Arhiv tekstova

Priča otpočinje u »Subotičkim novinama« desetak dana prije Nove 2003. godine s čuvenom, vjerojatno mnogima znanom rubrikom »Prelistali smo za Vas« i traje nepune tri godine. U potpisu naš sugrađanin, pjesnik i prozaist, esejist Lazar Francišković. Pregalaštvo, nadahnuće, samonadvladavanje: koliko odvažan ili plemenit, a ovo važi za sve neimare, tre­ba biti za javni plasman nečega uzvišenog i osobnog? Dakle, svaki petak u spomenutom razdoblju osvanuo bi opisom Franciškovićeva susreta s određenom knjigom, ponekad, ali rjeđe smještenom u nekom od izloga knjižara, a češće pohranjenom i prepuštenoj sudbini negdje na policama pozajmnog odjela subotičke Gradske knjižnice.

Okolina, društvo, zamišljeno i ostvareno, izvučeno i stavljeno u kontekst sadašnjice. Nimalo lako ali, kao što Svedenborg, čini mi se, na jednom mjestu jezgrovito veli: »Sve što iznesemo iz sebe će nas spasiti«, dok je sve ostalo pitanje kapaciteta i istinske ljubavi. Bez osjećaja visina ne bismo znali ni za ljepote skrivene »negdje iza«.  Tada ništa ne bi ni imalo smisla. 

JEDINSTVEN STIL: Slično ljudima, knjige mogu predstaviti sebe same, dok s druge strane, netko to može učiniti za nas. Izdašno i s jedinstvenim stilom to čini autor spomenute kolumne u čak 163 književna prikaza sada kronološki objedinjena u ovoj knjizi. Sama po se­bi impresivna brojka, ali epitet je ovdje to što statistički podaci ukazuju na činjenicu, da se u ovome vremenu tiska više no ikada, dok ankete kao poprilično irelevantni pokazatelji govore, da knjiga nije na putu prema zemlji nepopularnosti, koliko prema onoj zvanoj zaborav. Stoga, treba li uložiti nešto napora i uz potporu dobre volje isključiti iz ovovremenske dominirajuće audio-vizualne zabave što svojom bukom prečesto zatomljuje i onako nijemu egzistenciju knjiga? Na neophodnost uspostavljanja ravnoteže ukazat će, očigledno, neko buduće vrijeme.

Raskoš u odabiru knjiga može na trenutak zbuniti čitatelja, dok proučava sadržaj ove zbirke prikaza, ali i ovdje se nudi odgovor na ono famozno zašto, iza razloga kao dileme. U Golobovom »Gorkom medu« nailazimo: »Jedne večeri, ne tako davno, susretoh jednog od mojih učitelja P. V. Rekao mi je da ne tražim ja knjige o kojima ću pisati, već one traže mene«. Ukoliko promišljamo nad svrhovitošću relacija, uspostavljenom odnosu između pisca kolumne i čitatelja, po nekoj logici moramo zaključiti da dobivamo ono što očekujemo, sa­znajemo ili spoznajemo nešto u što možda, i ne sluteći, vjerujemo. Angažiranost posjeduje vlastiti puls i odražava intenzitet opažanja u sklopu određenog društvenog momenta koji, ukoliko i nije »lijepa riječ«, samo naizgled ne nosi primjese intrigantne pojedincima sklonim povlačenju paralela. Dublje osmotreno, nailazimo na istraživački rad.

SVJEDOČANSTVO VREMENA: Raz-mišljajući o događanjima koja su obilježila datum ispod Wildeovog »Doriana Greya«, nečega sam se maglovito prisjetio, a potom pročitao: »Izvanredna ljepota može biti imoralizirana. Kao i dobrota i svaka druga veli­ka činjenica svijeta«, a potom i sljedeće: »Ovo nije pusto mudrovanje već svjedočanstvo i lice vremena u vrijeme čovječanstva«. Brizi je dano i da kudi: naročito ovih dana kada dvojimo što je centar grada, a što njegova slika, maketa. Povoda ne nedostaje. Novalis se iščuđava nad svime običnim i svakodnevnim. Shvatiti da se zapravo ništa novo ne dešava od pamtivijeka, da Petronijev opis starog Rima u mnogočemu sliči dokumentarnom filmu o New Yorku, možda jest ključ škrinje s mudrošću, dok s druge strane, u prikazu knjige dr. Johna Gribbina »O Svemiru« nailazimo na ironičan komentar: »Slaba entropička kozmologija tvrdi da svemir mora biti takav kakav jest i da mu je veličina uvjetovana biološkim čimbenicima, jer neinteligencija nije nasumična ... jer malo je hrabrosti, ljubavi i razumlja, a bez toga nema budućnosti ni pojedincu, ni društvu«. 

Svijet knjige je vječan! Zbirka se prikaza završava »Aleksandrijskom knjižnicom«: »Ipak sagrađena s dobrim i častohlepnim namjerama uništila ju je (rulja) glupošću«. U odavanju časti poeziji Ferenca Deáka stoji jednostavno i dirljivo: »Govore mi o miješanju u politiku, a ja u ovom olujnom vremenu pokušavam oslušnut glas iz knjiga, ljudi...« Može li umjetnik kao inter­pretator svoga vremena biti jasniji i skromniji? Ovaj prelet učinjen je sa svrhom da se i sami zapitamo – kad nas je neka knjiga izabrala da je pročitamo. Ni malo ne sumnjam da ova »knjiga o knjigama«, u kojoj su prelistane mnoge, za nas predstavlja odličan putokaz.

Svaki žanr u književnosti je zastupljen i obrađen, te majstorski isprepleten s tematikama svojstvenim gradovima i sredinama, što ih stanovnici, grupacije i pojedinci čine specifičnim. Sam doživljaj pri selekciji autora postavlja u središte uočenog miljea, usput obogaćenog ponekom skicom, doslikavanjem. Rea­lnost ne može biti opovrgnuta prešućivanjem, pa samim time uporište nalazi u snazi pojedinca, njegovoj sposobnosti vjere u smisao. A pisana riječ, ona poput putešestvija postaje credo.                   g