Arhiv tekstova

Prosinac je poseban mjesec, čaroban i radostan. Djeca mu se raduju zbog darova koje dobivaju. U hrvatskoj tradiciji darivanja male djece tijekom prosinca do 1945. godine postojali su Sveti Nikola i Mali Isus, no uvođenjem komunističke ideologije postali su nepodobni pa je valjalo njihovo mjesto upotpuniti nekim drugim bićem. Od 1945. do 1990. djeca su vjerovala kako im darove donosi Djed Mraz, dobroćudni starac sijede brade odjeven u bundu koji svijetom juri na saonicama. 

U anglo-američkim zemljama Svetoga Nikolu i Maloga Isusa puno ranije zamijenio je Santa Claus (od latinskoga sanctus Nicolaus). U Italiji i Francuskoj naziv je Otac Božić (babbo Natale, pere Noel), u Sloveniji Božiček, a u Njemačkoj Kristkind.

U Hrvatskoj je naziv Djed Mraz odbačen zbog dvaju razloga, prvi je što on podsjeća na propalu ideologiju koju većina odbacuje, drugi je leksičke naravi jer je Djed Mraz rusizam i srbizam koji značenjski nije u duhu hrvatskoga jezika. Za Hrvate je mraz smrznuta rosa, bjelorosa u proljeće i jesen, a ne studen, zima i smrzavica.

Posljednjih se godina najčešće spominje Djed Božićnjak koji je s jezične točke gledišta potpuno prihvatljiv, ali nije najbolje rješenje jer ne odgovara stvarnim i tradicijskim običajima. Prema stoljetnoj hrvatskoj tradiciji, koja je u duhu naše vjere i onoga što slavimo, a to je Isusovo rođenje, najbolje bi bilo da djecu dariva Mali Isus. Jedan od najboljih hrvatskih jezikoslovaca, prof. dr. Stjepan Težak, predložio je naziv Božićko. Ovaj naziv ima prednost pred Božićnjakom jer nas naziv Božićko upućuje na vlastito ime.