U hrvatskome jeziku imamo samo jednu povratno-posvojnu zamjenicu: svoj (svoja, svoje), no i nju rijetko rabimo. Nerijetko možemo čuti ili pročitati rečenice slične ovima:
Vašu omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.
U vašoj najnovijoj knjizi pišete o životinjama.
Ne gasite vaše televizore.
Ili:
Ja imam moju knjigu.
Mi imamo naša prava.
Povratno-posvojna zamjenica svoj zamjenjuje posvojni pridjev i sve posvojne zamjenice, a označuje pripadnost i govorniku i sugovorniku i negovorniku. Svoj se upotrebljava samo kada se želi označiti pripadnost subjektu. Stoga će naše ranije navedene rečenice biti pravilne ukoliko posvojne zamjence (moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov) zamijenimo povratno-posvojnom zamjenicom svoj:
Svoju omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.
U svojoj najnovijoj knjizi pišete o životinjama.
Ne gasite svoje televizore.
Ja imam svoju knjigu.
Mi imamo svoja prava.
Znam da sam o tome već pisala, ali sudeći po spikerima, novinarima i urednicima na našoj nacionalnoj dalekovidnici, ne bi bilo loše gradivo ponoviti – nekoliko stotina puta. Unatoč tomu što im te stvari očito tupe i oni njihovi, iz Službe za jezik i govor. Vjerojatno pod utjecajem stranih jezika, sve češće se rabe »otmjeni« – i pogrešni! – oblici. Govori se tako:
Vaše primjedbe možete uputiti na broj...
Umjesto: Svoje primjedbe možete uputiti na broj...
Ili: Ne gasite vaše televizore.
Umjesto: Ne gasite svoje televizore.
Ili: Vašu omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.
Umjesto: Svoju omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.
Ili pak: U vašoj najnovijoj knjizi pišete o...
Umjesto: U svojoj najnovijoj knjizi pišete o...
Dakako, treba paziti na čiju se knjigu misli, jer možete imati i svoju i tuđu. Ovisno o smislu, smije biti i:
U vašoj emisiji moja knjiga nije bila ni spomenuta.
U svojoj emisiji moju knjigu niste ni spomenuli.
