Arhiv tekstova

Polemika oko zastupanja hrvatske nacionalne manjine u republičkom parlamentu ne jenjava. Prisutna su dva gledišta, jedno prema kojemu je nacionalno vijeće zaduženo za »delegiranje« predstavnika hrvatske nacionalne manjine u republički parlament i drugo, prema kojemu postojeće nacionalno-manjinske političke stranke izlaze na izbore, bore se za glasove i sukladno osvojenim glasovima i koalicijskim ugovorima dobivaju određeni broj mandata u parlamentu. 

U postojećem političkom i zakonskom sustavu samo je druga opcija moguća, i to svi znaju, no to ne spriječava neke »velike« stranke da pokušavaju steći simpatije  nacionalnih manjina (ali prije svega njihove glasove). I, naravno, u političkoj borbi koriste se sva dopuštena sredstva, a u pravnoj državi: što nije izričito zabranjeno – dopušteno je. Moguće je bilo u predizbornoj političkoj propagandi koristiti se željom manjina za demokratskim promjenama i privlačiti njihove glasove, oslanjajući se pri tome na autoritet nacionalnih vijeća, usprkos tomu što vijeća, kako su trenutno definirana,  ne sudjeluju u izborima niti na kojoj razini vlasti. Naime, ovlasti nacionalnih vijeća su jasno definirane u okvirima postizanja kulturne autonomije – informiranja, kulture, obrazovanja i službene uporabe jezika. Upravo sada je Izvršni odbor Hrvatskog nacionalnog vijeća i usvojio plan rada kojim se programski ciljevi u ovim oblastima nastoje bolje definirati, a zatim i ostvariti. O političkom predstavljanju nema niti riječi,  jer ne živimo više u jednostranačkom sustavu u kojemu se prema »nacionalnome ključu« određuju predstavnici u »partiji«, već u višestranačkome sustavu u kojemu se različite političke stranke bore za glasove građana. 

I pri tome svi pripadnici manjinskih naroda mogu glasovati, prema vlastitome izboru, za bilo koju od »velikih« stranaka ili za »svoje« nacionalno-manjinske stranke, ako ih imaju i njihova snaga doseže do neophodnog broja glasova za ulazak u republički parlament. 

Sve stranke danas u Srbiji žele privući glasače i time da na svojoj listi imaju i pripadnike nacionalnih manjina. I to je legitimno. Međutim smo nacionalno manjinske stranke u svojemu programu sadrže upravo zastupanje političkih nacionalno-manjinskih interesa. Naravno, da li će to uspjeti i ostvariti zavisi od potpore glasača. 

U svakom slučaju, dok god postoje, jedna ili više njih, nacionalno-manjinske stranke govore o tome kako neka nacionalna-manjina postoji i kao politička zajednica, kao politički narod. A politika nije samo »prljava rabota« od koje treba samodopadljivo okretati glavu. Politika je polje donošenja odluka i funkcija bez koje niti jedna zajednica ne može dugoročno opstati osim kao folklorna skupina, privjesak »demokracije« bez utjecaja na pitanja, koja se tiču kako vlastitog identiteta tako i političkog i ekonomskog opstanka i razvoja.