Arhiv tekstova

Knjige ne interesiraju svakoga i mnogi ih ne kupuju, ali one se i dalje pišu i tiskaju za brojne zainteresirane čitatelje koji posjećuju knjižare i knjižnice. Čitatelji također mogu pronaći djela koja ih interesiraju i na internetskim stranicama u vidu objavljenih knjiga u elektroničkom obliku, a čitatelje koje zanimaju jedinice građe koje predstavljaju jedinstvene primjerke povijesne ili znanstvene baštine mogu, primjerice, posjetiti internetske stranice zagrebačke Nacionalne i sveučilišne knjižnice. Ipak, većina čitatelja, zaljubljenika u pisanu riječ, i dalje kaže kako je jedinstven osjećaj držati u ruci ukoričeno djelo prilikom čitanja. 

Dokaz da knjižarski posao ne jenjava je i primjer poslovanja knjižare »Nova« u Osijeku, čiji je vlasnik Ivica Vuletić. Knjižarskim se poslom kontinuirano bavi od davne 1989. godine i uspješno opstaje u ovome poslu. U ovoj knjižari, koja se nalazi na Trgu Ante Starčevića, odnedavno se mogu kupiti i knjige u izdanju Novinsko-izdavačke ustanove »Hrvatska riječ« iz Subotice.

OSTVARENA VIZIJA: Iako se Ivica Vuletić školovao za profesora, nakon što je diplomirao književnost na Pedagoškom fakultetu u Osijeku nije se odlučio raditi u školi, nego se upustio u avanturu otvaranja svoje prve knjižare.

»Bilo je to davne 1989. godine, kada smo živjeli u iluziji da smo samo na korak od uspostave tržišnih zakonitosti. Imao sam viziju otvoriti takvu knjižaru u koju bih i sam volio ući da sam kupac. O financijskoj strani poslovanja jednog knjižara nisam znao ništa i zbog toga nisam imao straha prilikom odluke o otvaranju knjižare. Otvorio sam malu, alternativnu knjižaru, a uz knjige prodavali smo ploče i stripove. Dolazi rat, ali knjižara nije zatvorena, bio je to izraz otpora i prkosa u to vrijeme. Poslije 1998. godine počinje ovaj posao oživljavati, kao i izdavaštvo u Hrvatskoj, javili su se mali, neovisni izdavači i taj trend ima uzlaznu putanju. Knjižaru ‘Nova’ otvorio sam 2001. godine. Svi mi znamo da je kultura čitanja nedovoljna, ali Osijek je dovoljno velik grad u kojemu živi i veliki broj kupaca knjige. U okviru knjižare ‘Nova’ radi i klub u kojem se održavaju književne večeri«, kaže Ivica Vuletić i napominje kako u njegovoj knjižari postoji ponuda izdanja doslovce svih hrvatskih nakladničkih kuća, što je prednost ove knjižare glede široke ponude naslova, jer nakladničke kuće koje imaju svoje knjižare, prodaju samo svoju nakladu. 

 

EKSPANZIJA NAKLAD-NIŠTVA: »Godine 2001. dolazi do ekspanzije nakladništva u Hrvatskoj. Male nakladničke kuće koje su rođene u sobama, izdaju hitove. Za 1000 eura mogu se kupiti prava za objavljivanje određenog naslova iz inozemstva. Prijatelj prevede određeni naslov, tada se nađe uslužni tiskar koji tiska na kredit i djelo se pušta u nakladu. Do etabliranja nakladničke kuće dovode naravno veća ulaganja te atraktivni naslovi. Godišnja produkcija je negdje oko tri tisuće naslova. Porez na dodanu vrijednost se ne plaća na knjigu, jer knjige glede poreza imaju status kao i hrana i lijekovi. Interesantno je napomenuti da su od ove godine udžbenici za učenike osnovnih škola besplatni, a besplatni su i udžbenici za učenike prvih razreda srednjih škola s tendencijom da za iduće tri godine udžbenici za sve razrede srednje škole budu besplatni, jer Vlada želi da i srednjoškolsko obrazovanje bude obvezno i besplatno. To je dobro, jer ćemo u utakmici na europskom tržištu morati igrati ‘na pamet i znanje’«, kaže Vulić i ističe kako država pomaže izdavače otkupom knjiga, a značajan broj naslova, za koje postoji namjenska potreba, potpomaže kroz donacije.