Arhiv tekstova

Božić je. Razumljivo je da je svatko od nas tijekom tih blagdana posebno raspoložen. Raspoloženja su razna. Jedno je sjećanje, uspomene, a svakako je tu raspoloženje radosti i mira. Božić nosi sa sobom osobito snažnu poruku ljudskosti – ljudskoga. I nije čudo, jer je Bog ušao u našu povijest kao čovjek. Unatoč tome što mi kršćani vjerujemo u apsolutnost Boga, što je on izvanvremensko biće, ipak kao gospodar povijesti učinio je najveće djelo približavanju čovjeku: utjelovio se u našu narav, postao je naš brat. Isus Krist – Bogočovjek – opečatio je ljudsku povijest trajnim prijelazom iz zemaljskog u nebesko i silaskom nebeskog u zemaljsko, dakle jednim činom uzvišenja čovjeka u njegovom dostojanstvu onako kako ga je Bog zamislio i postavio u povijest sa zadatkom graditi i izgrađivati takve odnose kojima će čovjek čovjeku bivati bratom. To je učinio u konkretnom trenutku povijesti i u okolnostima, u jednom narodu, u jednom gradu i određenog datuma. 

 

Integracija univerzalnosti i osobnosti

 

Čitamo u Lukinu evanđelju: »U ono vrijeme izađe zapovijed cara Augusta da se provede popis pučanstva u svoj zemlji. To je bio prvi popis za vrijeme Kvirinijeva upravljanja Sirijom. Svi su išli, svaki u svoj grad, da se upišu. Tako i Josip, jer bijaše iz Davidove kuće i porodice, uziđe sa svojom ženom Marijom, koja bijaše trudna, iz Galileje, iz Nazareta, u Judeju, u Davidov grad zvani Betlehem, da se upiše. Dok su tu bili, njoj dođe vrijeme da rodi. I rodi sina svoga, prvorođenca, te ga povije u pelenice i položi u jasle, jer u gostionici nije bilo mjesta za njih.« 

To je Lukin izvještaj. Neobičan je u svojoj preciznosti. Uostalom, Luka je intelektualac i kako sam kaže, sve je pomno ispitao prije nego je napisao ovu radosnu poruku svom prijatelju Teofilu. Svaki je detalj važan. Mi znamo da je Izabrani narod jedan poseban povijesni fenomen. U trokutu vrlo jakih civilizacija: helenističke, mezopotamske i egipatske, ta šačica naroda ostala je čudom sačuvana od svih utjecaja tih velikih civilizacija koje su nadahnjivale ne samo područja, nego i cijele kontinente. Nisu se oni getoizirali, nego im je duboko u duši gorjelo svjetlo vjere i samosvijest da su narod Božji i da ih je Bog postavio u povijesti upravo zato da budu prenositelji Objave jedinoga Boga i onoga koga će on poslati: Isusa Krista, Spasitelja svijeta. Ta činjenica da »K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše« ne baca sjenu na njihovu ulogu »domaćina Isusu Kristu«. 

Za sva vremena, pa i vječnost, Isus Krist ostaje čovjek za druge, ali s jasnom osobnom iskaznicom – Židov od Židovke iz plemena Davidova, iz grada Betlehema. Spasitelj svih ljudi i za sve ljude Bogočovjek s ljudskom poviješću i identitetom. Hvala Bogu da je to tako jer je Isus objavio Boga u ljudskoj naravi kao konkretnog čovjeka sa svim onim što svaka osoba treba imati u svom dostojanstvu. Svoju osobnu iskaznicu. Makar je s neba sišao, nije »pao s neba«. Postao je čovjekom na čudesan način, začećem po Duhu Svetom, ali nije narušio sve one vrednote koje čovjeka čine povijesnom osobom da ima svoje ime, prezime, porijeklo, status, pa tako i budućnost. Unatoč Isusove univerzalnosti, u sebe je integrirao i osobnost koja pripada ljudskoj naravi. 

 

Ostanimo vjerni sebi, tradiciji i svojoj djeci

 

Ove godine je čudna koincidencija. Čitamo u poruci naših biskupa: »Na području Vojvodine stoljećima žive različite nacionalne skupine jedne kraj drugih, dajući tako svjedočanstvo da je dobrom voljom, marljivošću, te uz nemale žrtve, svaki narod sposoban sačuvati vlastiti identitet, kulturu i jezik. Novoformiranim nacionalnim vijećima jedna od najvažnijih zadaća bit će upravo ta da u aktualnim životnim okolnostima učinkovito predstavljaju vrijednosti i prava manjina koje zastupaju. Po srbijanskom zakonu – prema zakonom propisanim pravilima – 15 nacionalnih manjina može oformiti svoje nacionalno vijeće. Draga naša kršćanska braćo i sestre, potičemo vas da se upišete u posebni birački popis, na temelju kojeg ćemo neposredno birati nacionalno vijeće svoje manjinske zajednice. Upisivanjem u posebni birački popis uzimamo u ruke, koliko je to moguće, oblikovanje vlastite budućnosti, tj. sudbinu nacionalne kulture, jezika i identiteta uopće.« 

Eto jasne poruke za ovaj Božić: budi upisan – ostani svoj! Vjerni sebi, tradiciji i svojoj djeci. Ako Božji Sin, ulazeći u povijest zna komu pripada, i ne ustručava se roditi u drugom gradu već u gradu svojih predaka, zašto bi nekom od nas kršćana bilo teško ispuniti formular i preuzeti na sebe odgovornost koja nam je od Boga dana kada smo rođeni ovdje i sada. Možda je i ovaj Božić dovoljno jak poziv za osvješćenje svega onoga što pripada dostojanstvu jedne osobe: samosvijest o sebi, o svojoj pripadnosti i svojoj odgovornosti za budućnost. Neka vam je u tom duhu čestit Božić, Isusovo porođenje!