Arhiv tekstova

Tko je samo jednom pohodio obale Palića tijekom prvosvibanjskog »uranka«, kako se ova manifestacija naziva u ovom dijelu naše države, dobro zna što to sve podrazumijeva. Desetine tisuća ljudi, izobilje raznovrsne turističke, zabavne i nadasve ugostiteljsko – gastronomske ponude, veliku gužvu, ali i najljepši mogući ambijent za dan proveden na otvorenom prostoru. Upravo zbog svega navedenog prvog dana mjeseca svibnja Palić je toliko popularna destinacija i bilježi svoju dugogodišnju tradiciju generacijama svojih vjernih posjetitelja.

URANAK:  U biti upravo ova riječ označava i, po mnogima, najljepši dio palićkog doživljaja. Lijepi dan utorka, istina ne baš pretjerano topao u svom prvom dijelu jutra i ranog prijepodneva, maksimalno je pogodovao onom pravom ugođaju uz obale najvećeg vojvođanskog jezera. Na Palić sam stigao oko deset sati, ali je već gužva počela lagano osvajati svaki dio desne strane ovog istoimenog mjesta udaljenog pet-šest kilometara od Subotice. Regulacija prometa dozvoljavala je prilaz jezeru samo automobilima sa specijalnim dozvolama, pa sam bio primoran parkirati se na solidnoj udaljenosti na drugom dijelu (lijevoj strani) ceste, koja dijeli Palić na dva dijela – urbani i jezerski (turistički). Svejedno, laganom šetnjom, nešto bržeg tempa zbog ne baš previše toplog jutarnjeg sunca (nešto više od 12 stupnjeva), zaputio sam se do prve itinererske odrednice radnog zadatka – izložbe pasa mješanaca (nerasni), koja se održavala na Muškom štrandu, kupališnom dijelu na kontra strani Palićkog jezera. Usput, prolazeći kroz već sve ozbiljniju gužvu između brojnih pečenjarskih radnji specijaliziranih za prodaju »mesnate konfekcije« (sve što možete zamisliti od raznih vrsta mesa), polagano mi se počeo otvarati apetit, jedan od glavnih aduta svakog prvosvibanjskog uranka. Na svježem zraku, uz obilje primamljivih mirisa, jednostavno se mora nešto i »prigristi«. Ipak, obrok sam odložio za kasnije i poslije nekih desetak minuta solidno brzog hoda, uz povremeno probijanje kroz sporadičnu gužvu, stigao sam do mjesta održavanja izložbe  simpatičnih mješanaca. Slike ljepotana bez rodovnika možete vidjeti pri kraju ovog broja na specijalnoj foto-reportaži s ovog lijepog kinološkog događaja. Nažalost, iako nije bilo baš previše sudionika, prijavljeni »natjecatelji« su se predstavili u najboljem svjetlu i pokazali kako ni za čime ne zaostaju za svojim rasnim i pedigriranim »drugarima«. Konačno, da nije bilo njihovog nekontroliranog parenja danas niti njih ne bi bilo. 

Poslije simpatične izložbe, organizirane entuzijazmom ljudi iz kinološkog saveza Subotice, produžio sam u istom smjeru prema krajnjem dijelu Palićkog jezera tj. kupalištu Muškog štranda i dijelu gdje se obično nalaze ribiči i vikendaši, koji tamo imaju svoje kućice za odmor. 

MUŠKI ŠTRAND: Ovaj dio jezera po svemu odudara od onog središnjeg na potezu od Velike terase, Ženskog štranda pa »štraftom« sve do već spomenutog ulaza u Muški štrand. Jer ovdje nema tezgi, glasne glazbe koja trešti iz zvučnika, a nema ni, posve normalno, toliko ljudi željnih gužve. Za svoj prvosvibanjski ugođaj ovdje su se smjestili izletnici koji, prije svega, žele malo mira i privatnosti u neposrednoj blizini jezera. Bilo je malo i amatera ribiča, ali ipak najviše ljudi željnih »hvatanja« dobrog ozračja. Uz kotlić, roštilj ili samo sendviče, kupljene na licu mjesta ili ponijete od kuće. Prošetavši cijelu putanju ove svojevrsne palićke oaze mira, ipak sam morao vratiti se nazad. U grotlo palićke prvosvibanjske masovne euforije. Već po ulasku na »punu crtu«, odmah nakon napuštanja Muškog štranda, dočekao me je urnebes velikog luna parka, zasigurno najpopularnije atrakcije cijelog ovog svibanjskog uranka. Gromoglasna glazba, najraznovrsnijih smjerova, napjeva i tonova, ogromni ringišpili, vrtuljci, i ostala zabavno-zastrašujuća skalamerija, uz ciku i viku oduševljenih pripadnika poglavito mlađih generacija palićkih gostiju, pratili su me dobar dio puta na povratku u središnju zonu. Zamaknuvši malo, ponovno sam bio uhvaćen u »mrežu« raznovrsnih mirisa, koji su nadvisili nebo iznad ovog dijela jezera, a pristojno već zamoren od solidnije šetnje od nekoliko kilometara na svježem zraku, morao sam zastati i malo se »prihvatiti«, kako se to u našim krajevima kaže. Punog želuca, nastavio sam se probijati prema drugom dijelu promenade, istina sada već znatno sporije, ali tome je pridonijela i sve veća gužva, jer su prvi zvuci podnevnih zvona počeli dijeliti dan na pola. Probijajući se prema Ženskom štrandu usput sam se naslušao raznovrsnih ponuda brojnih trgovaca, koji masi od par desetina tisuća ljudi nude sve i svašta, »odlično, a za mali novac«. Od  šest sapuna za 100 dinara, do super secka za istu dinarsku novčanicu, do traperica za samo 599 dinara, i tako u nedogled svega i svačega. Prvi svibnja je...

ŽENSKI ŠTRAND – JEDRILI-ČARSKI KLUB: Meni osobno, ukoliko mogu izraziti svoga favorita na Palićkoj promenadi uz jezero, oduvijek je najdraža dionica od Ženskog kupališta (na kojemu se od njegovog nastajanja redovito kupaju i muški) pa sve do jedriličarskog kluba. »Ženski« volim, jer sam se na njemu kupao još kao mali, kada je Palić bio mnogo čistiji nego danas, ali i zbog lijepog osjećaja užitka u autentičnom ambijentu secesijskih građevina, po kojima je, konačno, Subotica i tako prepoznatljiva diljem svijeta. Drugo, na ovom potezu se nalaze i najljepše palićke vile »Lujza« i »Bagolyvar«, prva je sređena i sada je reprezentativni ugostiteljski objekt, dok »Tvrđava sova« (slobodni prijevod s mađarskog) još čeka svoje vrijeme. Na koncu mog, ali ne samo mog, omiljenog dijela promenade nalaze se Riblja čarda i već spomenuti veslački klub, gdje se u neposrednoj blizini obale, ili na njoj samoj, može »guštati« na blagom svibanjskom suncu. Istina, bilo je godina i kada se za prvi dan ovog najljepšeg proljetnog mjeseca moglo i kupati u jezeru, ali ovog puta tijekom prijepodneva nije bilo »junaka«. Zaokruživši pješačku turu do samog kraja tzv. »desne obale«, poslije više nego 5 km hodanja i  »probijanja«, završio sam svoj ovogodišnji prvosvibanjski uranak. Popodnevnu gužvu i nove desetine tisuća gostiju, koji na Palić stižu iz svih dijelova naše države, ostavio sam za sobom, vrativši se nazad u polu-pustu Suboticu. Uranak je prošao, a  trebalo je i napisati ove redove...                                   g