Arhiv tekstova

Katarza je za mnoge u Srbiji, ali i inim republikama bivše države – strana riječ. No, dobar je znak kad mlade generacije žele (raz)otkriti krivce za stradanja na području bivše zajedničke države, kako bi svoje povijesno naslijeđe dočekali rasterećeni. Vukovar je u Hrvatskoj simbol ratne tragedije, o čemu svjedoče brojne žrtve u tom gradu razrušenom 1991. U Srbiji se, pak, Vukovar spominje u različitim kontekstima, ovisno tko o tome govori. Zbog toga je nedavni skup, koji je organizirala Inicijativa mladih za ljudska prava, u Skupštini Beograda imao posebnu težinu i značaj.  

 

Krivcima mora biti suđeno

 

»Odgovornost za rušenje Vuko-vara«, tema ove tribine, bez sumnje je korak prema rasvjetljavanju istine o tome što se događalo pod krinkom »patriotske obrane države« na tlu bivše SFRJ. Predsjednik Saveza udruga obitelji zatočenih i nestalih hrvatskih žrtava Ivan Pšenica zato je ukazao na važnost pokrenute debate i činjenice da iza nje stoji mlađi naraštaj iz Beograda. 

»Kad sam čuo za ovu inicijativu mladih, da budem iskren, naježio sam se, jer je njihova ideja, koja dolazi iz Beograda nakon 18 godina, hvale vrijedna. Sigurno je da je zločin u Vukovaru počinjen a da za njega praktički nema imenovanih krivaca, izuzev optuženih za zlodjela na Ovčari. Moramo ih sve imenovati, ne radi nas, nego radi budućih naraštaja«, rekao je Pšenica i dodao, kako najveća odgovornost za zločine u Vukovaru leži na tadašnjem političkom vodstvu Srbije koje je imalo neprihvatljivu tezu da »gdje god Srbin živi, tamo će biti Srbija«.

»Krivcima za razaranja i ubijanja u Vukovaru 1991. godine mora biti suđeno, a budućim generacijama treba biti ostavljeno naslijeđe obilježeno istinom i poštovanjem prema žrtvama«, ocijenili su sudionici tribine. Veleposlanik Republike Hrvatske u Beogradu Željko Kuprešak naglasio je kako događaje u Vukovaru treba shvatiti kao opomenu te da je utvrđivanje odgovornosti veoma važno za izgradnju budućnosti. Predsjednica srbijanskog Fonda za humanitarno pravo Nataša Kandić izjavila je kako nema više vremena i prostora za neprijateljstva i da je trenutak kada se mora misliti na buduće generacije. »Moramo im ostaviti naslijeđe koje će biti obilježeno istinom, poštovanjem prema žrtvama, priznanjem onog što se dogodilo i ostaviti im dovoljno pouzdanih činjenica da mogu samostalno, neovisno o raznim interpretacijama, suditi o tome što se događalo u Vukovaru«, smatra Nataša Kandić.

»Vukovar još uvijek traga za 462 nestale osobe i sve dok te sudbine ne budu rasvijetljene, to će vrijeme rata biti među nama«, upozorio je zamjenik gradonačelnika Vukovara Željko Pinjuh. »Kada bi se krivci procesuirali mislim da bi i mojim prijateljima u Vukovaru srpske nacionalnosti bilo lakše, jer bi se skinuo taj teret kolektivne krivnje i pokazalo bi se da svaki zločinac ima svoje ime i prezime«, dodao je Pinjuh.

 

Bolna iskustva

 

Za vrijeme opsade Vukovara, koja je trajala 87 dana, ubijeno je preko 1000 civila, a za tijela mnogih od njih se još uvijek ne zna. Ranjeno je oko 2500, dok je 5000 ljudi odvedeno u logore i zatvore u Srbiji. Vukovar je sustavno gađan s kopna, s rijeke i iz  zraka, a za ta tri mjeseca grad je skoro sravnjen sa zemljom. Prema podacima vukovarske bolnice ubijeno je ili poginulo 1624 branitelja i civila, od kojih 905 do sloma grada, a ranjeno je 1219 branitelja i civila. 

Tijekom  susreta u Starom dvoru beogradske Skupštine grada svoja bolna iskustva o boravku u logoru, odvajanju od supruga i traganju za nestalima podijelile su Valerija Kovač i Manda Patko iz Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja »Hrvatske majke«. Valerija Kovač u potresnom se govoru sjećala kako je s troje dece prevezena u Srijemsku Mitrovicu i kako je izgledao posljednji trenutak kada je vidjela svog supruga. Manda Patko prisjetila se kako su nju i supruga tukli kundacima prije nego što će ih razdvojiti i nju poslati u logor u Begejce, dok se suprugu od tada gubi svaki trag...

Svjedočanstva Vukovaraca koji su izgubili svoje najbliže i nakon 18 godina su strašna, a činjenica da se u Srbiji još uvijek žrtvama klanjaju samo nevladine udruge i rijetki pojedinci, nije dobar put ni za društvo niti za generacije koje dolaze. Iskrenost i otvorenost ovih izmučenih ljudi, koji su u Beograd došli podsjetiti na svoju priču i svojim primjerom pokazati koliko je rat zlo, bila je vrijedna ako ne medijske, onda bar ljudske pažnje, rekao je Korać – suštu istinu.