Arhiv tekstova

Od prije nekoliko dana, Hrvatski kulturni centar »Bunjevačko kolo« iz Subotice djeluje u istim, a bitno drugačijim, uređenim prostorijama. Uredske su prostorije obnovljene i osvježene, koriste se i oni prostori koji su godinama, čak desetljećima bili zapušteni, pa se članovi ovog najvećeg i najbrojnijeg hrvatskog društva sada doista ne mogu požaliti na uvjete.  

»Radove smo počeli ljetos, kada smo restaurirali veliku dvoranu i hodnik ispred nje«, kaže predsjednik Izvršnog odbora Hrvatskog kulturnog centra »Bunjevačko kolo« Davor Dulić. »Kupili smo materijal, okupili naše dečke, plesače iz prvog ansambla, srušili zidove, gletali, bojili, stavljali gipsane ploče. Pomoglo nam je i nekoliko roditelja.

Koliko sada HKC »Bunjevačko kolo« ima četvornih metara prostora?

Ne znam točno, oko 1200, ali sada imamo četiri funkcionalna ureda. Poslije 40 godina Bunjevačko kolo napokon ima prostor i za arhiv. Još samo da pronađemo sredstva i platimo profesionalce da nam riješe arhiv na način kako on treba funkcionirati i da nas obuče da mi nastavimo tako raditi. Imamo prostoriju za sastanke, radne prostorije, klub za mlade, kvalitetan backstage, prostore za sve sekcije koje rade – likovnjake, dramce, glazbenike... Svi sada imaju dobar prostor za raditi. Mislim da sada napokon imamo optimalne uvjete za rad.

Što sve Bunjevačko kolo priprema do kraja godine?

Bunjevačko kolo svaki mjesec ima izrazito puno aktivnosti. Nabrojat ću samo neke koje smo ovih dana imali i one koji će se u prosincu događati. Ugostili smo Hvarane u velikoj dvorani, dječji folklorni ansambl nam je nastupao u Dvorani sportova, a ovoga smo tjedna imali i posljednje pripreme za veliki godišnji koncert prvog izvođačkog folklornog ansambla. To će biti vrijedno vidjeti. Koncert će biti 11. prosinca u dvorani Bunjevačkog kola, a prije toga 6. prosinca imamo proslavu Mikulaša za svu našu djecu iz zajednice, s prikladnom predstavom, folklorom i raznim zanimljivostima u programu, te kvalitetnim darovima, paketićima. Poslije toga 18. prosinca idemo u Metković (Hrvatska) i Bitolu (Makedonija). 

Legendarni subotički glazbenik Gabor Lenđel zamolio je suradnju Bunjevačkog kola. On je okupio svoj stari bend i pokušat će mjesečno, ili svakih mjesec i pol dana u Bunjevačkom kolu živom svirkom podsjećati svoju generaciju, ali i mlađe, na nekadašnje dane. Pokušat ćemo, dakle, da zaživi svirka u našem prostoru, a prva će biti 26. prosinca. Samo 4 dana poslije toga, poslije dugog niza godina u Bunjevačkom kolu imamo organiziran doček Nove godine, u tamburaškoj, svečanoj varijanti. 

Zimski mjeseci brzo prolaze. Kako teku pripreme za Veliko prelo?

Pripreme su u tijeku, karte će uskoro biti u prodaji. Velikih programskih novina neće biti, jer ako bismo unosili bitne novine onda bi se bitno promijenila i bit prela. Ali će zato, kao i svake godine, biti iznenađenja po pitanju izvođača, a tko će to biti, objavit ćemo nekoliko dana prije puštanja karata u prodaju. 

Znači, moglo bi se generalno reći da su uvjeti za rad dobri i da se dobro radi. No, ima li problema?

Gledajte, kad se puno radi, onda ima i problema. Izgleda da je u našoj zajednici najbolje ne raditi. Najmanje je problema kad se ništa ne radi. Bunjevačko kolo trenutačno ima, kao i svi danas, problema s financiranjem. Mi smo institucija koja sve što radi, radi iz donacija. Pokušavamo i samoprivređivati, ali to je malo, nedovoljno. No, nekako ipak uspijevamo osigurati novac za projekte Bunjevačkog kola koji služe cijeloj zajednici, kao i gradu i regiji – Prelo, Dužijanca, Festival bunjevački pisama, likovne kolonije, nastupi velikog folklornog ansambla itd. Ali, nitko do sada još nije našao za shodno pronaći vremena za razgovor o tome da se osiguraju proračunska sredstva za funkcioniranje samog Bunjevačkog kola, kako bismo unaprijed znali na što možemo računati. Uvijek ima namjenskih sredstva za projekte i to je u redu, to funkcionira, vidjeli smo to posljednje 2-3 godine, jedino nema sredstava za kuću koja sve to organizira – za režijske troškove, struju, grijanje, telefone, plaće. Evo, to su naši dnevni problemi. Pa zato moram pohvaliti suradnju s javnim komunalnim poduzećima koja je sjajna, imaju puno razumijevanja, jer inače Bunjevačko kolo već odavno ne bi funkcioniralo. 

Kakva je podrška Upravnog odbora HKC-a za rad institucije?

Upravni odbor funkcionira sjajno. To je dobro uhodan i uštiman tim. Ljudi su u Upravnom odboru profilirani sukladno svojim dosadašnjim iskustvima, znanju, afinitetima, sposobnostima i svatko u svom segmentu savršeno funkcionira, puni su povjerenja jedni prema drugima, a paralelno i poduzetni. To je Upravni odbor koji otvoreno gleda na poslovanje Bunjevačkog kola, koje odavno nije kulturno-umjetničko društvo i koje odavno funkcionira kao kulturni centar, ne samo imenom, nego i gabaritima svojih poslova, članstvom, protokom ljudi. Jedino ne statusno, u hrvatskoj zajednici. Pogotovo kod krovnih institucija. Ovaj Upravni odbor je zreo da podnese takve izazove i da probleme rješava u hodu. Naravno, uz jasnu i dugoročnu strategiju rada i razvoja. Jedino što imamo jako malo sugovornika u hrvatskoj zajednici. Možda ću pretjerati, ali mogu reći kako u hrvatskoj zajednici niti nemamo sugovornika. 

A gdje onda imate sugovornike?

Ono malo što imamo sugovornika to su vlasti u gradu, pokrajini, republici. Nije Bunjevačko kolo institucija koje može odlučivati o nekim stvarima. Upravo zato postoje institucije poput političkih stranaka, nacionalnog vijeća ili zavoda za kulturu, koji bi mogli neke stvari priskrbiti Bunjevačkom kolu, koje jest stožer u određenom segmentu društvenog života i kulture naše zajednice. Te institucije imaju svoje proračune, rade svoje projekte, rade sve ono što ne radi Bunjevačko kolo. A upravo su te institucije one koje mogu ostvariti dijalog s gradom, pokrajinom i republikom, i za rezultat imati da Bunjevačko kolo riješi osnovne egzistencijalne probleme. 

Kako onda rješavate hladni pogon?

Bunjevačko kolo jest djelomično stavka u gradskom proračunu, godišnje dobije 600.000 dinara za režije, a troškovi režije su nam preko 4,5 milijuna dinara. A ono drugo što dobivamo, to je za konkretne projekte i mi to i ostvarujemo, sukladno kvaliteti koju nudimo. Za to i imamo ogromnu podršku, što se i vidi posljednjih godina. Znači, mi izvan hrvatske zajednice imamo podršku. Čini mi se da bismo, kada bismo bili malo manje ambiciozni, podršku imali i u hrvatskoj zajednici. Kada spominjem hrvatsku zajednicu, naravno mislim na Hrvate iz Vojvodine, a ne na diplomatska tijela ili institucije u Republici Hrvatskoj.