Arhiv tekstova

Dan knjige i autorskih prava – 23. travnja – u Novom Sadu protekao je bez većih manifestacija i događaja, no ipak, institucija vjerna obilježavanjima datuma koji se tiču književnosti, literature i jezika, Zavod za kulturu Vojvodine (ZKV), odnosno Koordinacijski odbor društava za jezik, književnost i kulturu, upriličio je po treći put znanstveno-stručni skup »Najpoznatiji prozni pisci naroda i nacionalnih zajednica u Vojvodini«.

U prvom dijelu skupa dodijeljena su priznanja književnicima, teoretičarima književnosti, suradnicima i sudionicima kako ovog tako i prethodnih skupova i radionica, za doprinos književnosti i jeziku. Tijekom drugog, radnog dijela skupa, sudionici, predstavnici 12 udruga i sekcija nacionalnih zajednica (hrvatske, mađarske, makedonske, bugarske, rumunjske, rusinske, romske, slovačke) te većinskog naroda i esperantisti iz Vojvodine, govorili su o situaciji glede proze u njihovim nacionalnim zajednicama, čime su razmijenili informacije i upoznali ostale sudionike sa situacijom u književnosti nacionalnih zajednica Vojvodine.

KNJIŽEVNOST NACIONALNIH ZA-JEDNICA: Osim romske populacije o čijem je proznom stvaralaštvu govorio Ištvan Farkaš, koji je istaknuo kako romskih prozaista ima malo, dok proznih djela uopće i nema, te je otvorio neka pitanja glede ove teme, ostali su sudionici govorili o povijesti i razvoju književno-proznog stvaralaštva svoje nacionalne zajednice u Vojvodini. Doktor Stevan Konstantinović iz udruge za rusinski jezik, književnost i kulturu, kao najveći problem, o kojem ipak nije govoreno na skupu, u izjavi za naš list istaknuo je nepostojanje prevođenja književnih djela s jednog na drugi manjinski jezik posljednjih desetljeća. »U multijezičnoj Vojvodini ranije je postojala, u nekoj mjeri, obveza prevođenja najznačajnijih djela s jednog na drugi jezik nacionalne zajednice – s mađarskog na slovački, s rusinskog na rumunjski ili slovački i tako dalje. Taj sustav je funkcionirao odlično, razmjena informacija je postojala, kao i mogućnost da netko prati dešavanja u književnosti u drugoj nacionalnoj zajednici. Onda su došle godine ‘mršavih krava’, te sada godine komercijalizacije, kontakti su oslabili, broj prevođenja djela smanjio se na minimum. Sada se prevodi samo u pojedinačnim slučajevima i prevode se samo iznimna djela«, objasnio je Konstatinović.

HRVATSKA KNJIŽEVNOST: Poseban značaj skupa, kako je istaknula voditeljica odjela za nevladine organizacije pri ZKV i organizatorica skupa Irina Papuga, bilo je sudjelovanje hrvatske, makedonske, bugarske i romske nacionalne zajednice, budući da su oni posljednji dobili status nacionalne manjine i da se prethodnih godina nije čula njihova riječ u ZKV, čime su ostali bili uskraćeni za informacije glede književnosti ovih naroda.

Tako su sudionici od predsjednice Sekcije za njegovanje hrvatskog jezika pri HKUPD »Stanislav Preprek« Jelisavete Buljovčić, pokraj njezinih pjesama, mogli čuti detalje o stvaralaštvu Balinta Vujkova. »Za nas, hrvatsku zajednicu u Vojvodini, ovaj skup ima poseban značaj imajući u vidu dešavanja tijekom 90-ih, koja su ugrozila dobre susjedske odnose, a naš doprinos, pogotovu imajući u vidu da smo prezentirali rad i stvaralaštvo Balinta Vujkova, koji je bio iznad uskih interesa naciona, iznimno je velik i značajan za transformiranje suživota u multijezičnoj Vojvodini. Značaj sudjelovanja na znanstvenom skupu također se nalazi i u samom radu Vujkova, koji je pisao jednim ‘vojvođanskim narječjem’ u kojem je povezivao ijekavicu, ikavicu i ekavicu, te koristio germanizme, mađarizme i rumunizme, što je vrijednost, jer pokazuje kako je jezik živa materija koja se prilagođava narodu kao i obrnuto«, kazala je Buljovčić za naš list nakon skupa, istaknuvši kako se doprinos skupa ogleda u učenju tolerantnosti i poboljšanju suživota i zajedničkog rada.