Arhiv tekstova

Počeo je Advent. Vrijeme kada se vjernička zajednica priprema za Božić. No, ne samo kao blagdan, nego više kao događaj jer Božić bez susreta sa živim Bogom i neće biti Božić. Stoga svjetlo za kojim čeznemo i koje označava paljenje adventske svijeće daje naslutiti da Boga susrećemo u svjetlu objave i svjetlu svojih pozitivnih stavova prema Bogu i ljudima. Poslužit ću se jednom pričom Bruna Ferrara u malo skraćenom obliku da nam bude jasnija poruka. 

 

Put sumnje

 

Bio neki kralj koji je htio odrediti nasljednika. Imao je tri sina i dao im je zadatak da mu odgovore, ali iskustvom, što je na kraju svijeta. Gideon, najstariji sin, odmah krene na put. Od rana je djetinjstva bio jako nepovjerljiv: u sve je sumnjao – i u ljude i u stvari. Stoga se, polazeći na kraj svijeta, okružio naoružanom vojnom pratnjom. Vojska se kretala sporo i oprezno, posvuda se osvrćući, pribojavajući se zasjeda sa svih strana. Jednoga je dana kolonu zaustavilo veliko stablo. Stablo reče Gideonu: Najstariji kraljev sine, uputio si se onamo gdje vlada velika studen. Moraš se opskrbiti drvima. Uzmi stoga moje sjeme, ono će ti osigurati potreban ogrjev. Tko bi mogao čekati da sjeme izraste. Bacio ga. Stoga sruši stablo, iscijepa i drvo poveže. No tek što su stablo izrezali u cjepanice, one učas nestadoše. Pred vojnicima se našla tek hrpa pepela. Okružen hrabrim vojnicima, Gideon se uputi dalje. Što je više napredovao, to je studen bivala jača. Pod njihovim se nogama zemlja ledila. Potraga je bila besmislena, jer je sve uokolo bilo bijelo, smrznuto, gotovo prozirno. Kamo god su stigli, čekao ih je led. Gideon se vrati kući i izvijesti oca: Na kraju svijeta je sama studen, pustoš i beskrajni led.

 

Put straha

 

Sljedećega je dana na put krenuo drugi sin, Beno. On je od djetinjstva bio kukavica, a najviše se bojao mraka. Beno pred polazak pomisli: Idemo na kraj svijeta, ali onamo moramo stići prije mraka. U kola je upregnio tisuću najbržih konja. Vitlajući bičem, tjerao ih je da jure brže od vjetra. Ledenom pustinjom je projurio poput munje i stigao na rub velike provalije. Dno bezdana bilo je u gustom mraku. Odnekud je doletio albatros i šapnuo mu: Želiš li doći do svjetla, popni se na moja široka krila. Odvest ću te sigurnim putem. No plašljivi Beno nije htio ni čuti. Okrenuo je kola i ponovno potjerao konje u galop da se hitno vrati u kraljevski dvorac. Pred oca je došao s viješću: Na kraju svijeta je mračna provalija. 

 

Put povjerenja

 

Sljedećega je jutra došao red na Benjamina, najmlađega kraljeva sina. Uz njega nije bilo vojske ni brzih konja, krenuo je pješice, posve sam. Putovao je polako, slušao i promatrao svijet oko sebe. Kad je stigao na početak ledene pustinje, našao je hrpu pepela i sjeme što ga njegov brat bijaše odbacio. Uzeo je zrno, otkopao zemlju i pažljivo ga posadio. Nakon toga je legao i zaspao dubokim snom. Nije znao koliko je dugo spavao, no kad se probudio, stablo bijaše izraslo. Mladić je odrezao nekoliko grana, naložio vatru, ogrijao se, a onda hrabro krenuo dalje. Nakon toga do velikoga ponora, i njega je čekao albatros. I Benjaminu je ponudio isto što je nudio njegovu bratu. Mladiću je srce jače zakucalo, ali se ipak odvaži i sjede ptici na leđa. Ptičurina ga, mašući jakim krilima, ponese u mrklu noć. Neko vrijeme nije ništa vidio, no uskoro je počelo svitati. Ptica ga je donijela pred osvjetljena vrata na kraju svijeta. Kad su se vrata otvorila, Benjamin ugleda novi dan. U njegovu svjetlu sve je bilo jasno, lijepo, veselo. Benjamin poželi da pođe u ono svjetlo, no odustade jer kralju bijaše obećao izvješće o svemu što je vidio. Zagrabio je šakom svjetlo i ponio ga sa sobom natrag. Kad se vratio u dvorac, rekao je ocu: Na kraju svijeta je svjetlo kakvo nikada dosad nisam vidio. Starac je ustao i rekao: Put sumnje vodi u pustinju, put straha u noć, a put povjerenja u svjetlo.  Benjaminov put mi se sviđa, on će biti novi kralj.

Priča je naivna, ali je poruka jasna. Vrijeme u kojem živimo daje dovoljno razloga i za bojazan i za sumnju ali vrijeme prolazi. Moramo poći u tom vremenu jer je sada naš Advent. Hoćemo li donijeti šačicu svjetla ovisi o našem povjerenju. Vjerujemo li Bogu koji nam pali svjetlo ovoga Adventa.