucija u mnogome pojednostavila način pisanja i digitalna forma osigurava svakom mladom čovjeku da »zdrnda« roman izravno u svoje računalo. Nema tu više nikakvih prepreka, napose prijatelji ga još i medijski »ishvale«, i u rekordnom vremenu pisac sa samo jednom knjigom može biti iznimno popularan. Moje mi godine govore da čovjek ipak treba trajati...   g