Arhiv tekstova

Nakon dolaska na Jadran, hrvatska su plemena zauzela područje od rijeke Raše u Istri pa sve do Valone (Albanija). Na tom području hrvatska su plemena zatekla mnogo žitelja slavenskog podrijetla, stoga su se neka plemena ponovno selila na sjever, u Panoniju, u krajeve oko rijeke Kupe i između Save, Dunava i Drave. Na području Panonije također je bilo slavenskog stanovništva te je taj dio kasnije nazvan Slavonija, dok je drugi dio, između Dunava i Save, dobio naziv po Sirmiumu odnosno pohrvaćeno Srijem. 

Nakon dolaska Hrvata na Jadransko more, latinsko se stanovništvo povuklo iz svojih porušenih gradove te su se sklonili na otoke i u planine. Ubrzo su se organizirali te izgradili dva nova velika naselja, pokraj porušene Salone nastaje Spalatum odnosno Split a pokraj Epidauruma nastade Ragusium-Dubrovnik.

 

Hrvati i Latini u miru

 

Vidjevši kako Latini počinju graditi nova naselja, hrvatski su knezovi doveli svoju vojsku te naselja stavila u opsadu. Tada je bizantski car Konstantin IV. pozvao predstavnike Hrvata i Latina na dogovor o miru. Nakon postignutog mira Latini su mirno mogli živjeti u  Zadru, Splitu, Trogiru i Dubrovniku dok je Hrvatima pripala sva ostala zemlja i gradovi, a Latini su za svoju zemlju i vinograde izvan gradskih zidina morali Hrvatima plaćati porez. Kako bi se ovo potvrdilo bizantski car i rimski papa pozvali su hrvatske knezove i poglavice plemena na sabor u Duvanjskom polju (Hercegovina) 753. godine. Latinima je dano 8 gradova i 3 otoka dok je ostali dio podijeljen na Bijelu Hrvatsku, od rijeke Raše u Istri do rijeke Cetine, i Crvenu Hrvatsku od rijeke Cetine do rijeke Bojane (Crna Gora). 

Na Duvanjskom polju je također ponovno organizirana Crkve na Jadranskom primorju, te dogovoreno pokrštavanje onog dijela Hrvata koji je još vjerovao u poganske bogove. Te su uredbe prihvatili hrvatsku knezovi, a papinski su poslanici blagoslovili hrvatski narod i udijelili mu zaštitnike sv. Petra i Pavla. 

Za hrvatska plemena na području Panonije bili su puno nepovoljniji uvjeti. Pod stalnim napadima mnogobrojnijih Avara, Hrvati su zaštitu zatražili od Franačkog Kraljevstva i njihova vladara Karla Velikog. Karlo Veliki je ubrzo uništio Avare ali je Hrvatima u Panoniji nad vlašću njihovih knezova ostala vlast franačkog grofa Erliha. Ubrzo je  Erlih pokušao osvojiti  i Bijelu Hrvatsku, ali je u bitci s Hrvatima koji su bili pod vodstvom kneza Višeslava izgubio vojsku te i sam poginuo.

 

Pod franačkom vlašću

 

Nakon što je za Božić 800. godine od rimskog pape okrunjen za  rimskog cara (Karlo je u svom posjedu imao Francusku, Belgiju, Nizozemsku, Njemačku i Italiju) Hrvati ga priznaše za vladara a Karlo ostavi Hrvatima da i dalje sami biraju svoje knezove koje će on potvrditi, uz obvezu da se neće miješati u običaje i poslove hrvatske države. Nakon smrti Karla Velikog 814. godine na prijestolje je došao njegov sin Ludovik Pobožni. U Bijeloj Hrvatskoj vladao je knez Borna, dok je Panonskom Hrvatskom vladao knez Ljudevit. Nažalost, ubrzo je došlo do zavade ova dva kneza zbog pitanja vladanja nad svim Hrvatima. Ova zavada je odgovarala franačkom grofu Kadalohu koji je ovaj sukob podupirao, stavio se na stranu Borne i poslao franačku vojsku da po Panonskoj Hrvatskoj pljačka i pali. Ovo je dovelo do toga da je Ljudevit ubrzo podigao ustanak protiv franačke vlasti, što je Francima odgovaralo jer su sad imali razloga uništiti hrvatsku vlast u Panoniji. Ljudevit je uz Hrvate okupio i sva slavenska plemena od rijeke Drave do rijeke Timok (Srbija), dok je uz svu franačku vojsku pristao i knez Borna. Prve borbe započele su 819. godine. Ljudevit je uspio poraziti 9 franačkih vojski i pružao otpor sve do 822. godine kada je svladan, nakon čega se sklonio kad Ljudemisla (Bornina ujaka) gdje je potajno ubijen. Nakon ovog poraza hrvatski je narod ostao u Panonskoj Hrvatskoj, ali bez svojih knezova i župana, tako da su se oko Bijele Hrvatske, koja je i dalje imala svoje knezove, počela okupljati sva hrvatska područja  stvarajući tako hrvatsku državu.