Arhiv tekstova

Verica Kujundžić (1987.) je studentica prve godine Više škole za obrazovanje odgojitelja, nakon završene gimnazije, na smjeru prirodno-matematičkih znanosti. Iako su za pohađanje škola u Subotici, autobusne linije veoma loše i što se u tom putu gubi mnogo vremena, Verica nikad ne bi napustila svoje selo. Na žalost, po njenim riječima, Đurđin je kao selo zamrlo i mladi polako odlaze u gradove, kako bi si pronašli posao. 

»Mladi u selu poglavito očekuju održavanje prela i Dužijance, i na tim hrvatskim manifestacijama su doista i aktivni. Tada čak ne postoji ni razlika u vjeri i nacionalnoj pripadnosti, već se svi skupa vesele događaju. Preko godine u selu radi samo jedan kafić, ali u njega mladi gotovo i ne idu. Okupljaju se po kućama«, kaže Verica Kujudžić. Nakon odrastanja i života na selu Verica ističe, kako se toliko navik-la na prirodu i cijeli ambijent sela, da se ne bi mogla privići na život u gradu i to najviše zbog buke i gužve.

MALI EKRAN: U posljednja dva mjeseca Vericu su gledatelji emisije »TV tjednik«, koja se emitira na YU ECO televiziji, mogli pratiti u ulozi novinarke suradnice. Poziv za rad na televiziji uslijedio je nakon intervjua na promidžbi đurđinskog prela, kada ju je urednik emisije Dragan Jurakić pitao bi li se oprobala u novinarstvu. S velikim entuzijazmom je pristala i život joj se počeo mijenjati. Ulazeći u ovaj angažman, najveća kočnica bila joj je vladanje govorom na hrvatskom jeziku. 

»Glede rabljenja hrvatskog jezika mislim kako se pripadnici hrvatske zajednice i ne trude govoriti ga, već ga uče samo oni koji ga trebaju. U Gimnaziji smo imali sate njegovanja  hrvatskog jezika, a te sate poglavito pohađaju mladi koji žele upisati studije u Hrvatskoj. Sada se trudim naučiti jezik, jer ga trebam, ali je teško, jer se u svakodnevnom govoru nema s kim pričati«, komentira Verica Kujundžić. Snimanje, kamerama ili samo tonskog zapisa, Verici još uvijek stvara muke zbog  treme, a nada se kako će to proći. Pri tom drago joj je što su i ostali suradnici emisije približnih godina, pa se lakše razumiju i ispomažu. Ipak, sigurnost im daje urednik, koji je doista realan, jer mladi kao amateri u ovome poslu, svakako trebaju potporu. 

»Tu postoji i problem neizvjesnosti opstanka emisije, pa se nadam kako postoje ljudi koji razumiju za što se trudimo i zalažemo, te koji vide kako je svaka emisija sve bolja. Do sada u Đurđinu nitko nije komentirao moj rad, iako vjerujem kako emisiju prate. Novinarski posao nije promijenio moj stav glede politike, jer se i nadalje ograđujem od nje kao nužnog zla, koje mora postojati«, ističe Verica Kujundžić.

STUDIJE: Na početku je bila neodlučna, imala je dvojbu između studija odgojitelja i studija poljoprivrede. Kako kaže, svoj profesionalni poziv odabrala je iz srca, jer je posao odgojitelja zahtjevan i odgovoran, ali istodobno i jako zanimljiv. Osim reformi na studijama za odgojitelje, koji su tijeku, Veričin cilj je postići uspjeh, koji će joj omogućiti prelazak sa samofinanciranja na proračun države. U školovanju najviše cijeni praksu.Nitko nije mogao odgajati djecu po knjizi. Na studijama se uče  i savjeti i metode rada s djecom, ali to se, prema njenom mišljenju, treba prije svega osjećati. Komentirajući predstojeće izazove studija, Verica pjevanje ne vidi kao opasnost, dok se sviranja, kao dijela predmeta, već unaprijed pribojava, pa planira pohađati privatne sate i ulagivati se momcima koji sviraju ne bi li joj malo pomogli. 

TRADICIJA: Poslije osam godina bavljenja borilačkim vještinama Verica je na nagovor prijatelja prije dvije godine igrala i pjevala u HKC »Bunjevačko kolo«. Nakon zanimljivih godinu dana turneja i koncerata s HKC, odlučila se posvetiti spremanju maturskog rada i pripremi prijamnog ispita za studij. Sada joj probe fale, jer nema više tako dobru fizičku kondiciju, kao što je tad imala. Rado je sudjelovala na izborima za pratilju bandaša i bandašice. Prošle je godine i izabrana za najljepšu prelju. Po njenim riječima ta titula joj je mnogo pomogla u životu, jer su je ljudi zapazili.                    g