Arhiv tekstova

»Bavljenje veterinarskom strukom privatnom inicijativom počeo sam još 1992. godine, čim je to zakon dopustio – prvo Zakon o radu, a onda i Zakon o zdravstvenoj zaštiti. Počeo sam samostalno raditi, a 1993. godine bili smo trojica, jer je to bio uvjet da se veterinarska djelatnost obavlja u okviru veterinarske postaje. Tako smo iz veterinarske ambulante izrasli u veterinarsku postaju. To znači veće ovlasti, veću odgovornost i više posla. Zašto više posla? Onaj tko je posao organizirao kao veterinarsku postaju, taj je imao pravo natjecati se za poslove po programu mjera kod Ministarstva poljoprivrede, šumarstva i vodoprivrede Republike Srbije, što smo mi i uradili. To su preventivna cijepljenja, tuberkulinizacija krava, odnosno ispitivanje krava na bolest tuberkuloze, vađenje krvi kod koza, ovaca, cijepljenje pasa i mačaka protiv bjesnoće, čišćenje od parazita, pregled mesa na trihinelu. Tako smo se polako razvijali i 1996. proširili poslovni prostor«, kaže Grgo Tikvicki o početku rada i razvoju ove veterinarske postaje, naglašavajući kako se, zbog opsega posla i zbog same zakonske regulative i usklađivanja ovdašnjeg zakona o veterinarstvu s europskim propisima, pokazalo da se veterinarska postaja mora opremiti i osuvremeniti. 

»Tako smo praktički sve počeli graditi iznova i dobili nov suvremeni objekt. Osiguran je prostor za suradnike, da oni imaju gdje raditi, presvući se, doručkovati. Također smo dobili i šalter prostoriju, odnosno prostoriju u kojoj se nalaze suradnici koji u isto vrijeme mogu primiti više klijenata. U starom dijelu smo napravili ambulantu isključivo za male životinje. Za ovu adaptaciju nismo dobili novac od ministarstva, izgradnju smo riješili vlastitim snagama, što iz vlastitih sredstava, što iz sredstava kredita.«

HR: Kojim se poslovima bavi vaša veterinarska postaja?

Naša veterinarska postaja se bavi preventivom, to su poslovi koje smo na natječaju dobili od države, a bavimo se i kurativom. Što se i jednog i drugog dijela posla tiče, tu djelatnost obavljamo kako u ambulanti, tako i na terenu. Mi smo operativna služba, najniža instancija u izravnom kontaktu sa strankama i pacijentima. Iznad nas se hijerarhijski nalaze veterinarski specijalistički institut, inspekcija i ministarstvo. Te poslove po programu mjera država propisuje, naređuje, kontrolira, povremeno plaća, a povremeno plaćaju sami vlasnici životinja. Sad je upravo takva situacija, da jedan dio plaća država, a jedan dio vlasnici životinja.

HR: Što spada u preventivni rad koji obavljate?

Preventiva je sprječavanje pojave i rad na suzbijanju i iskorjenjivanje naročito opasnih zaraznih bolesti kod domaćih životinja, od kojih neke prelaze i na ljude, što znači da su zarazne. Što se tiče veterinarske djelatnosti, jest da prvenstveno liječimo životinje, ali veterinari su zapravo u službi i ljudi i domaćih životinja, jer se neizravno bore i za zdravlje ljudi. Jedan dio poslova odnosi se i na kontrolu životnih namirnica. Imamo pravo ispitivati meso na trihinelozu, to je naročito opasna zarazna bolest, dakle imamo pravo kontrolirati meso koje se koristi za vlastitu uporabu. Onaj tko, recimo, želi napraviti kobasice i ima svoju svinju ili ju je kupio može donijeti meso u bilo koju veterinarsku postaju koja obavi pregled mesa na trihinelozu. Ostale analize radi veterinarski specijalistički institut, mislim na mikrobiološka ispitivanja, a što se tiče ispitivanja trihinele u klaonicama, to rade veterinarski inspektori, to je meso za javnu potrošnju. Kod svinja se radi i cijepljenje protiv svinjske kuge, to je opasna zarazna bolest. Cijepljenje se radi još ove i vjerojatno sljedeće godine, a da bismo mogli izvoziti svinjsko meso u Europsku Uniju moramo prestati s cijepljenjem i biti čisti od svinjske kuge. Trenutačno jesmo čisti od svinjske kuge, ali još radimo cijepljenje. Što se tiče konja, država vodi računa o tome da se suzbije infektivna anemija kopitara (IAK), koja kod nas trenutačno nije dijagnosticirana, ali postoji obveza vađenja krvi i kontrole konja na ovu bolest. Što se goveda tiče, trenutačno se ispituje tuberkuloza, a kod krava se vadi krv i ispituje se na  brucelozu i leukozu, a ponekad i na druge bolesti. Kod koza i ovaca se trenutačno vadi krv i ispituje se na brucelozu i zarazni pobačaj.

HR: Što još spada u domenu poslova veterinarske struke radi zaštite zdravlja životinja?

Uz preventivne mjere, imamo obvezu i obilježavanja životinja. Kod krava, svinja, koza i ovaca obilježavanje se radi ušnim markicama, a kod konja smo prešli na obilježavanje čipovima, koji se upotrebljavaju i kod pasa i mačaka. Za sve životinjske vrste, osim za konje, postoji središnja baza podataka, znači sve ono što mi radimo, što je država propisala, ona to i kontrolira, a mi smo to dužni uraditi i unijeti u centralnu banku podataka. Kad sve to uradimo, vlasnik koji koristi naše usluge sa svom urednom dokumentacijom može dobiti zdravstveno uvjerenje, odnosno tzv. bijeli pasoš i ima pravo kod krava dobiti plavi pasoš, koji je rezultat obilježavanja teleta i provedenog cijelog programa mjera na teletu, a kasnije na junetu, kravi i biku. Ako se promet obavlja unutar općine u tom slučaju su plavi pasoš i bijeli pasoš (uverenje o zdravstvenom stanju životinja) dovoljni za promet životinja, a ako životinja ide izvan općine onda izdajemo transportno uvjerenje i papire o dezinfekciji vozila. Znači, ako želimo zdravlje i životinja i ljudi i ako želimo da sve bude u legalnim tokovima onda je ovo neophodno uraditi na životinjama. U tom poslu mi surađujemo s vlasnicima, a račune svakog mjeseca polažemo inspekciji i institutu i sve unosimo u središnju bazu podataka Republike Srbije. Radimo sa svim životinjskim vrstama, dakle i s ekonomski vrijednim životinjama koje služe za prehranu ljudi, tako i s malim životinjama, mislim na pse i maèke. Iznimno nam donose i pojedine egzotične vrste. Sve slučajeve koje mi kao operativna služba ne možemo riješiti, šaljemo na višu instanciju.