Arhiv tekstova

Na 16. Danima hrvatskog filma, koji su prošloga petka završeni u Zagrebu, u kategoriji TV dokumentaraca prikazan je film »Gorom jaše kićeni svatovi« redatelja Branka Ištvančića, rađen prošle jeseni za potrebe Redakcije pučke i predajne kulture unutar Programa za kulturu HRT-a. »Gorom jaše kićeni svatovi« je priča o prošlosti i sadašnjosti Žumberka kroz priču o svadbenim običajima grkokatolika, fragmentarno rekonstruirana uz pomoć KUD-a »Žumberčani«.

Inače, ovogodišnji Dani, kako piše »Jutarnji list«, ostat će upamćeni po trijumfu veterana. Grand prix nagradu i nagradu »Oktavijan« za najbolji dokumentarni film dobio je 80-godišnji Ante Babaja za svoj film »Dobro jutro«. Nagradu za režiju dobio je nešto mlađi dokumentaristički veteran Petar Krelja za svoj film »Moja susjeda Tanja«, a nagradu za scenarij i »Oktavijana« za igrani film osvojili su redatelji srednje generacije – Branko Schmidt za »Panj pun olova« te Snježana Tribuson za film »Tri ljubavne priče«. 

4Kao filmski djelatnik, ali i sudionik, kako ocjenjujete selekciju i kvalitetu ovogodišnjih Dana hrvatskog filma – smotre kratkih igranih, dokumentarnih, eksperimentalnih, animiranih i namjenskih filmova?

Kako je naveo selektor Dana Eduard Galić, polako se brišu granice između TV i drugih dokumentaraca, a tematika samoga filma iznimno je bitna i znači pola uspjeha. S tim u vezi mi se čini da je nepravedno uvedena kategorija za TV dokumentarce, jer su moji autorski dokumentarci poput »Plašitelja kormorana« i »Bunarmana« rađeni upravo u televizijskoj produkciji, a smatraju se klasičnim dokumentarnim filmom. Mišljenja sam da je zbog averzije prema svemu što se na HRT-u proizvodi, podcijenjen položaj nas autora, kojima ništa drugo ne preostaje osim HRT kao dostupan producent, pa je zato kategorija dokumentarnog filma, kao dominantna i važna na ovom festivalu, razdvojena na dva dijela. Negodovanje su istaknuli i drugi autori, pa čak i sam selektor dokumentarnog filma Nikica Gilić. Njega je ta odluka iznenadila, osobito stoga što je obrazloženo kako se time nadoknađuje slaba zastup-ljenost dokumentarnih filmova s HRT-a. 

S druge strane, HRT je često nepravedno zanemarivala i svoje filmove i njihove autore i ovaj važan festival. Program Dana hrvatskog filma nepravedno se komplicira uvođenjem kategorije TV dokumentarca, jer ova je kategorija dijelom i produkcijski i poetički sadržana u kategoriji dokumentarnog filma, a dijelom proširuje jedan festival vrlo jasnog profila u mutno područje gdje se taj profil lako može izgubiti. U konačnici će najlošije proći vjerojatno upravo filmovi i autori HRT-a, što je velika šteta, jer je riječ o najvažnijem žarištu dokumentarnog filma u samostalnoj Hrvatskoj. Jer tek se u novije vrijeme ozbiljnije razvila konkurencija Factuma, Hrvatskog filmskog saveza i drugih neovisnih producenata u Hrvatskoj. Televizijska je poetika odavno sastavni dio filmskog dokumentarizma. Film i televizija često i snažno utječu jedno na drugo u dokumentarističkom području, pa je tako i na Danima hrvatskog filma sjajne kritike dobilo i nekoliko dokumentaraca koje nije producirala HRT, ali su, svejedno, uvelike televizijski koncipirani, kao primjerice prošlogodišnji pobjednik »Sve pet« redateljice Dane Budisavljević. Produkcijski kriterij je postao nevažan, jer mnogi filmovi tvrtki Factum i Fade in televizičnije su poetike od mnogih HRT-ovih dokumentaraca. 

4U okviru pratećeg programa »Mala Pula« prikazan je i Vaš prvi dugometražni film »Duh u močvari«. Kako ste zadovoljni uspjehom ovog filma koji je u prošloj godini bilo drugi domaći film po gledanosti u Hrvatskoj?

Nakon svih odmaganja i muka u kojima je nastajao prvi hrvatski igrani film za djecu »Duh u močvari«, nakon što ga nije bilo više od dvadeset godina, prilično sam zadovoljan i mogu reći da je prava satisfakcija i uspjeh velika gledanost filma i reakcije nakon premijere i kino distribucije. Njegovo prikazivanje na Danima hrvatskog filma uspjelo je skupiti veći broj gledatelja od svih drugih igranih filmova s prošlogodišnje Pule koji su bili prikazivani u ovom pratećem programu. U siječnju je završena kino distribucija po Hrvatskoj, sprema se kino distribucija po Bosni i Hercegovini, a u tijeku je distribucija u videotekama na DVD-u. Stalno pristižu pozivi iz ureda stranih festivala, interes je dobar, a prvi poziv je došao od strane programske direktorice München Film Festivala, koja ga je uvrstila u program dječjeg filma i bit će prikazan u lipnju ove godine na spomenutom festivalu Münchenu, koji je, po njenim riječima, drugi festival po važnosti u Njemačkoj nakon poznatog Berlinalea. 

4Hoće li publika ovdje u Subotici imati prilike pogledati film?

Nadam se da ćemo film imati prilike pogledati i u Subotici i da će djeca moći vidjeti film koji je rađen po istoimenoj knjizi Ante Gardaša iz Osijeka, koja se čita kao lektira u osnovnim školama i na kojoj su odrastale, sada već možemo reći, generacije mladih ljudi. Ovo bi osobito moglo biti značajno za učenike hrvatskih odjela u školama u Subotici, a isto tako i drugih, jer govori o jednoj univerzalnoj i poučnoj temi. U filmu glumi i jedan glumac mađarske nacionalnosti iz Subotice, a to je Nandor Szilagyi, s kojim sam imao vrlo dobru i lijepu suradnju. Također možemo spomenuti i već poznatog i renomiranog hrvatskog glumca Vlatka Dulića, koji je rodom iz Subotice, a živi i radi u Zagrebu u Hrvatskoj, koji je oplemenio film svojom divnom ulogom i osobito ostavio simpatičan dojam kod djece glumaca tijekom snimanja filma i djece publike tijekom gledanja filma. Sam se uvjerio u dobre reakcije na moj film kada su me pozvali na neke organizirane projekcije u Zagrebu, nakon kojih su mi djeca iz publike mogla postavljati pitanja. Shvatio sam kako je ovakvih programa potrebno raditi više i da su djeca na taj način zanemarena, ali vrlo zahvalna i slatka publika.

4I na koncu razgovora, kažite nam više o Vašim aktualnim projektima...

Mislio sam da ću na ovim Danima hrvatskog filma moći prezentirati svoj novi dokumentarni uradak u koji toliko ulažem i na kojem radim već nekoliko godina. Ali ispalo je da ću svoje aktualne projekte morati još prolongirati za neko vrijeme. Radi se o projektu snimanja dokumentarnog filma »Od zrna do slike« o našim slamarkama iz Subotice i okolice koji sam planirao raditi u potpuno profesionalnim uvjetima i sa odmakom od antologijskog filma »Slamarke divojke« Ive Škrabala i filma »Tri slamarke tri divojke« Rajka Ljubića, cijeneći ih i ne želeći ponavljati ih, naravno. Zamišljao sam i nadao se da će konačno biti moguće raditi jedan moderni film u profesionalnim uvjetima u zavičaju i s potporom Hrvatske i Srbije, ali razočarao sam se. Do sada projekt je jedino dobio malu potporu na natječaju Gradskog ureda za kulturu Grada Zagreba od prije dvije godine, odbijen na Ministarstvu kulture prije godinu dana, uvršten u uži izbor za sredstva UNESCO-a i više puta se neuspješno pokušavam prijaviti na natječaj Pokrajinskog tajništva za kulturu u Novom Sadu. Producent Olimp produkcije i ja kao redatelj, pokušali smo projekt prijaviti i za koprodukciju na HRT-u, što se inače radi i što bi ovaj projekt privelo kraju. Urednica Dokumentarnog programa HRT-a Nana Šojlev se iznimno zauzela za projekt od početka svoga mandata i smatra ga vrlo važnim za realizaciju u koprodukciji s HRT-om. Čak je dobila i podršku svojih nadređenih. Apsurdno, jer je nakon toga povjerenstvo za vanjske produkcije na HRT-u u kojem sjede uglavnom nekompetentni ljudi, odbilo koprodukciju i agonija s formiranjem produkcije i realizacija ovoga filma, koji bi se trebao snimati u četiri godišnja doba, se nastavlja. Koprodukcije su po Zakonu o HRT-u predviđene u određenom postotku koji ne zanemaruje druge programe i projekti ovakve vrste se trebaju poticati upravo zato što je HRT određena i kao javna ustanova i kao javni servis za proizvodnju domaćeg kreativnog i kulturnog programa. Na žalost, ovo je simptomatično ako se uzme u obzir da su i predsjednik Stjepan Mesić i premijer Ivo Sanader prilikom službenog posjeta Srbiji boravili i u Subotici i obećavali potporu i pomoć. Na ovaj način, čini se, da već u ovako malom osjećamo ignoriranje Hrvata u Vojvodini, a kako nećemo onda i u velikom. Nadam se da će projekt ipak naići na razumijevanje nadležnih i da će se mjerodavni zauzeti i smatrati značajnim za našu zajednicu, jer svi u njemu vide mogućnost svjetskog uspjeha i plasmana, a konkretna potpora izostaje. Trudim se realizirati ga u profesionalnim uvjetima, što bi značilo studiozan i ozbiljan autorski pristup i priznavanje nekih svjetskih standarda u snimanju i posebice odnosu prema hrvatskoj dijaspori i našoj kulturi i identitetu uopće. 

Osim ovoga, u iščekivanju sam rezultata natječaja Ministarstva kulture gdje sam predao scenarij za novi dugometražni igrani film po scenariju Josipa Mlakića »Čuvari mostova«, koji govori o tome kako smo promijenili karaktere. Ne bi me ništa čudilo da i za taj projekt dobijem odbijenicu. Ali, neću odustati. 

Također, pripremam i dokumentarni film »Album« o izgubljenim obiteljskim fotografijama u ratu za koji sam dobio sredstva Ministarstva kulture i nadam se da ćemo nakon započetog istraživanja ove jeseni moći početi snimanje i dovršiti ga tako da ga premijerno prikažemo na idućim Danima hrvatskog filma ili na Zagrebdox festivalu. To će se našim slamarkama jedno vrijeme još odužiti…  g