Arhiv tekstova

Osijek je 19. i 20. travnja bio domaćin ograncima Matice hrvatske iz Pečuha, Subotice i Tuzle, pa su »matičari« ovim prvim međunarodnim festivalom premostili i Dunav i Savu, a dva je dana u Osijeku raspravljano o jeziku našem hrvatskom, o časopisima, izdavačkoj djelatnosti, o dramskoj i likovnoj umjetnosti, o književnim dosezima i književnom identitetu. Organizator ovog lijepog festivala je osječki ogranak Matice hrvatske a pokrovitelj je grad Osijek, pa je manifestaciju otvorila pročelnica Gradskog ureda za kulturu Mirjana Smoje, istaknuvši zadovoljstvo što  je baš Osijek prvi domaćin festivala koji njeguje hrvatsku riječ, pisanu i izgovorenu, a ovaj će događaj i potvrditi ono čemu kultura služi, da nas dovede do dijaloga, do uzajamnog poštovanja, da nas poveže i učini boljima.

A kako je sve počelo, otkrila je Helena Sablić-Tomić, koja je u Matici od malih nogu i osječkome je ogranku često slušala o potrebi povezivanja, još dok je predsjednik bio Josip Vrbošić, pa poslije i Stanislav Marijanović, i sada kada je zasjela na predsjednički tron, smatrala je kako je sazrelo vrijeme da se taj projekt realizira. Zahvalila je na pomoći tajniku Josipu Cveniću te Mirti Bijuković i Veri Erl. Osmislili su jedan kvalitetan koncept i ponudili ga ograncima u Pečuhu, Subotici i Tuzli, koji su tu kvalitetu odmah prepoznali i objeručke prihvatili jer su i sami osjećali potrebu za čvršćim zajedništvom. Tako je na jednom mjestu skupljena rasuta energija, pokazana i prikazana, a festival se već dogodine seli u Tuzlu, potom u Suboticu, da bi 2010. godine gostovao u Pečuhu, kada će ovaj lijepi mađarski grad ponijeti laskavu titulu europske prijestolnice kulture.

PREDSTAVLJANJE OGRA-NAKA: Helena Sablić-Tomić je na samome početku uručila i maleni dar svakome ogranku pa su se oni tako i predstavljali, a tuzlanski je ogranak predstavila predsjednica Marica Petrović, profesorica na tuzlanskom sveučilištu, koji je i najmlađi, jer djeluje tek šest godina. Očarana ostvarenjem ideje i kvalitetom već prvoga festivala, predstavila je njihov časopis Gradovrh, koji je dobio naziv prema franjevačkom samostanu, koji je iseljen iz Tuzle u 16. stoljeću, a crkva je bila i ostala stožer oko kojega se okupljaju Hrvati van granica matične domovine. Istaknula je i ponos da je vrlo živa aktivnost Matice u Bosni, koja okuplja Hrvate i ne samo Hrvate, već i sve ljude dobre volje, te činjenicu da se kultura brani u Bosni i to možda baš najčešće u Tuzli.

I pečuški je ogranak dosta mlad, istaknula je predsjednica Milica Klaić-Taradžija, novinarka u hrvatskoj redakciji Radio Pečuha. Pohvalila se kako već godinama imaju dobru suradnju s ogrankom iz Osijeka ali i Subotice, ali ovaj prvi zajednički nastup četiri ogranka očarao ju je ljepotom i bogatstvom sadržaja u ova dva dana, a oni su se predstavili novom knjigom dr. Dinka Šokčevića, izložbom fotografija mladog autora Ondruša Peštija, dok je časopis Pogledi predstavio tajnik Stjepan Blažetin, koji je i urednik časopisa. Pohvalila je osječki ogranak za odličnu organizaciju Festivala i pozvala sve nazočne da budu gosti Pečuha 2010. godine.

Ogranak Matice hrvatske u Subotici ima duboke korijene i zadire u same početke osnutka Matice, kojoj se priključuju i desetine uglednih Hrvata iz Subotice, rekao je Milovan Miković, član Izvršnog odbora, i dodao kako je potom bilo aktualno matičarenje u Subotici koncem 60-ih i početkom 70-ih, ali je zbog već znanih razloga bilo proganjano 125 uglednih subotičkih Hrvata, a neki su i odrobijali, kao npr. Ante Sekulić. U Subotici je Matica obnovljena 1996. godine, obnovljen je i časopis Klasje naših ravni, o čemu je na Festivalu bilo puno riječi.  Glede Festivala, Miković je zadovoljan jer je led probijen, komunikacija je ostvarena i otvoren je put za daljnje unapređivanje odnosa. Cilj je ostvaren, a na svim je sudionicima da i dalje njeguju i unapređuju ovu ideju. 

POTREBA POVEZIVANJA: Ideju osječkog ogranka pohvalio je i dopredsjednik Matice hrvatske, središnjice u Zagrebu, Stjepan Sučić, Slavonac podrijetlom, rodom iz Čađavice i osječki đak, i ocijenio to iznimnim načinom povezivanja ogranaka, kako bi se njihov rad prikazao u najboljem svjetlu i sve ono najbolje u njihovom svakodnevnom djelovanju, tim prije, jer je ovaj prostor izuzetno važan u djelovanju Matice hrvatske, koja je jedno veliko kulturno radilište koje okuplja sve one koji su spremni slijediti tradiciju, čuvati baštinu i njegovati naš hrvatski identitet. »Ovdje smo puno toga čuli o časopisima Književna revija i Kolo, Klasje naših ravni, Pogledi i Gradovrh, vidjeli smo ovaj divni dokumentarac Milivoja Prćića, Pivaj Bačko veselo, akademik Bratulić predstavio je istarsku spomeničku i kulturnu baštinu, Tuzlaci su se predstavili izložbom slika Marine Trogrlić i monodramom Tarika Markovića, a naši Hrvati iz Pečuha izložbom fotografija i novom knjigom Dinka Šokčevića, o kojoj je tako nadahnuto govorio sam autor ali i profesor-emeritusa Stanislav Marijanović. 

O identitetu je govorila skupina intelektualaca okupljenih u Salonu Matice hrvatske, novom kulturnom projektu koji tjedno organizira po jedno predavanje iz 15-ak oblasti. Osim voditelja Marinka Miškovića, o kulturnom, književnom i jezičnom identitetu govorili su još Ivan Bešlić, Kristijan Luis i Krešimir Šimić, koji je također podrijetlom Osječanin. Predavanje je zaintrigiralo nazočne posjetitelje pa je poslije vođena vrlo živa rasprava u kojoj su prednjačili gosti iz Tuzle, Subotice i Pečuha. Tema je bila »O čemu govorimo kad govorimo o književnosti i/ili o hrvatskom književnom identitetu«, što je parafraza Carverova djela »O čemu govorimo kad govorimo o ljubavi«. 

SUBOTIČKI KNJIŽEVNI KRUG: Ova je tema često spominjana i sutradan, kada se u Klubu-galeriji Magis predstavio Subotički književni krug, skupina intelektualaca iz Subotice, koja je već ostavila vidnoga traga ne samo na sjeveru Bačke, već općenito u hrvatskoj književnosti. Četvoricu književnika mlađe generacije predstavio je Zvonimir Perušić, direktor NIU »Hrvatska riječ«, u okviru koje djeluje i izdavačka djelatnost koja bilježi uspon a tiskano je 14 naslova i u pripremi je 15. knjiga. I nisu Subotičani objavili samo »svoje«, našli su se tu i Jasna Melvinger, Petko Vojnić-Purčar, Ljubica Kolarić-Dumić i da ne nabrajamo. Govorio je potom Stevan Mačković, ravnatelj Historijskog arhiva u Subotici i predstavio časopis EX-Panonija, koji je u posljednjih desetak godina doživio desetak brojeva, te o leksikografskom radu koji je urodio plodom i tiskan je već 6. svezak Leksikona podunavskih Hrvata-Bunjevaca i Šokaca. Milovan Miković je kao čelni čovjek izdavačke djelatnosti govorio o svih 14 knjiga, apostrofiarjući Vojislava Sekelja, Balinta Vujkova, vlč. Andriju Kopilovića, Milivoja i Dražena Prćića, Vladimira Bošnjaka,  Željku Zelić i posebice Lazara Merkovića, čiji je roman u pripremi, čovjeka čijom zaslugom i postoji Subotički književni krug.

I Zvonko Sarić, pjesnik i novinar, spominjao je Raymonda Carvera, ističući kako i sam voli govoriti i pisati o ljubavi, pohvalno se izrazio o festivalu matičara u Osijeku, a Dražen Prćić je naglasio kako nije književnik, jer oni stvaraju ostavštinu za budućnost, već naprosto pisac koji piše za sadašnjost i nastoji zabaviti čitatelja, kojemu je dosta ovozemaljskih i globalizacijskih briga te očekuje trenutke zabave i opuštanja. 

Izostala je jedino Julijana Matanović, koja se opravdala zbog bolesti, pa je osječki Festival zatvoren gostovanjem tuzlanskog teatra Kabare, koji je na sceni Dječjeg kazališta Branka Mihaljevića izveo odličnu monodramu »La linea«, autorski projekt Tarika Markovića.