Arhiv tekstova

1. siječnja 1851.

 

Pavao Antunović je naimenovan za gradonačelnika, Jovan Manojlović za dogradonačelnika, a Šandor Marković za prvog savjetnika i gradskog kapetana Subotice.

 

1. siječnja 1942.

 

U glazbeničkoj obitelji rođen je Kornelije Bata Kovač. Poslije subotičke niže i srednje muzičke škole diplomira 1964. na Muzičkoj akademiji u Sarajevu. Prvi uspjeh mu je vezan za I. festival Omladina ‘61., festival utemeljen u Subotici, na kojem osvaja prvo mjesto skladbom »Daj mi osmeh tvoj«. Na onodobnoj glazbenoj sceni istaknuo se kao vrstan skladatelj, aranžer i izvođač. Bio je član legendarne grupe Indexi, surađivao s vodećim akterima glazbenog života, pisao glazbu za film, kazalište, radio i TV. Na mnogim festivalima u zemlji i svijetu pobrao je brojne nagrade. Počasni je građanin grada Subotice.

 

2. siječnja 1833.

 

Odvjetnik Benedikt Beno Mačković objavio je proglas u kojem piše kako je umjesto solidarnosti, uzajamnog poštovanja i nepomućenog prijateljstva, u društvene krugove prodro duh nesloge i razdora. Protuproglas iz pera jednog ondašnjeg vijećnika ni za dlaku nije opovrgnuo Mačkovićeve teze. Nažalost, sve je ostalo po starom.

 

2. siječnja 1917.

 

Rođen je Vladislav Kopunović, VKV kovinotokar, suradnik NOP-a, zatočenik više zatvora i logora, sudionik pokreta otpora u Češkoj i prozni pisac. U poraću je najprije bio novinar Hrvatske riječi, zatim šef tehničkog odjela beogradskog dnevnog lista Borba, te glavni i odgovorni urednik Hrvatske riječi. Smijenjen je zbog navodne političke nepodobnosti početkom pedesetih godina. Po okončanju studija na Višoj školi za vanjsku trgovinu zaposlenik je novosadskih tvrtki Naftagas i Industroservis. Prvu pripovijest objavio je 1934. u Bunjevačkom kolu, a uz brojne novele i pripovijetke, pisao je drame i scenarije. Zastupljen je u nekim zbornicima i Antologiji proze bunjevačkih Hrvata Geze Kikića. Umro je 12. travnja 1975. godine. 

 

2. siječnja 1945. 

 

Rođena je Eva Bažant (djevojački Mig), bibliografinja i knjižničarka. Sudjelovala je u izradbi više bibliografskih projekata s Istvánom Szentgyörgyijem i Nevenkom Bašić Palković. Osobito se ističe njezin istraživački rad o bibliografiji rodoljuba, publicista i prosvjetnog djelatnika Mije Mandića. 

 

3. siječnja 1747.

 

Umro Jakov Sučić, posljednji kapetan Subotičkog vojnog šanca od 1724. do 1743. godine, kada je grad stekao status povlaštene komorne varoši Sveta Marija (Szent Mária, ranije Subotica, odnosno Szabatka). 

 

3. siječnja 1812.

 

Umro je Bruno Skenderović, jedan od najistaknutijih javnih djelatnika grada s kraja 18. i prvog desetljeća 19. stoljeća. U pet navrata je biran za glavnog suca Subotice, a četiri puta za zastupnika Subotice u Zemaljskom saboru Ugarske. Neko je vrijeme bio i upravitelj pučkih škola u gradu.

 

3. siječnja 1917.

 

Rođen je Josip Merković, sudionik predratnog radničkog pokreta, aktivist KPJ, član ilegalnog komiteta KPJ za sjevernu Bačku. Poginuo je u neravnopravnoj borbi sa žandarmerijskom patrolom 5. veljače 1942. u blizini Bačke Topole, pri pokušaju povratka u Suboticu gdje je trebao organizirati NOP.  

 

3. siječnja 1951.

 

Hrvatsko narodno kazalište i Magyar Színház objedinjeni su u subotičko Narodno pozorište – Népszínház, koje je imalo dva ansambla: Dramu na srpsko-hrvatskom jeziku i Dramu na mađarskom jeziku, te Muzičku granu, koja je nešto kasnije prerasla u Operu s baletom. 

 

4. siječnja 1782.

 

Nakon žustre rasprave Gradsko vijeće donosi odluku o naseljavanju atara južno od jezera Palić, a sjeverno od Verušićke pustare. Tim je povodom gradski povjesničar István Iványi zapisao: »Naziv Šandor prvi put susrećem u spisima iz 1864. godine. Najvjerojatnije je nastao ranije. Čemu zahvaljuje svoje podrijetlo? Ne znam.«

 

4. siječnja 1920. 

 

U Bačkom Monoštoru je rođen daroviti pjesnik Stipan Bešlin. Prva pjesma mu je objavljena rano, već u 13. godini u časopisu domagojskih srednjoškolaca Krijes. Od tada redovito surađuje u Subotičkim novinama, Danici, Klasju naših ravni, Hrvatskoj reviji i drugim tiskovinama. Umro je veoma mlad, u 21. godini, od sušice, 7. travnja 1941. Posthumno mu je tiskana zbirka stihova Zaljubljeno proljeće, 1970. U rukopisu mu je ostala zbirka Tamna cesta.

 

5. siječnja 1716.

 

Rođen je Emerik Mirko Pavić, franjevac, pisac, prevoditelj, enciklopedist, topohistoriograf, profesor bogoslovije i dekan visokih franjevačkih učilišta. Napisao je 35 djela i prijevoda, od kojih je dvadesetak pisanih na latinskom i hrvatskom jeziku – ikavicom. Umro je 15. travnja 1780.

 

5. siječnja 1942.

 

Rođen je Zvonko Bogdan, estradni umjetnik, skladatelj, vokalni solist, te vozač sulki i trener s internacionalnom licencijom. Skladao je i napisao više prelijepih pjesama, uradio prepjeve i načinio aranžmane mnogih izvornih narodnih i starogradskih pjesama i romanci. Počasni je građanin grada Subotice. 

5. siječnja 2005.

 

Bajmok je dobio svoj grb: ima oblik štita na kojem su višebojnim tiskom predstavljeni likovi sv. Petra i sv. Jurja, te potok Krivaja. Na gornjem rubu piše Bajmok, a na donjem rubu je nadnevak – 17.02.1462., kada je Bajmok prvi put naveden u službenim spisima.  

 

6. siječnja 1847.

 

Umro je Josip Sarić, gradonačelnik slobodnog kraljevskog grada Maria Theresiopolis (Subotica). Bio je dugogodišnji istaknuti političar i javni djelatnik, uz ostalo osam godina nadbilježnik, vijećnik Gradskog vijeća, te gradonačelnik od 1834. do smrti.

 

6. siječnja 1905.

 

U Đurđinu je rođen Baltazar Bolto Dulić, arhitekt, inženjer projektant, predavač isprve u srednjoj, a potom na Višoj tehničkoj školi u Subotici. Po njegovim projektima podignuto je više javnih, sakralnih i obiteljskih domova. S Károlyem Molczerom sačinio je projekt Ljetne pozornice na Paliću. Umro je 23. rujna 1982. godine.

 

7. siječnja 1878.

 

Rođen je mons. Blaško Rajić, svećenik, sakupljač narodnog blaga bunjevačkih Hrvata i pisac, utemeljitelj mnogih hrvatskih i crkvenih društava, te pokretač, urednik i glavni urednik više listova i godišnjaka. Kao sljedbenik Ivana Antunovića gorljivo se zalagao za dovršetak nacionalnog i kulturnog preporoda bačkih Bunjevaca i Šokaca. Sudionik je sudbonosnih povijesnih događanja - odcjepljenja Vojvodine od Ugarske, te stvaranja nove državne zajednice Južnih Slavena. Umro je 3. siječnja 1951.

 

7. siječnja 1900.

 

U Đurđinu je rođen Lazo Dulić Čvarak, glasoviti boem i duhoviti bećar. Za života je potrošio veliki naslijeđeni imutak. Zgode iz njegova života i danas kolaju među ovdašnjim življem, poprimajući ozračje legende koja u sebi uistinu skriva niz otvorenih životnih pitanja ovoga podneblja, bunjevačkih Hrvata i njihova okruženja.