Arhiv tekstova

Današnja priča o fotografiji ne pripada povijesti nego sadašnjosti, ali je svojom tematikom na određeni način vrlo povezana s prošlošću. Manuel Radić, 45-godišnji Australac zaposlen u sektoru industrije pri australskoj vladi, boravio je tijekom svog godišnjeg odmora u Hrvatskoj, upoznajući svoje  korijene i zemlju svoga oca Gina, koji se iz istarskog mjesta Radići prije puno godina  zaputio u »bijeli svijet«.

»Moj je otac u potrazi za poslom stigao u Australiju u grad Wollagong, i upoznao moju mater koja je skupa sa svojim njemačkim roditeljima također došla živjeti preko oceana. Ja sam njihovo najstarije dijete, a imam i godinu dana mlađeg brata i osam godina mlađu sestru«, započeo je priču Manuel.

 

AUSTRALIJA

 

Po dolasku u novi svijet njegov otac Gino se jedno vrijeme vrlo uspješno bavio nogometom, a nakon sportske karijere zaposlio se u velikoj čeličani. U međuvremenu je zasnovao obitelj, a u hrvatsko-njemačkom braku na engleskom govornom području nije bilo baš previše prostora za komunikaciju na hrvatskom jeziku.

»Otac je s materom uvijek govorio isključivo engleski, pa je to nastavio i sa mnom, te nisam imao nikakvih dodira s hrvatskim jezikom. S druge strane, s obzirom da su mi djed i baka s materine strane bili u neposrednoj blizini i čuvali me često, vrlo brzo sam naučio njemački jezik. Nažalost, svog hrvatskog djeda i baku nikad nisam uspio upoznati jer su preminuli godinama prije mog prvog posjeta Hrvatskoj. Hrvatska zajednica nije baš previše zastupljena u mom gradu, za razliku od ostalog dijela Australije gdje je vrlo brojna, pa je i to jedan od razloga mog slabog hrvatskog«, pojašnjava Manuel. 

 

HRVATSKA

 

»Moj otac ima sestru koja živi u Hrvatskoj, a njezino dvoje djece Marijan i Nataša su moji prvi rođaci i najbliža obiteljska poveznica s domovinom moga oca, a upoznao sami ih kada sam prvi put posjetio Hrvatsku 2001. godine. Prije toga nisam puno znao o zemlji svojih predaka i današnjih rođaka, uglavnom samo opće činjenice da je to poljoprivredna zemlja koja jednim svojim dijelom izlazi na Jadransko more. Bio sam ugodno iznenađen kada sam posjetio Radiće, rodno mjesto moga oca koje se nalazi u općini Sveti Lovreč u Istri, 12 kilometara od grada Poreča. Ujedno sam bio i emotivno ganut kada sam obišao grob moga djeda i bake koji su tamo pokopani. U kontaktu s hrvatskim rođacima naučio sam i nekoliko osnovnih hrvatskih riječi i pozdrava poput: dobar dan, laku noć, kako si, hvala puno i drugo, te sam tako polagano počeo osjećati dio svojih korijena. Od tada do danas sam se već četiri puta ‘vraćao’ u Hrvatsku i sada je to već jedno posebno osjećanje svaki put kada ponovno dođem. Primjerice, sada već osjećam potrebu navijati i za Hrvatsku kada je u pitanju neki sportski događaj koji imam prilike vidjeti na televiziji. Opet, i gastronomija je odigrala svoju ulogu i volim pojesti neke od specijaliteta hrvatske kuhinje, ali sada s drugim ‘osjećajem’. Također, kada smo u Hrvatskoj često kupujemo tradicionalni domaći istarski sir, rakiju – grapu i ostale proizvode domaće radinosti, a posljednji put kada smo bili uživali smo jesti svježe voće, ubrano s grana voćaka, što u Australiji baš nemamo prilike činiti. Nažalost, nismo u prilici dolaziti baš svake godine u Hrvatsku, jer je to veliki put i uvijek moramo nekako isplanirati i ostali dio odmora u trajanju od nekoliko tjedana, ali ćemo nastojati dolaziti kad god je to moguće«, naglasio je Manuel Radić na koncu priče o sebi, kao glavnom liku s fotografije. 

 

TENIS

 

Manuel Radić je i izvrstan tenisač, pa je dolazak u domovinu svojih predaka iskoristio i za nastup na velikom međunarodnom seniorskom turniru u Poreču, na kojemu je uspio izboriti plasman u finale.