Arhiv tekstova

U subotu, 14. studenoga, u Baču je održana središnja proslava obilježavanja 100. obljetnice »Tvrđave« nogometnog kluba iz Bača. Godine vrijedne poštovanja – kako glasi i naziv monografije objavljene ovom prigodom.

Nogomet u Baču najstariji je, najmasovniji i najpopularniji sport. Prva lopta je vlakom stigla u Bač 1909. godine, a donio ju je tadašnji gimnazijalac, a kasnije profesor Martin Evetović iz Subotice, koji je u Bač dolazio kod strica Ivana Evetovića, tadašnjeg bačkog župnika. Okupivši školarce, gimnazijalci osnivaju »Bácsi torna klub«, tj. NK »Bački fiskulturni klub«. Prvi trener je već spomenuti Subotičanin Martin Evetović, a prvi predsjednik kluba je Franjo Riman, budući liječnik. Igralište je bilo u dvorištu Bačke tvrđave, a utakmice su igrane uglavnom u ljetnom razdoblju i bile su turnirskog tipa. 

Život kluba ovisio je o samim članovima, tj. igračima i zaljubljenicima u nogomet. Sami su se financirali organizirajući razne priredbe, balove i igranke. Na imanju Uprave crkvenih dobara postojalo je tenisko igralište i klizalište na kojima su organizirani razni susreti i natjecanja i tako stvarani prihodi za daljnji rad. 

Prva službena utakmica odigrana je 9. srpnja 1910. godine između »Bačkog fiskulturnog kluba« i »Sloge«, nogometnog kluba iz Bačke Palanke. U to vrijeme već je postojao Nogometni klub »Bačka« u Subotici, koji je imao velikog utjecaja na razvoj nogometa na ovim prostorima. Stoga ne čudi da su i prva Pravila o nogometu u Bač stigla iz Subotice, iz NK »Bačke«. Najbolje rezultate klub postiže sredinom drugog desetljeća postojanja, kada mijenja naziv u NK »Omladina«. Tih godina tri puta zaredom osvajaju Lestmaisterov kup, koji se po tradiciji održavao u Odžacima.

No, ako ne najbolja, sigurno najpopularnija bila je generacija poslije Drugog svjetskog rata. Na inicijativu tadašnjeg bačkog učitelja Antuna Kesejića klub mijenja naziv u NK »Tvrđava« koji i danas nosi. Član je Somborskog nogometnog centra i po riječima Ljudevita Kovačeva – Lajče, tadašnjeg nogometaša, to je bila jedna od jačih skupina tog vremena.

»Snaga te generacije bila je u tome što smo skoro deset godina igrali zajedno, poznavali smo se u dušu, a bila je prisutna i velika kolegijalnost«, prisjeća se tih dana čika Lajča, jedan od najpopularnijih bačkih nogometaša svih vremena. U timu su tada igrali Josip i Antun Kovačić, Vince Nemet, Stipan Lukić - Pisa, Franjo Balgavi, Pava Bartolović, Josip Margetić, Marin Rožić, Ivan Kolarić, Josip Polih - Zepa, Milan Krstić, Stipan Krempatić, Franja Kesejić, Pišta Hornjik, Josip Antalović... 

»Zanimljivo je spomenuti da je tih godina Franja Kesejić iz NK ’Tvrđave’ prešao u zagrebački ’Dinamo’. No, budući da su za njegovo mjesto u timu konkurirala braća Horvat, nije došao do izražaja, pa prelazi u NK ’Lokomotivu’, gdje je bio i trener. Kasnije se bavio sportskim novinarstvom. I ja sam odlazio i u Osijek i Rijeku, ali sam se uvijek vraćao ’Tvrđavi’ i Baču i tu sam i ostao.«  Prisjeća se čika Lajča mnogih zanimljivih događaja i anegdota s raznih putovanja i gostovanja, primjerice kada je utakmica završila neriješenim rezultatom 1-1, a oba gola postigao je igrač »Tvrđave« ili kada je na jednoj utakmici sam dao svih sedam golova, itd. U to vrijeme putovalo se raznim prijevoznim sredstvima – zaprežnim kolima, kamionom, a tek kasnije vlakom ili autobusom. »Osobito su bile popularne prijateljske utakmice s klubovima iz šokačkih sela – Bačkog Monoštora, Sonte itd. Zanimljivo je reći kako su gotovo svi igrači bili i članovi Seljačke sloge, koja je u to vrijeme još djelovala u Baču, pa smo se svi družili i na kulturnom polju. Ja sam iz te generacije najduže ostao aktivni igrač. Uspio sam se uklopiti u novu generaciju stasalih momaka, djece kolonista doseljenih iz pasivnih krajeva Bosne i Hercegovine. S Tubićem, Kondićem, Šibalinom, Uzurovim, Banjcem i Stojakovićem ostvarili smo zapažene rezultate u Područnoj nogometnoj ligi Novi Sad, gdje je NK ’Tvrđava’ i danas« priča čika Lajča.

I tako se u Baču lopta kotrlja već punih 100 godina, a nogometaši su proslavili ovaj mali grad.  

»Malo mjesto, a poznato u cijeloj Europi«, rekao je jedan bački liječnik.