Arhiv tekstova

U Suvremenoj galeriji Umjetničke kolonije »Ečka« u Zrenjaninu u ponedjeljak je otvorena izložba pod nazivom »Zagrebačka serigrafija«, koja će trajati do 27. studenoga. Na izložbi su predstavljeni radovi petero autora – Juraja Dobrovića, Eugena Fellera, Julija Knifera, Ivana Picelja i Aleksandra Srneca – hrvatskih umjetnika obimnih opusa i začajnih uloga u umjetnosti vlastite kulture u drugoj polovici XX. stoljeća. Picelj i Srnec su početkom pedesetih godina prošlog stoljeća bili članovi grupe »EXAT – 51«, koja se zalagala za legitimnost apstraktne umjetnosti u ranom postsocrealističkom razdoblju. Knifer je bio pripadnik predkonceptualističke grupe »Gorgona«, dok je protagonist radikalnog enformela Eugen Feller bio blizak ovoj skupini, iako ne i njen formalni član. Najzad, Picelj, Srnec, Knifer i Juraj Dobrović bili su redoviti sudionici izložbi internacionalnog neokonstruktivističkog pokreta »Nove tendencije«, koje su između 1961. i 1973. godine, u pet navrata, održane u Galeriji suvremene umjetnosti u Zagrebu.

U preokupacijama petorice spomenutih umjetnika grafika, u tehnici serigrafije, zauzima značajno mjesto, mada oni nisu grafičari po svojoj osnovnoj vokaciji i djelatnosti, budući da slikarstvo, objekti, instalacije i ambijenti čine prevashodni i najvrjedniji dio njihovih umjetničkih produkcija. Objedinjuje ih sklonost prema apstraktnoj ili, možda točnije, konkretnoj umjetnosti geometrijskih oblika, minimalizmu, primarnim i planiranim strukturama, pri čemu svakako valja naglasiti da oni nipošto ne čine neku programski okupljenu umjetničku zajednicu, nego je posrijedi pet izrazitih individualnosti, dakle umjetnika sa zasebnim pojedinačnim koncepcijskim fizionomijama i radnim biografijama, od kojih je svaki od njih na svoj način ostvario znatnu izlagačku aktivnost u zemlji i inozemstvu.

»Poslije više desetljeća od prvobitnog nastanka zagrebačke serigrafije kao specifičnog umjetničkog fenomena šezdesetih godina prošlog stoljeća, autori koji donedavno i sve do danas nastavljaju na svojim prethodno zasnovanim idejnim temeljima nalaze se trenutačno u znatno izmijenjenom društvenom, kulturnom i umjetničkom kontekstu. Nalaze se, naime, u statusu zaslužnih klasika, kako po reputaciji koju historijski posjeduju, tako i po formalnom jeziku koji genetski i tipološki pripada historijskom razdoblju poslijeratnih neoavangardi i poznog visokog modernizma kao krupnim poglavljima umjetnosti druge polovice XX. stoljeća. Ali to ih, naravno, nimalo ne uskraćuje ne samo u neospornoj vrijednosti njihovih umjetničkih dometa, nego čak niti u izvjesnoj izvan pronađenoj aktualnosti njihovih problemskih stavova. Ti stavovi se, usred klime totalne nepreglednosti umjetnosti na početku XXI. stoljeća, poput svih ostalih suvremenih izražajnih jezika i postupaka, ukazuju kao itekako relevantni, podrazumevajući da i danas još uvek ima potrebe da pažljivo budu sagledani oblici i shvaćena značenja ove prefinjene i seriozne, misaone i ujedno senzibilne, u isti mah izrazito mentalne, ali i vizualno krajnje pročišćene umjetnosti petorice ravnopravnih posjednika međusobno jasno prepoznatljivih autorskih osobina«, izjavio je povodom otvaranja izložbe u Zrenjaninu povjesničar umjetnosti iz Beograda Ješa Denegri.