Arhiv tekstova

U hrvatskome jeziku imamo samo jednu povratno-posvojnu zamjenicu: svoj (svoja, svoje), no i nju rijetko rabimo. Nerijetko možemo čuti ili pročitati rečenice slične ovima:

Vašu omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.

U vašoj najnovijoj knjizi pišete o životinjama.

Ne gasite vaše televizore.

Ili:

Ja imam moju knjigu.

Mi imamo naša prava.

Povratno-posvojna zamjenica svoj zamjenjuje posvojni pridjev i sve posvojne zamjenice, a označuje pripadnost i govorniku i sugovorniku i negovorniku. Svoj se upotrebljava samo kada se želi označiti pripadnost subjektu.  Stoga će naše ranije navedene rečenice biti pravilne ukoliko posvojne zamjence (moj, tvoj, njegov, naš, vaš, njihov) zamijenimo povratno-posvojnom zamjenicom svoj:

Svoju omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.

U svojoj najnovijoj knjizi pišete o životinjama.

Ne gasite svoje televizore.

Ja imam svoju knjigu.

Mi imamo svoja prava.

Znam da sam o tome već pisala, ali sudeći po spikerima, novinarima i urednicima na našoj nacionalnoj dalekovidnici, ne bi bilo loše gradivo ponoviti – nekoliko stotina puta. Unatoč tomu što im te stvari očito tupe i oni njihovi, iz Službe za jezik i govor. Vjerojatno pod utjecajem stranih jezika, sve češće se rabe »otmjeni« – i pogrešni! – oblici. Govori se tako:

Vaše primjedbe možete uputiti na broj...

Umjesto: Svoje primjedbe možete uputiti na broj...

Ili: Ne gasite vaše televizore.

Umjesto: Ne gasite svoje televizore.

Ili: Vašu omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.

Umjesto: Svoju omiljenu seriju možete pratiti na drugom programu.

Ili pak: U vašoj najnovijoj knjizi pišete o...

Umjesto: U svojoj najnovijoj knjizi pišete o...

Dakako, treba paziti na čiju se knjigu misli, jer možete imati i svoju i tuđu. Ovisno o smislu, smije biti i: 

U vašoj emisiji moja knjiga nije bila ni spomenuta.

U svojoj emisiji moju knjigu niste ni spomenuli.