Arhiv tekstova

HKUPD »Matoš« u božićno vrijeme

Božićne pjesme u 

tamburaškom ruhu

 

Pri završetku druge obljetnice od osnutka, HKUPD »Matoš« je postao važan čimbenik u kulturnom i duhovnom životu Plavne. S ciljem da predstavlja kulturnu baštinu javnosti i njeguje lik i djelo dvojice velikana – dr. Josipa Andrića i A. G. Matoša – ova je udruga od svog postanka usko vezana uz župnu zajednicu u Plavni.

U predblagdansko vrijeme »Matoševi« su pjevači i tamburaši marljivo uvježbavali i obnavljali božićne pjesme, a u četvrtu nedjelju došašća tamburaši su već sudjelovali u programu prigodom dočeka Betlehemskog svjetla u crkvi sv. Jurja u Vajskoj. U Plavni je uvečer, 24. prosinca, prije i tijekom svečane mise polnoćke po drugi put pjevao »Matošev« pjevački zbor uz pratnju tamburaškog sastava. Isti su program te večeri izveli i u Vajskoj, pa su tako glasovi pjevača i zvuci tambura uljepšali tihu predblagdansku noć i dvije polnoćke – u Plavni i Vajskoj.

Također, na svečanoj božićnoj misi u Plavni začuli su se ponovno zvuci tradicionalnih božićnih pjesama, što je vjernicima osobitom ljepotom obogatilo doživljaj Isusova rođenja. 

Ovaj će Božić u Plavni ostati zapamćen po jednom doista radosnom događaju – u nedjelju, 27. prosinca, kada je svetkovina Svete obitelji i spomendan Sv. Ivana, kršteno je u našoj crkvi jedno dijete, treće po redu ove godine. Ima neke simbolike u ovom Božiću, a jedan svećenik je kazao kako radost Božića ne može doživjeti onaj tko ne voli djecu i ne raduje se rođenju svakog djeteta. Radost bi morala postati dijelom naše svakodnevice, jer se Bog nastanio u nama, a mi smo krštenjem postali djeca Božja.

Z. Pelajić 

 

Najradosniji blagdan 

Božić u Zemunu

 

Na Badnju večer, kada cijeli kršćanski svijet željno iščekuje najradosniji blagdan, Božić, zemunski su se župljani također okupili u velikom broju u župnoj crkvi, kako bi na ponoćnoj svečanoj svetoj misi dočekali rođenje Spasitelja svijeta. 

Prije početka samog euharistijskog slavlja mladi su župljani upriličili kratak program. Svečanu svetu misu predvodio je zemunski župnik i dekan vlč. Jozo Duspara, koji je na samom početku pozvao vjernike na razmišljanje zašto je već više od 2000 godina ova noć toliko posebna za sve kršćane. Tom je prigodom pozdravio i sve one koji su došli na polnoćku, a nisu pripadnici Katoličke crkve, jer su time izrazili poštovanje prema poznanicima i prijateljima koji to jesu. 

U prepunoj crkvi odzvanjali su zvuci dobro poznatih i omiljenih božićnih pjesama, koje je crkveni zbor s uživanjem izveo. U svojoj propovijedi župnik je istaknuo činjenicu da je svakoga ponaosob sam Isus pozvao da nazoči ovome euharistijskom slavlju jer je, iako je to doista teško nama ljudima razumjeti, Njemu najveće zadovoljstvo kada preuzme od nas sve naše nemire, a daruje nam svoj blaženi mir ne očekujući od nas ništa zauzvrat. 

Na sam blagdan Božića svečanu svetu misu predvodio je također župnik Duspara i tom je prigodom na poseban način kroz svoju propovijed istaknuo značaj poruke koju svaki kršćanin treba prenositi bližnjima, ne samo tijekom blagdana, nego uvijek i na svakome mjestu. I na ovoj svetoj misi blagdanski su ugođaj upotpunili zvuci božićnih pjesama. 

 D. Lukinović

Prvi dan u godini 

Blagdan Marija Bogorodice

 

Na osminu Božića i početak nove građanske godine Crkva nam stavlja pred oči najveću Marijinu odliku, njezino bogo-majčinstvo. Po njoj ulazimo u temeljnu tajnu Marijina života, jer ona je osjenjenjem Duha Svetoga postala Bogorodica, Majka Božja. Kod navještenja Isusova rođenja anđeo govori Mariji: »Duh Sveti sići će na te, sila Previšnjega zasjenit će te; zato će se dijete koje ćeš roditi zvati svetim, Sinom Božjim« (Lk 1,35). Svaki u vjeri dobro poučen kršćanin zna kako valja shvaćati Marijino bogo-majčinstvo. Marija nije nikakva božica, već ljudsko stvorenje i osoba koja je Kristu dala samo ljudsku narav, koja od prvog časa pripada drugoj božanskoj osobi, s kojom je bitno sjedinjena. I ako se Marija u Crkvi od najstarijih vremena naziva, zaziva i časti kao Bogorodica, onda Crkva u tome časnom nazivu ispovijeda svoju vjeru u veliku tajnu utjelovljenja, po kojoj su u Kristu nedjeljivo i nepomiješano sjedinjene u jednoj osobi dvije naravi: božanska i ljudska. Ta se tajna stručnim teološkim jezikom naziva hipostatska unija, što bi se jednostavnim pučkim hrvatskim jezikom reklo: osobno sjedinjenje ili sjedinjenje dviju naravi u jednoj osobi. 

Kako bi bilo lijepo da na početku građanske godine, slaveći svetkovinu presvete Bogorodice, odlučimo da ćemo je slaviti tijekom cijele godine na njezine svetkovine, blagdane i spomendane, da ćemo je častiti svaki dan bar kojom desetkom krunice, da ćemo je pozdraviti na glas naših zvona, koja nas triput na dan podsjećaju na veliku tajnu utjelovljenja Sina Božjega po Duhu Svetom od Marije Djevice. Čineći tako, otkrivat ćemo u Mariji prave, nadvremenske vrjednote, koje su nam potrebne da po njezinu primjeru usavršujemo i svoj vlastiti život. 

Priredila: Ž. V.