Arhiv tekstova

Pred nama je svetkovina Krista Kralja – zadnja nedjelja u crkvenoj godini. Ne bez razloga, Crkva pred nas stavlja razmišljanje o Isusu Kristu kao Kralju. No, on je posve drukčiji Kralj nego smo navikli misliti pod tim pojmom. Isusa vidimo kraljevati s križa, vidimo ga ovjenčana trnovom krunom, vidimo ga sagnutog gdje apostolima pere noge. Kakav je to čudan Kralj? Na jednom mjestu papa Benedikt XVI. razmišlja o tom otajstvu ovako:

Gledano sa strane evanđelja, doista postoji nešto što je suprotno vodećim suvremenim nastojanjima, neka vrsta spasonosne nesuvremenosti, koja nas izvlači iz želje za vlašću i mogućnošću odlučivanja. A onaj tko sam ne pripada moćnima bit će zahvalan ako može vidjeti kako se moćni ne poslužuju sami za stolom života i kako na moć i imovinu koja im je dana gledaju kao na nekakav zadatak po kojem će postati sluge. Mislim da u tim riječima o gospodaru koji treba postati slugom i u onome što Isus sam čini, leži prava revolucija koja bi mogla i trebala promijeniti svijet. Dokle god se na moć i posjedovanje gleda kao na ciljne vrijednosti, moć će uvijek biti moć nad drugima, a posjedovanje će pak isključiti druge. U trenutku kada dolazi gospodar svijeta i obavlja robovski čin pranja nogu – što je ponovno primjer za to da nam on cijeli život pere noge – dobivamo sasvim drukčiju sliku. Bog, koji je sam po sebi moć, ne želi nas odgurnuti, nego kleči pred nama kako bi nas uzdignuo u visinu. Tajna Božje veličine pokazuje se baš u tome što on može biti malen. On nam pokazuje da je zapravo ništavno ako možemo zapovijedati mnoštvu i ako imamo sve što želimo – i da je velika stvar ako stupimo u službu drugih ljudi. To je veliki izazov. Prihvaćanje toga izazova jest revolucija i ostaje to zauvijek. To se ne čini zato što on uvijek traži od nas unutarnje obraćenje – ali to je najspasonosnije i najbitnije obraćenje koje postoji. Samo ako se moć promijeni iznutra, ako se odnos prema posjedovanju promijeni iznutra i ako prihvatimo Isusov način života, Isusa koje je svim svojim bićem čin pranja nogu, tek tada se svijet može spasiti i tek tada će ljudi moći živjeti istinski zajedno. 

 

Kraljica u dronjcima

 

U Engleskoj je prije mnogo godina neka siromašna žena u dronjcima obilazila selom, od vrata do vrata proseći milostinju. Nije imala odviše sreće. Bilo je onih koji su je odbijali grubim riječima, i onih koji su huškali pse na nju da bi je otjerali, pa i onih koji su je zasipali pljesnivim kruhom i trulim krumpirima. Jedino dvoje staraca koji su stanovali u kućici na kraju sela pustiše siroticu u svoj dom. »Sjedi malo i ugrij se«, rekao je starčić, dok joj je njegova žena spremila šalicu mlijeka i komad kruha da se okrijepi. Dok je ona blagovala, starci su joj uputili nekoliko ohrabrujućih riječi. Sutradan se u tom selu dogodilo nešto neobično. Kraljevski je glasnik svima u selu dostavio poziv da dođu u kraljev dvorac. Neočekivani i iznenadni poziv unio je među ljude silnu zbrku. Cijelo su se popodne dotjerivali da bi se uvečer, svečano odjeveni, pojavili u dvorcu. Sluge su ih uveli u veliku blagovaonicu gdje je svatko našao za sebe označeno mjesto. Svi su posjedali, a poslužitelji su počeli donositi jela. Odjednom se u dvorani začu mrmljanje u znak negodovanja i slabo prikrivenog bijesa. Marljivi su poslužitelji punili tanjure trulim krumpirima, kamenjem, komadima pljesniva kruha. Jedino u tanjure dvoje staraca koji su sjedili u jednome kutu stavljahu birana jela i slasna pečenja. U dvoranu je iznenada banula sirotica u dronjcima. Svi su zanijemili. »Danas ste vi« – reče sirotica – »dobili upravo ono što ste jučer dali meni.« Tad je skinula prljavu i poderanu odjeću, a ispod nje je zablistala zlaćana haljina urešena svjetlucavim draguljima. Bijaše to kraljica. 

 

Novac bez vrijednosti

 

Neki bogataš došao u raj. Prošetao se tržnicom i začuđen otkrio kako je niska cijena robe koja se prodavala. Odmah posegne za lisnicom i počne naručivati najbolje stvari koje je vidio. Kad je trebao platiti, ponudi anđelu svežanj novčanica visoke vrijednosti. Ovaj se samo nasmiješi i reče: »Žao mi je, ali vaš novac ovdje nema nikakve vrijednosti.« »Kako to?«, začuđeno će bogataš. »Ovdje vrijedi samo novac koji je za vrijeme zemaljskog života bio darovan«, odgovori anđeo. Ne zaboravi danas na svoje blago u raju. 

Isus predstavlja ono što bi čovjek trebao biti i čemu trebamo težiti!