Arhiv tekstova

Srđan Vidaković nogometnu je loptu zavolio u ranom djetinjstvu, a čim je stasao za pionirsku vrstu već je bio član Dinama iz Sonte. Ništa čudno, jer i roditelji su mu iz Sonte, premda je rođen u Apatinu, 1986. godine. I nije dugo bio u Dinamu. Skauti iz Apatina odvode ga u Mladost pa vrlo rano mijenja klupske boje. Opet, ne zadugo. Jer skauta ima na sve strane, pa još mlađahnog Vidakovića odvode u Osijek, da brani boje drugoligaša Metalca. Ponudili su mu da igra za juniore NK Metalac iz Osijeka i tu je proveo jednu i pol sezonu, a drugu već igra za seniore. 

Opet, ne zadugo. Metalac ispada iz druge hrvatske nogometne lige i ne može ispunjavati obveze iz ugovora, pa Vidaković razmišlja o preseljenju. U toj je situaciji slamku spasa ponudio Grafičar-Vodovod, trećeligaš iz Osijeka, i tu među svojim vršnjacima mladi Vidaković brusi formu i nada se kakvoj boljoj ponudi. Nije dugo čekao.

 

PRELAZAK U OSIJEK

 

Zahvaljujući nogometnom oku Milana Španjića i Ljupka Petrovića, talentirani Vojvođanin doveden je u redove osječkog prvoligaša i danas je dio momčadi koja je, uz Šibenik i Cibaliju, najugodnije iznenađenje novoga prvenstva u HNL.

»Zapazio sam ga, skupa s Ljupkom Petrovićem, glasovitim nogometnim trenerom, i potom smo ga predložili tadašnjem treneru Iliji Lončareviću i on je prihvatio, pa je mladi Vidaković zakoračio u klub gdje su se kalili Gutzmirtl, Šuker, Vlaović, Pranjić i još desetine poznatih imena hrvatskog nogometa«, rekao nam je Milan Španjić, čovjek koji je u NK Osijek obnašao mnoge dužnosti, sve do predsjednika i direktora kluba.

»Prešao sam u polusezoni, doveli su me k Iliji Lončareviću i to je bio moj prvi profesionalni ugovor. Istini za volju, osjećao sam strahopoštovanje i glede trenera i glede suigrača, ali ubrzo potom Lončarević odlazi, dolazi Tomislav Steinbrückner, nameće novu taktiku, nameće agresivniju igru i ja tu nalazim sebe«, kaže Srđan Vidaković. Dobiva svoju poziciju, lijevog veznog s ofenzivnom zadaćom, a često igra i polušpicu i to mu odgovara i dodaje kako je u jako dobrim odnosima sa svojim suigračima. Redovito se druže, mada su obveze zahtjevne, česti i naporni treninzi, putovanja, gostovanja, ali prate ih dobri rezultati, pa Osijek ove sezone ne zaostaje za Dinamom. 

 

PRVENSTVO

 

»Istina, tu je i Šibenik, trenutačno na 3. mjestu s 33 boda, pa i slavonski rival Cibalia, također otkrovenje ove sezone, a do kraja jesenskog dijela sezone samo je još jedno kolo i ne može se ništa promijeniti. Dinamo će svakako biti prvak u ovom dijelu, vrlo vjerojatno i na kraju prvenstva, a nama Šibenik dolazi u goste u posljednjem kolu i tu je naša šansa. Uvjeren sam da ćemo ubilježiti tri boda, baš kao i na gostovanju u Šibeniku, gdje igramo uzvrat za Kup i da ćemo se plasirati u polufinale, mada je u nogometu sve moguće«, kaže Srđan Vidaković. 

Za nogometnu hrvatsku ligu kaže kako je prevelika i ne odgovara njezinoj kvaliteti te misli da bi Liga 10 bila ono pravo rješenje. 

Slobodnoga vremena je jako malo i rijetko se druži s prijateljima u Osijeku, mada je tu već gotovo punih pet godina i ima ih i u matičnom klubu, ali i u klubovima za koje je igrao. Privodi kraju obrazovanje u Srednjoj prometnoj školi i već iduće jeseni želi upisati fakultet, jer nogomet traje dokle traje, a treba imati zanimanje za čitav život. S Osijekom ga veže profesionalni ugovor do 2012. godine i želi ga odraditi pošteno, želi vratiti Osijeku sve što mu je pružio, ali volio bi poslije karijeru nastaviti u nekoj europskoj ligi, da se dokaže. Ostavio je traga i u Dinamu iz Sonte, u Mladosti iz Apatina, u Metalcu i Grafičaru, pa će tako i u Osijeku, gdje su svi puni hvale za mladoga Vidakovića.

 

SONTA - OSIJEK

 

Čim uzmogne, skokne do Sonte što je svega nekih 30-40  kilometara od Osijeka.

»Obično to bude svakoga drugoga tjedna, nakon utakmice u Osijeku, jer tada imamo slobodan dan, a često i moji prijatelji iz Sonte dođu na tekmu, ili je pak prate putem Hrvatskog radija ili HTV-a, pa me čekaju da ih počastim. Imam puno prijatelja u Sonti, imam rođaka i poznanika, i ako treba nekoga izdvojiti, neka to budu Aleksandar Barunov, Josip Gal i Marko Vidaković i naravno da ih ima još puno i neka se ne naljute oni koje nisam spomenuo. Imam i djevojku u Osijeku, zabavljamo se dugo i to je već ozbiljna veza«, kaže Srđan.

Evo, tek se vratio iz Sonte, bio je na poštedi zbog prehlade pa nije niti putovao u Split na susret s Hajdukom, mada je bio prikovan uz TV-ekran i krivo mu je zbog nepostojećeg jedanaesterca. Zapala ga je i svinjokolja kod bake i pohvali se kako su svinjokolje iste kao nekada. Samo Dinamo nije kao nekada. Tavori u Općinskoj ligi, veliko selo a slabi rezultati, ali ne kaže se badava – »koliko para, toliko muzike«.