Arhiv tekstova

Otvoreno pismo šest vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća upućeno, kako se navodi, predsjednicima i premijerima Srbije i Hrvatske, kao i sveukupnoj javnosti, objavljeno u više dnevnih i tjednih novina, nakon tri mjeseca od izbora, ponovno je pokrenulo pitanje zastupanja hrvatske nacionalne manjine u predstavničkim tijelima. U pismu šest vijećnika Hrvatskog nacionalnog vijeća tvrde kako Hrvatsko nacionalno vijeće nikad nije raspravljalo o tome tko će predstavljati Hrvate u republičkom parlamentu i zbog toga ne smatraju predsjednika Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini Petra Kuntića za svoga zastupnika. 

4Kako komentirate ovo pismo?

DSHV unazad nekoliko godina konstantno govori o manjkavosti izbornog zakona. Ne postoji više niti jedan političar, niti u domicilnoj niti u državi matičnog naroda,  koji nije upoznat s našim inzistiranjem na zastupljenosti nacionalno-manjinskih zajednica u predstavničkim tijelima i smatramo da je to i suština članka 9. međudržavnog Sporazuma o zaštiti manjina koji je država Hrvatska poštovala a država Srbija još nije došla na tu razinu, već su manjine upućene na tzv. prirodni prag. Sasvim je evidentno da u momentu raspisivanja izbora, to jest u momentu kada se morala donositi odluka kako će DSHV izići na izbore, umanjenje cenzusa još nije postojalo te smo mi, s obzirom da nismo u mogućnosti bili prikupiti 10.000 potpisa, odlučili ići na listi Demokratske stranke. Tada je postignut dogovor u Novom Sadu s Pokrajinskim odborom DS-a, na kojem su bili nazočni predsjednik Pokrajinskog odbora DS-a i IV APV Bojan Pajtić i član Predsjedništva stranke Oliver Dulić, te osim mene tadašnji dopredsjednik DSHV-a, a istodobno i predsjednik HNV-a Josip  Z. Pekanović. Na tom je sastanku dogovoreno kako će predstavnik DSHV-a biti na listi DS-a. Mi smo istu večer na sjednici Predsjedništva morali donijeti odluku tko će biti  naš kandidat. Na sastanku Predsjedništva, na kojem su svi članovi bili prisutni, bila su dva kandidata, osim mene svoju je kandidaturu istaknuo Josip Z. Pekanović. U glasovanju je moj protukandidat dobio jedan glas i kada se glasovanje približavalo kraju, povukao je svoju kandidaturu i praktički sam jednoglasno izabran. Među onima koji su javnim izjašnjavanjem, dali svoj glas za moju kandidaturu bili su i Đorđe Čović, Stipan Stantić i Joza Kolar.

4Je li dogovor između dviju političkih stranaka tada bio uvjetovan time da se HNV izjašnjava o kandidatu? 

Nacionalno-manjinska vijeća osnovana su radi ostvarivanja manjinske samouprave u oblasti kulturne autonomije, a ne za sudjelovanje na izborima. HNV je, prema sadašnjoj zakonskoj regulativi, savjetodavno tijelo i nema mogućnosti izravnog utjecaja niti veta na odluke koje se donose u izvršnim tijelima na bilo kojoj razini. Mi želimo biti dio političke zajednice društva u kojem živimo i sudjelovati u vlasti na svim razinama, dok je cilj manjinske samouprave, odnosno Vijeća, unutarnje samoorganiziranje manjine. U tome je razlika i ne vidim kako se može nacionalno vijeće opredjeljivati za neku političku opciju, jer su u našem nacionalnom vijeću članovi i pripadnici drugih političkih stranka, koji su imali sasvim drugu orijentaciju na republičkim izborima. 

Osim toga, zamisao potpisnika pisma da je HNV predstavničko tijelo Hrvata nije uopće točna. Zakonom je točno definirano što je nacionalno vijeće. Ono odlučuje o četirima oblastima kulturne autonomije a ne o političkom predstavljanju. 

4Za kakav oblik političkog zastupanja nacionalnih manjina se Vi zalažete?

Morali bismo imati popis birača hrvatske nacionalne zajednice, koji bi se formirao i na koji bi se birači dragovoljno upisivali i tada bi sami Hrvati izabrali svog predstavnika u parlamentu. Slično kao što je to riješeno za izbor zastupnika srpske nacionalne zajednice u Hrvatskoj. 

4Optužujete se da ćete svojom politikom dovesti do utapanja jedine relevantne stranke Hrvata u Demokratsku stranku?

Za sada iskustvo pokazuje, s obzirom da se jednom do dva puta tjedno sastajemo u zastupničkom klubu  Skupštine Srbije, da ne postoji takva opasnost. Sve naše sugestije se iznose, analiziraju i ne vidim niti da bi u perspektivi to mogao biti problem. Naravno da, samim prihvaćanjem izlaska na listi DS-a, svi naši prijedlozi moraju proći raspravu na zastupničkom klubu DS-a, pa se tek onda mogu iznijeti na Skupštini.

Doista, za sada, nema nikakve odbojnosti prema predstavniku DSHV-a i na mojoj legitimaciji u zastupničkom klubu stoji DSHV, te se ni tu ne potire identitet stranke.

4Optužuju Vas za rigidnu retoriku i destruktivan odnos prema pojedincima u hrvatskoj zajednici?

Mnogo smo vremena potrošili u stranci na bavljenje samima sobom, jer se nismo ponašali kao ostale stranke na političkoj sceni. Ako netko ne poštuje odluke, ako ne poštuje stranačku stegu, nema te stranke koja će to trpjeti. Mi smo to trpjeli pune dvije godine. Na našim sjednicama Vijeća i Predsjedništva donosili smo odluke da bi odmah sutradan na HNV-u naši vijećnici, koji su članovi stranke, glasovali protivno odlukama. Tako se ne može. Stranka mora imati jasnu viziju, jasnu stranačku stegu i temeljem rada nagrađivati svoje članove i samo tako se može napredovati. Nema nekog trećeg modela. Kroz stalno popuštanje, s pričom kako nas je ionako malo i da se osipamo, ne ide. Uvijek dolaze i novi članovi, ali mora se znati što, tko i kad radi.

4Također je apostrofiran moguć sukob interesa, budući da obnašate istodobno dužnost zamjenika predsjednika Općine u Subotici i zastupnik ste u republičkom parlamentu?

Što se tiče dopisa Republičkog odbora za rješavanje sukoba interesa od 21. ožujka, u kojemu se kaže kako se smatra da je narodni  zastupnik Petar Kuntić povrijedio Zakon o sprječavanju sukoba interesa, pri vršenju javnih poslova, poslali smo odgovor u kojemu smatramo da nismo povrijedili taj Zakon. Temeljem Zakona o lokalnoj samoupravi, izabran sam za zamjenika predsjednika Općine i prema zakonu zamjenjujem predsjednika Općine u slučaju njegove odsutnosti i spriječenosti da obavlja tu dužnost. Prema članku 40. stavak 6 istog zakona predsjednik Općine imenuje i razrješava zamjenike uz suglasnost Skupštine Općine. Dakle, nisam izabran u postupku koji je određen za izbor predsjednika Općine niti za izbor vijećnika u Skupštini. Ukazujem na članak 102. stavak 3 Ustava Srbije, gdje je predviđeno da narodni zastupnik ne može biti i zastupnik u Skupštini AP Vojvodine, niti u tijelima Izvršne vlasti i pravosuđa, niti može obnašati druge funkcije i dužnosti za koje je utvrđeno da predstavljaju sukob interesa. Tijela lokalne samouprave nisu tijela državne vlasti pa ne mogu biti svrstana niti u izvršnu niti sudsku vlast. Izvršnu funkciju u Općini ima predsjednik Općine, a ne izvršnu vlast. To znači da ustavna odredba iz članka 102. ne uređuje nespojivost funkcija narodnog zastupnika s jedne strane i dužnosnika lokalne uprave s druge strane. I zbog toga smatram da ne postoje pravne smetnje da obnašam obje funkcije. Hoće li se završiti na preporuci Republičkog odbora o sukobu interesa ili ćemo ići na Ustavni sud, odlučit će i stranka i zastupnička skupina kojoj pripadam, u svakom slučaju nismo namjerno ušli u sukob interesa, jer je tumačenje došlo tek kad su izbori bili završeni. U krajnjem slučaju, nakon provedenog postupka ako se utvrdi da ipak postoji sukob interesa, opredijelit ću se za dužnost narodnog zastupnika.