Arhiv tekstova

Specijalni rezervat prirode »Gornje Podunavlje« najočuvanija je ritsko-močvarna cjelina na toku Dunava kroz Srbiju. Prostire se na aluvijalnoj ravni lijeve obale rijeke, neposredno od granice s Mađarskom do Bogojeva u duljini od 64 km, na površini od 20.000 hektara. Tvore ga dva velika rita – Monoštorski i Apatinski, te područja Štrpca, Kozare i Karapandža. Najveći dio rezervata pokriven je kompleksima ritskih plavnih šuma, koje su raritet općenito u Europi. Skupa s desnom obalom, plavnim područjem u Hrvatskoj, poznatom po Kopačkom ritu i plavnim područjem Karapandža u Mađarskoj tvori prirodnu cjelinu ranih plavnih krajolika Podunavlja. Sa svojim rukavcima i poplavnim vodama Dunav je svojim tokom dao osnovni pečat Gornjem Podunavlju. Sporo tekući i zavijajući tvori rukavce, tzv. dunavce i meandre, a razlijevajući se pravi ritove, bare i močvare. 

Opsežni melioracijski radovi poduzeti na isušivanju zemljišta u posljednja dva stoljeća prouzročili su svođenje današnjega područja pod utjecajem plavnih voda druge najveće europske rijeke na uski pojas uz Dunav, tako da današnje granice rezervata predstavljaju samo ostatak nekada puno rasprostranjenijih ritskih ekosustava na tlu Panonske nizine. Izgradnjom obrambenog nasipa 60-ih godina prošloga stoljeća drastično je izmijenjen vodni režim u tom području, a to je ugrozilo opstanak podunavskih ritova. Pa ipak, zahvaljujući svojoj autentičnosti, cjelovitosti, te zadržanoj izvornosti, ovo prirodno dobro danas uživa visok stupanj zaštite. Specijalni rezervat prirode Gornje Podunavlje stavljen je pod zaštitu države 20. srpnja 2001. kao prirodno dobro I. kategorije. U toku Dunava kroz panonsku ravnicu čovjek je oduvijek bio bitan čimbenik. Vremenom je formirana zasebna ikonografija i kultura življenja u Podunavlju. Neka od naseobina, poput legendarnoga Bodroga, našla su se na putu moćnoj rijeci i zauvijek nestala u njezinim virovima. Druga, poput  Bačkog Brega, Bezdana, Bačkog Monoštora, Sonte, Bača, Plavne, Vajske i Bođana i danas njeguju izvorni folklor i bogatu tradiciju Podunavlja. U suvremenom aktivnom procesu smanjuje se pritisak koji nameće eksploatacija, a okreće se prema uzgoju, zaštiti, turizmu, edukaciji i sličnim formama. Svakako, perspektiva žitelja mjesta vezanih uz SRP Gornje Podunavlje, uz malo ulaganja, a više uporabe prirodnih resursa, leži u ruralnom turizmu.  

 

Biseri Gornjeg 

Podunavlja

 

Prvi  i najveći iskorak u ovoj grani turizma vezan je uz Bački Monoštor, kojega nazivaju i Biserom Gornjeg Podunavlja. Ovo živopisno selo smješteno je između prekrasnih gustih šuma i između rukavaca Dunava, na rubu Monoštorskog rita. Na području Bačkog Monoštora postoje ostaci starih utvrđenja, a najpoznatije među njima je mađarsko utvrđenje Bodrog. Turistička ponuda Bačkog Monoštora zasniva se na prirodnim ljepotama šuma i voda, te na bogatoj kulturološkoj tradiciji mještana, većinom Hrvata Šokaca. Njihova jedinstvena bogata narodna nošnja izrađuje se dulje od dva stoljeća. U samom naselju iz doba Marije Terezije još uvijek su vidljivi ostaci kuća građenih od prirodnih materijala. Središnje mjesto u selu zauzima katolička crkva svetih Petra i Pavla koja je pod zaštitom države. 

Bački Monoštor je poznato lovno i ribolovno područje, a nadaleko su poznati i monoštorski kulinarski specijaliteti. Jedna od onih koji su se svojim smještajnim kapaciteta uključili u ovaj vid turizma je Janja Šomođvarac.. 

»Preuredila sam dvije sobe, opremila ih za iznajmljivanje turistima. U standardnoj ponudi imam spavanje sa seljačkim doručkom. U ponudi imam samo domaće proizvode. Najviše me oduševljavaju biciklisti. Oni uglavnom dolaze iz velikih europskih gradova i život u prizemnoj, seoskoj kući, prehrana na domaći način i naši prekrasni krajolici jako ih privlače. I dosta su galantni. Prihodi od ovoga vida turizma su solidni i mislim da je u ovoj grani i budućnost našega sela«, kaže nam Janja Šomođvarac. 

Na krajnjem sjeverozapadu Vojvodine smješteno je još jedno šokačko selo, Bački Breg. Ovo pitomo naselje ima izuzetno povoljan zemljopisni položaj. U neposrednoj blizini je granični prijelaz sa susjednom Mađarskom. Uz rijeku Plazović u ataru sela izraženi su barski tereni, među najznačajnije spadaju Zmijište i Gornja Pašarina. Bački Breg je i danas poljoprivredno naselje, a zbog blizine graničnog prijelaza sve su vidljivije odlike tranzitno-trgovinskog sela. 

U južnom dijelu Gornjeg Podunavlja smještena je Sonta. Po broju žitelja najveće šokačko selo u Bačkoj, ima bogate prirodne resurse za razvoj ruralnoga turizma. Atar Sonte proteže se od Dunava, na zapadu, do kanala Dunav – Tisa – Dunav na istoku. Bogati lovni i ribolovni tereni privlače mnoge lovce i ribiče iz bliže i dalje okolice, pa je tako u vrijeme organiziranih lovova LU »Fazan« na automobilima moguće vidjeti registarske pločice iz svih dijelova Srbije. 

Svakako, najatraktivnije je jedno od najvećih prirodnih mrestilišta ribe na ovim prostorima, Hagla, ili kako je stari Sonćani zovu Agla. Nedirnute šume, ispresijecane brojnim kanalima, tvore nestvarnu sliku, »ozvučenu« pjevom brojnih rijetkih primjeraka ptica. U svim dijelovima sonćanskoga atara i danas postoje aktivni salaši, od kojih je nekoliko zadržalo izgled iz vremena od prije stoljeća i više. Neki od njih adaptirani su, pa tako pružaju i mogućnost smještaja posjetitelja uz puni komfor. Potencijal je i bogata kulturološka tradicija Sonte, koju s uspjehom čuvaju tri institucije kulture. Institucija hrvatske nacionalne zajednice, KPZH »Šokadija«, gradi i budući »Šokački dom«, koji će u perspektivi biti nezaobilazna točka na karti turističke ponude sela. Svakako, ukoliko Sonćani žele postati bitan čimbenik u turističkoj ponudi, bit će neophodno riješiti pitanja smještajnih kapaciteta i ponude kako kulinarskih, tako i etno-pro-izvoda. 

 

Južnobačko 

Podunavlje

 

Prostori južnobačkog Podunavlja nisu ništa manje zanimljive destinacije za domaće i inozemne turiste. I njih odlikuju bogati lovni i ribolovni tereni, te bogata povijesna, možda i najbogatija na ovim prostorima i kulturološka zaostavština predaka onih koji danas obitavaju na tom području. Općina Bač prostire se na  367 km2, a naseljava je oko 17000 žitelja. Zapadnu granicu općine tvori Dunav, u duljini od 43 km. Srednjovjekovna tvrđava u Baču poznata je kao svojedobno jedna od najvećih utvrda u Panoniji. Sredstvima europskih zaklada ova tvrđava se revitalizira, a danas se unutar ostataka njezinih zidina održavaju mnoge kulturne manifestacije. Jedna od nezaobilaznih destinacija i danas zaštitni znak Bača je franjevački samostan, izgrađen u XII. stoljeću. 

Jedno od najočuvanijih spomenika istočnjačke kulture na ovim prostorima je i tursko kupatilo. Još uvijek su vidljivi ostaci keramičkih cijevi za dovod tople i hladne vode. U središtu Bača, u kući obitelji Gebauer, otvorena je i prva ljekarna u Vojvodini (XIX. stoljeće). 

U  vrijeme križarskih ratova u okviru današnjeg franjevačkog samostana bila je ustanovljena i bolnica, za koju se pretpostavlja da je bila prva u ovom dijelu Europe. Po sačuvanim starim zapisima, u XV. stoljeću sazidan je i manastir Bođani. Danas u njemu borave monasi iz manastira Kovilj. Manastir Bođani i manastir Kovilj jedina su dva pravoslavna manastira na prostorima Bačke. U blizini manastira, kod sela Vajska otkrivena je neolitska nekropola s nalazima keramike i nekropola iz vremena velikih migracija sa zidanim grobnicama.

Turistička organizacija općine Bač, u suradnji s mnogim turističkim agencijama nastoji ove povijesne, arhitektonske, kulturološke i duhovne vrijednosti približiti što većem broju posjetitelja iz zemlje i inozemstva. 

»Posjedujemo ogromne potencijale za razvoj turizma«, kaže za Hrvatsku riječ direktor Turističke organizacije Bač Nikola Banjac. »Osim nadaleko poznatog povijesnog, kulturološkog i duhovnog naslijeđa imamo i zanimljive ambijentalne cjeline. Izgradili smo mrežu biciklističkih staza, a imamo i puno seoskih kućanstava koja su zadržala tradiciju i običaje svojih predaka. Poznato je kako se turisti koji dolaze iz Europe, pa u posljednje vrijeme i domaći, sve više okreću upravo segmentima koje mi nudimo. Trenutačno nastojimo uključiti što više ljudi u sustav pružanja usluga turistima. Otvorivši vrata Didine kuće u Baču, pionirski iskorak u predstavljanju nekadašnjeg načina života svojih predaka napravila je šokačka obitelj Čoban. Nadam se da ćemo uspjeti, osim tradicije  Hrvata Šokaca, na ovaj način turistima približiti i tradiciju ostalih nacionalnih zajednica koje obitavaju na prostorima naše općine. Osiguranjem i izgradnjom klasičnih smještajnih kapaciteta zaokružit ćemo turističku ponudu Bača.« 

Svakako, prirodna, povijesna, arhitektonska i tradicijska bogatstva moraju se poštovati, ali se isto tako moraju i ponuditi što većem broju posjetitelja. Prateći europske trendove, zaključak se nameće sam po sebi. Budućnost šokačkog Podunavlja svakako je u segmentu turizma koji je danas u najvećem usponu.