Arhiv tekstova

Svaki nam blagdan nosi i svoje običaje, no ipak neki put ti običaji utihnu. Jednostavno se zaborave. Iako je običaj betlemara u našim krajevima bio prisutan prije nekoliko desetina godina, tek ga se rijetki sjećaju, a oni mlađi niti ne znaju za njega. 

 Upavo je zbog toga župnik župe sv. Roka preč. Andrija Anišić sa svojim suradnicima odlučio obnoviti ovaj lijepi običaj navješćivanja Isusova dolaska. S obzirom da nije sačuvana niti jedna maketa najbliže crkve koju su betlemari nosili od salaša do salaša,  za proslavu obljetnice Zvonika i Subotičke Danice napravljena je nova maketa. Maketu je po sjećanju napravio Grgo Piuković, a korištena je i za božićni program u župnoj crkvi sv. Roka. 

 Isusov je dolazak najavila zvijezda koju vidješe betlehemski pastiri. Poput ovih pastira, običaj kod bačkih Hrvata je bio da na Badnju večer od salaša do salaša hode betlemari, koji su zvoneći i pjevajući naviještali rođenje Isusovo. Bili su to malo stariji dječaci, obučeni u krznenu odjeću, kao pastiri, a nosili su betlehem. Mogle su to biti jasle, ili crkva u kojoj su bile figure Malog Isusa, Djevice Marije, Josipa, te pokoja domaća životinja. Tu bi kućicu stavili na nosila s četiri kraka. Ukoliko bi nosili maketu crkve, u zvonik bi stavili zapaljenu svijeću. Svaki je krak pridržavao jedan dječak. Svatko je betlheme pravio onako kako je znao, no svi su se trudili da oni budu što ljepši. Nekada su likovi u betlehemu bili napravljeni od drveta ili kukuruzovine.  Domaćini koji su ih očekivali  pozvali bi ih unutra, na radost ukućana, osobito djece. Pastiri bi otpjevali koju pastirsku božićnu pjesmu, skupa s ukućanima, te su bili darivani novcem, jabukama, orasima, kolačima – tko je što pripremio, svatko po svojim mogućnostima. Betlemari su obilazili salaše sve do ponoći, kada bi svi skupa otišli na misu polnoćku i tada stavili svoj betlehem na oltar pokraj drugih takvih betlehema. Nekada je na salašima bilo po nekoliko skupina betlemara. I ove su godine betlemari svečano ušli u župnu crkvu sv. Roka i na taj način sve podsjetili kako je to nekada izgledalo. 

Betlemari su se oblačili kao pastiri, imali su šubaru na glavi, te opakliju koju bi naopako obukli. Išli su s čobanskim štapom u ruci, a na nogama su imali drvene klompe. 

Ljepotu i bit ovoga običaja uvidjeli su i mladići koji djeluju pri pastoralu mladih u Subotičkoj biskupiji, koji su odlučili svojem župniku i nekim obiteljima na ovaj način najaviti radosnu vijest, s betlehemom u rukama i pjesmom na usnama. Iako nisu bili obučeni kao nekadašnji betlemari, oni su na svoj način oživjeli ovaj lijepi običaj. Danas je teško pronaći kožuhe i sve potrebno, ali ovim mladićima nije bilo teško tijekom noći ići s betlehemom i javljati svijetu nadolazeći blagdan. Radost koju su širili bila je najbitnija.