Arhiv tekstova

Primorska hrvatska ubrzano postaje središte razvitka i stvaranja hrvatske državnosti. Hrvatski knezovi su sve više jačali, stvarali moćnu vojsku i državno uređenje te Hrvatska ubrzo postaje važan i značajan čimbenik na karti Europe. Nakon knezova Borne i Vladislava, oko 835. godine knez postaje Mislav koji odmah na početku svoje vladavine odbija napade Mlečana te gradi mnoge crkve i Crkvi daruje zemljišta i posjede. Nakon kneza Mislava na vlast dolazi Trpimir, utemeljitelj dinastije Trpimirović. Trpimir je uspješno ratovao protiv Bizanta i Venecije, a nakon što je Bugarska napala Hrvatsku oko 855. godine s lakoćom je porazio njenu vojsku u sjeveroistočnoj Bosni, gdje su tada graničile Hrvatska i Bugarska. Sve te pobjede dokazuju kako je Trpimir bio moćan vladar i pravi ratnik, koji je u ono doba znatno podigao ugled hrvatskoj državi u Europi. 

Knez Trpimir je stolovao u Klisu, a sebe je nazivao »pomoću Božjom knez Hrvata« (dux Croatorum iuvatus munere divino), odnosno »Trpimir, knez Hrvata« (Trpimirus, dux Croatorum). Osobito je značajna Trpimirova darovnica, isprava pisana na latinskom jeziku, koja datira od 4. ožujka 852. godine, a kojom je Splitskoj nadbiskupiji potvrdio darovnicu svoga prethodnika Mislava, te joj je još darovao crkvu sv. Jurja u Putalju. To je najstarija sačuvana isprava hrvatskih vladara. Nakon Tpimira knez postaje Domagoj, koji je vodio česte ratove protiv Mlečana i Bizanta te su ga Mlečani prozvali »najgorim knezom hrvatskim« (dux pessimus Croatorum). 

 

Neovisnost hrvatske države

 

Domagoja je 879. godine naslijedio jedan od najvažnijih hrvatskih knezova, knez Branimir.  Knez Branimir se odmah odvojio od Bizanta i Carigradske patrijaršije, koja je vršila sve veći utjecaj u Hrvatskoj, te je poslao pismo u kojem u svoje ime i u ime hrvatskog naroda potvrđuje odanost papi i zapadnoj crkvi. Na blagdan Uzašašća Gospodnjega 21. svibnja 879. papa Ivan VIII. služio je svetu misu u kojoj je podigao ruke prema nebu i blagoslovio Branimira, sav hrvatski narod i svu njegovu zemlju te priznao neovisnost hrvatske države, što je u to doba predstavljalo međunarodno priznanje. 

Za vrijeme Branimira sagrađene su mnoge crkve, a na gredi crkve iz Šopota kod Benkovca zabilježeno je latinskim jezikom »BRANIMIR«, najstariji spomen hrvatskog imena u narodnom obliku, a na zabatu je natpis »DUX CRUATORUM«. Kneza Branimira naslijedio je 892. knez Mutimir, najmlađi sin kneza Trpimira i otac kralja Tomislava.  

 

Prvi hrvatski kralj

 

Knez Tomislav na vlast dolazi 910. godine u vrijeme kad mađarska vojska hara Europom. Ta je mađarska vojska nakon pljačke Panonske Hrvatske pokušala osvojiti i Primorsku Hrvatsku, ali Tomislav je u potpunosti porazio mađarsku vojsku te je također protjerao i iz Panonske Hrvatske i prisajedinio Panonsku i Primorsku Hrvatsku. 

Tražeći saveznika protiv sve jače Bugarske, Bizant je Tomislavu dao preostale bizantske gradove u Dalmaciji. Tada je Tomislav vladao Hrvatskom koja se prostirala od Istre i Zagorja do Srijema i Drine okupljajući pod svojom krunom sve stare hrvatske zemlje. Širenjem Hrvatske jačala je i njezina vojna snaga. Tako je bizantski car Konstantin VII. Porfirogenet napisao u svojoj knjizi »O upravljanju carstvom« (De administrando imperio), da je za Tomislava »Hrvatska mogla dići 60.000 konjanika i 100.000 pješaka, da je imala 80 velikih brodova (sagena), na svakome do 40 mornara-ratnika, i 100 manjih brodova (kondura), na svakome 10-20 mornara-ratnika«. 

Zbog snažne države i vojske, te velikog rasta osobne moći i ugleda, Tomislav odlučuje kneževinu pretvoriti u Kraljevinu Hrvatsku. Tako je 925. okrunjen za hrvatskog kralja (rex Croatorum) uz blagoslov Svete stolice i pape Ivana X. U to doba velika bugarska vojska, koja je često napadala i pokušavala osvojiti Bizant, uspjela je pokoriti Srbiju te je Tomislav prihvatio mnoge srpske izbjeglice čime je otvoreno pokazao bugarskom caru Simeonu kako nema straha od njega i njegove vojske. Godine 925. bugarska je vojska pod vojvodom Alogoboturom krenula na Hrvatsku, cilj joj je bio napasti Primorsku Hrvatsku kao središte hrvatske državnosti, ali čim su iz Srbije prešli Drinu i ušli u Hrvatsku, Tomislav je dočekao bugarsku vojsku te je u potpunosti uništio. Poraz bugarske vojske, u to doba jedne od najjačih u Europi, najbolji je dokaz hrvatskih vojnih snaga za vrijeme kralja Tomislava. Prvi hrvatski kralj Tomislav osigurao je narodni i državni opstanak Hrvata, a naslijedio ga je 928. godine njegov mlađi brat Trpimir II.