Arhiv tekstova Arhiv tekstova

Ljubav koja ostaje za povijest

Koncert Subotičkog tamburaškog orkestra, upriličen povodom 50 godina rada njegova umjetničkog voditelja Stipana Jaramazovića, održan je tijekom dvije večeri – 19. i 23. studenoga. Obje večeri vijećnica Gradske kuće bila je ispunjena brojnom publikom, koja je i ovoga puta došla čuti nadaleko poznate zvuke subotičkih tambura. 
Ujedno, posjetitelji su iskoristili priliku te uputili čestitke i zahvalu Jaramazoviću za njegov dosadašnji rad, očuvanje i produbljivanje tradicije tamburaške glazbe. 
 
Program koncerta 
 
Jedna od bitnih smjernica u radu Stipana Jaramazovića je obuka djece. Kroz Jaramazovićevu školu je prošlo preko tisuću članova koji su se dulje vrijeme zadržali u ovome orkestru. Pokazatelj ovoga rada je i Dječji tamburaški orkestar, koji je glazbom i otvorio ovaj koncert. 
Program ovoga koncerta činile su skladbe koje su obilježile proteklih 50 godina rada. Jaramazović je surađivao s mnogim solistima, kako vokalnim, tako i instrumentalnim, mnogim zborovima, školama, crkvama, udrugama i institucijama, no, jedna od najvećih suradnji, koja je donijela najviše ploda te koja je najviše utjecala na širenje tamburaške glazbe je suradnja s dirigentom Zoranom Mulićem, skladateljem i profesorom na novosadskoj Muzičkoj akademiji. »Ne želim umanjiti niti jednu suradnju, niti jedan kontakt, jer je iza svake suradnje ostalo nešto za povijest. Ali ipak najveća i najplodnija suradnja je ono što smo uraditi sa Zoranom Mulićem. Njegov doprinos ovome orkestru i tamburaškoj glazbi općenito je neizbrisiv«, kaže Jaramazović. Upravo ovim povodom na koncertu su se našle i skladbe koje je za Subotički tamburaški orkestar napisao Zoran Mulić, a izvedene su na mnogim natjecanjima širom svijeta.  
U proteklih 50 godina bilo je nebrojeno puno vokalnih solista koje je Jaramazović pratio. Bilo je među njima amatera, ali i profesionalaca. Ovom prilikom nastupili su oni koji u posljednje vrijeme rade sa Subotičkim tamburaškim orkestrom - Josip Francišković, Marija Jaramazović, Antonija Piuković i Antun Letić – Nune. Svi su se predstavili s po jednom pjesmom po Jaramazovićevoj želji. 
Za ovu priliku, pred kraj koncerta stalnom sastavu ovoga orkestra pridružili su se i nekadašnji članovi Subotičkog tamburaškog orkestra, koji sviraju u manjim orkestrima, u tamburaškim sastavima »Biseri«, »Hajo«, »Nesanica« i »Ravnica«. 
Stipan Jarmazović kaže kako i dalje planira i želi raditi s ovim orkestrom, osobito s novim članovima, te da će i dalje svirati, ali se želi malo i odmoriti i ulogu koncert majstora predat će mlađima. 
 
Neizbrisiv trag 
 
Stipan Jaramazović je počeo svirati 1959. godine. Bio je član Omladinskog kulturno-umjetničkog društva »Mladost« u Subotici i Omladinskog kulturno-umjetničkog društva »Ivo Lola Ribar« u Beogradu, a 1976. godine sa skupinom zaljubljenika u tamburu osnovao je Subotički tamburaški orkestar, gdje je bio predsjednik, član, i gdje je danas umjetnički voditelj. Obukom novih članova počinje se baviti 1982. godine, te na taj način započinje i svoju pedagošku praksu. Teško je precizno izbrojiti sve nastupe, ali brojka se vrti oko 2000 javnih nastupa. Bilo ih je najviše u Subotici, ali su se zvuci tambure zahvaljući njegovom angažiranju čuli u svim republikama nekadašnje Jugoslavije, Mađarskoj, Austriji, Njemačkoj, Belgiji, Španjolskoj, Italiji, Poljskoj, na prostorima nekadašnjeg Sovjetskog Saveza i u Izraelu. 
Za ovih 50 godina rada Jaramazović je ostavio neizbrisiv trag i dao veliki doprinos tamburaškoj glazbi uopće. Dugogodišnje iskustvo dovedeno do savršenstva doprinijelo je činjenici da su subotički tamburaši nadaleko poznati i priznati. Usavršavanje tehnike sviranja na ovom instrumentu, kao i precizan i ujednačen ton, također je dio njegova rada.  
 
  • Ministarstvo regionalnog razova i fonfova EU Repub
  • Jooble
  • Hrvatsko Nacionalno Vijeće
  • Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata
  • RS APV Pokrainska Vlada
  • DUZHIRH
  • Hrvatska Matica Iseljenika